Recenzija | LEGO Horizon Adventures

Razmišljam kako započeti uvod u recenziju. Ostario sam. Za kojih pola godine punim 40 godina. Da, 40! Od svoje šeste godine igram igre, a kako starim, shvatim da u igranju sve manje uživam. Ne zato što su igre lošije. Dapače, sve su bolje, kompleksnije, pa ako baš želite to čuti – realnije! Premašili smo vrijeme Pixarovih crtića, nikada brojnije poligone nismo vidjeli i brojali u svijetu igara, pa meni starome stoga nije jasno kako to ja više ne uživam toliko u igranju. Valjda kad dobijete dijete, sve se okrene. Život u isti trenutak postane sretniji, ali i s tonom više briga. I shvatite da strahujete kao nikada i da se dugo od tih briga koje čuče u mračnom kutu vašeg mozga ne možete opustiti.

A onda sam na recenziju dobio LEGO Horizon Adventures. I smijao sam se kao dijete. Spokojan, opušten i razigran dok na stotine kockica leti po ekranu. LEGO Horizon je upravo takva igra – prepuna odlične kemije i humora među glavnim likovima i zlikovcima. “Velike” Horizon igre prožete su puno ozbiljnijom tematikom i mnogo kompleksnijim odnosima, stoga je pravo osvježenje vidjeti i doživjeti sasvim jedan neozbiljniji Horizon koji nije nikada bio ovako simpatičan.

Breaking Bad

Kemija je ključna riječ ove igre. Barem za mene. Je, borba je odlična i frenetična (o tome malo kasnije). Da, igra izgleda predivno. Šarena, s tisuću malih i malo većih detalja. Ali, to smo nekako očekivali u grafičkom smislu od jedne PlayStation igre. Ono što nisam očekivao da ovako jedan neozbiljan ton skroz paše u Horizon svijet. Aloy, Varl, Erend i Teersa su četiri igriva lika s koja možete igrati i koja će se kroz cijelu igru međusobno podbadati, spuštati i nadmudrivati. Svatko od njih ima svoju osobnu misiju – Aloy želi saznati tko joj je majka, Varl glumi junaka koji je nesiguran u sebe, Erend želi pronaći Sveti Gral krafni (!), a Teersa je stara babetina koja se osjeća mlado i ludo kao da ponovno ima 65 godina. A što reći tek za Sylensa kojeg znate kao mudrog i podmuklog lika iz glavnog serijala. Ovdje je lud skroz. Zabavan je. Čak bih rekao da on “prosipa” najbolje fore.

A ne….ne! Najbolje fore imaju glavni negativci igre. Helis, koji želi biti kralj svijeta u kojem ne postoji hlad i zelenilo. Jesam li ja to napisao hlad? Da, jesam. Kralj Sunca želi da cijeli svijet ima savršen ten i prži se kao baba od 140kg u Tučepima na plaži. A njegov gazda, Buried Shadow (smiješna crvena hologramska prikaza) želi logično uništiti cijeli svijet. Čekajte da vidite kako se njih dvojica međusobno “prže”, a pošteno će vas nasmijati Helisova sudbina. A sjećate li se uvijek ozbiljnog i namrgođenog Rosta? On je silom prilika narator…zašto i kako sami ćete otkriti. I to kakav narator. Svi glumci (osim preminulog Lance Reddicka koji daje glas Sylensu) su se vratili i u LEGO izdanje igre. Glasovna gluma je zaista odlična i uživat ćete u mnogobrojnim dijalozima i in-game cutscenama.

Bilo je to sad već jako davno, ali ovakvu kemiju i zezanciju među likovima nisam doživio još od vremena Marvelovih Čuvara Galaksije iz 2021. godine koje sam također recenzirao. Bilo da imate 9 ili 99 godina, nema šanse da se nećete pošteno, onako iz sveg srca nasmijati. Priča je većim dijelom inspirirana prvim Horizonom, ali kažem, u puno smješnijem, neozbiljnijem i opuštenijem tonu. Ma da vam barem smijem staviti jednu sliku s velikim, debelim *bip* koji Aloy ne zna gdje bi nagurala…! Ovo nisu moje riječi da ne mislite da nešto insinuiram, ovo je tekst iz jedne od ključnih igrinih scena. A to je samo mali dio.

Čekaj malo…ovo je Returnal i Hades, a ne LEGO!

Osim gore opisane kemije (koju nemaju “veliki” Horizoni niti blizu), drugi dio LEGO mozaika pripada borbi. Ako pitate fanove Horizona, većina će reći da osim grafičkog dijela, borba protiv mašina je najbolji dio igre. Ovdje je isti slučaj. Iz nove, ptičje, perspektive borit ćete se protiv mašina iz prvog Horizona. Da, pojavit će se i one najveće beštije poput Thunderjawa i dr. Princip je isti – naciljati osjetljivi dio mašine i kidati je komad po komad dok je ne uništite. Fokus će vam i u LEGO Horizonu pokazati slabe točke koje morate gađati. Svaki od likova s kojima možete igrati ima svoje specijalno oružje i iako je iskustvo igranja slično, nije isto. Aloy nosi strijelu te iz daljine radi štetu. Varl ima koplje koje može probiti nekoliko mašina odjednom, no potrebno je par sekundi da se koplje napuni. Luda i stara Teersa baca kokoši bombe koje imaju mali doseg i morate se zabiti u “facu” strojevima i ljudima, ali zato koke uništavaju sve pred sobom, a Erend ima stari dobri čekić koji je sporiji, ali radi masivnu štetu. Prije svake misije možete birati s kime istu želite odigrati.

Iako su glavna oružja sama po sebi zanimljiva, onaj specijalan umak borbi daju specijalna oružja i gadgeti. Aloy može skupiti zapaljive/trostruke/šokirajuće strijele, Erend specijalni čekić koji stvara poeziju destrukcije na ekranu, Varl koplje koje samo prati mašinu i zlobne kultiste i onda im eksplodira u facu, itd. Gadgeti pak su još puno korisniji i luđi. Ima ih na desetke i desetke, a samo ću navesti meni najdraže – štand s hot dogovima koji ispucava hot-dog bombe koje bombardiraju sve po ekranu, crnu rupu koja usisava strojeve, eksplodirajuće bačve i kultiste i sve ih zajedno melje i uništava. Uživat ćete. A tu je i divovska LEGO kocka koja zakucava sve za pod i radi ogromnu štetu. Nema smisla da vam opisujem sve gadgete jer kažem, ima ih na desetke i desetke i svaki od njih je itekako koristan, a često ćete kombinirati gadgete i specijalke kada zagusti na ekranu. Specijalna oružja i gadgete kupite random po nivoima i nikad ne znate koji ćete dobiti. Ne brinite, LEGO Horizon ne forsira, niti propagira stealth način igranja. Nema toga. Samo akcija, akcija i još malo akcije.

Zapravo, kada bolje razmislim, često sam imao osjećaj da ne igram LEGO igru, nego Returnal ili Hades. Na početnim razinama to neće biti očito, ali kasnije zavlada pozitivan kaos. Lete eksplodirajuće bačve i kontejneri, mašine pucaju na vas svoje specijalke, kultisti trče prema vama i ganjaju vas, vi ispucavate svoje specijalke i aktivirate gadgete. Totalni, ludo pozitivni, šareni kaos predivnih boja, eksplozija i efekata. U nekim trenucima bude više od 10 – 15 neprijatelja koji vas ganjaju i sve oko vas leti i eksplodira, a vi se često borite za goli život. LEGO Horizon na normalnoj težini nije toliko težak, ali već na hard, a tek na zadnjoj težini, može prestavljati ozbiljan izazov i za one najstarije i najiskusnije, posebno ako sami igrate.

Ali, nemojte igrati sami. Sve što sam gore napisao, duplo je bolje i zabavnije ako imate još jednog igrača da s vama zaigra co-op. Bilo lokalno pored vas ili online. Sad se tek vidi da slijedeći, “veliki” Horizon mora imati co-op jer čitav svijet igre je stvoren za to. Zapravo je prava šteta kad već imamo četiri igriva lika, da nema co-op za četiri igrača. Ja sam većinu igre morao sam igrati jer nitko s moje liste (osim jednog kojeg neću imenovati *weky*) nema igru što je logično kada u trenutku pisanja recenzije, ona još nije službeno izašla. Zato je supruga uletila, pa smo isprobali stari, dobri, couch co-op. Nije bilo nikakve akcije osim one na ekranu, da ne biste nešto zločesto pomislili.

Prava je šteta što igra nema klasičan dodge jer bi akcija bila još tečnija i luđa. Iako je i sada odlična, ali…!

Maksimalni level svakog od likova je 20, a svaki level donosi određeni benefit – više zdravlja, veći domet oružja, veća štetu glavnih oružja, veću brzina ispucavnja i sl. Pored bazičnih nadogradnji, možete otključati i razne nadogradnje koje donose više XP-a, start sa specijalnim oružjima, gadgetima i sl. Ništa što već nismo vidjeli u drugim igrama, ali ovdje je sve to zgodan dodatak koji vas vuče da igrate dalje i dalje. Valjda najbolji mogući kompliment LEGO Horizonu je da je toliko jednostavan, a toliko igriv. Old school igriv. Ne postoji stotinu i jedna kombinacija tipki, nepotrebnih komboa i raznih gluposti. Kontrole su jednostavne, ali čitav sustav ima dubinu da nemate osjećaj da igrate LEGO igru, nego samo malo drugačiji Horizon u “kockastom” okruženju.

Theme Park World

Sjećam se još dan danas. Bila je to nedjelja. Mama me zvala prvi put na ručak. Drugi put. Treći put. Četvrti put. Peti puta me poslala u rodni kraj i rekla da nema za mene jela jer nisam došao. Što sam radio? Izgubio pojam o vremenu i životu igrajući prokleti Theme Park World. Kakve veze ima LEGO s dotičnom igrom? I nema previše, osim što ćete ako to želite, puno vremena provesti na kustomizaciju matičnog sela. Ono je na početku golo. Bez ičega i gotovo nikoga. Kako igrate misije i skupljate zlatne kocke, otključavate dio po dio sela i nadogradnje za isto. Od ružnog i siromašnog pačeta, počinjete stvarati predivnog labuda punog života. Stanovnici se polagano vraćaju, sve žubori, a DJ Sylens (ne šalim se) radi najbolji party budućnosti. S jedne strane stavit ćete kokošinjac, pet metara dalje zgradu koja izgleda kao svemirski brod, a metar dalje ćete postaviti hram i potući se s učiteljom karatea ili čega već. Zaista hoćete jer hrpa zgrada koje postavite je interaktivno i otključat ćete posebne animacije koje su jako simpatične. Ne samo to, nego možete nositi svoje suseljane i poslati ih raketom na mjesec ako želite.

Ne bi ovo bila LEGO igra da ne postoji bogata kustomizacija svijeta i likova. Doslovno postoji na stotine itema iz Horizon Zero Dawna, LEGO Cityja, LEGO Ninjaga i ostalog LEGO svijeta pomoću kojih možete kustomizirati cijelo naselje, ali i likove. Postoji više od 50 – 60 kostima i tko zna čega nema koje ćete otključati i kupiti zarađenim kockicama. Nisam mislio da ću toliko provesti u sređivanju sela, ali vas to šarenilo jednostavno povuče u svoj svijet i baš je užitak gledati kako od ničega krenete stvarati svoj zabavni park. Postoje tu i neke specijalne nagrade koje još nisam otključao jer nisam skupio sve zlatne kocke, ali planiram to učiniti. Osim postavljanja raznih zgrada, građevina, ukrasa, moguće je mijenjati kompletne boje, podloge svijeta i slično. Jedino je mašta granica. Ako imate starije klince koji vole LEGO svijet, siguran sam da će u samoj kustomizaciji sela i likova uživati jednako, ako ne i više, od same igre.

Šareno, ali malo jednolično

Ranije sam spomenuo odličnu glasovnu glumu. Kompletna igra je na visokoj razini produkcije. Grafički izgleda predivno. Svijet je prepun sitnih detalja i predivnih boja. Izgleda šareno i veselo, a dosta toga možete i uništiti jer ipak su to LEGO kockice. Misije će nas odvesti u klasičnom stilu na snježne, pustinjske, zelene i vodene pejsaže. Vizualno svaki od njih je drugačiji, no dizajn levela je prilično sličan i pravocrtan. Istraživanje je minimalno i svodi se na otkrivanje skrivenih kovčega koje nećete promašiti jer igra nije u ni kojem smislu open world. Zagonetki kao u drugim LEGO igrama i nema. Na radost mnogih, a tugu našeg Suhyja, vratili su se i Cauldroni, no oni su isto maksimalno pojednostavljeni i prilično su slični jedni drugima. Glavne misije su sve na isti kalup – red uvodnog razgovora svih likova (to je plus), red borbi i još malo borbi i eventualno poneka boss borba. Borbu sam već nahvalio, ali sigurno bi dobro došla veća diversifikacija dizajna svijeta i konstrukcija misija. Gameplay na kraju postane pomalo jednoličan, no olakotna okolnost je da svaka misija ne traje duže od 15 do 20 minuta, a često i kraće.

Ako ćete igrati samo glavne misije, igru je moguće završiti za otprilike nekih 6 – 8 sati, no ako želite skupiti sve zlatne kocke i otključati sve što igra nudi, satnica je sigurno za nekoliko sati duža. Za svaki od bioma otključat ćete i lov na najveće beštije u igri. Mogli bismo reći da je to zapravo “Hunting Grounds” iz velikog Horizona gdje je fokus kompletno na akciji i čišćenju nekoliko valova neprijatelja i neizbježnih boss borbi. Uspješan završetak Hunting Grounds misija donosi specijalne crvene kocke koje otključavaju, logično, specijalne stvari. Lov na najjače mašine je u potpunosti opcionalan i nije potreban za završetak igre.

Daj mi kockicaaaaaaaaa!

Prije samog zaključka, treba svakako istaknuti hrpu accessibility opcija koje možete prilagoditi najmlađima i maksimalno im olakšati igranje ako to želite. Nažalost, hrvatski jezik nije ubačen. S tehničke strane, HDR je tu i djeluje jako dobro sa svim tim šarenilom ako imate dobar TV, a u trenutku pisanja teksta, postoje dva grafička modea – fidelity koji smanuje FPS-ove, ali podiže rezoluciju i pogađate performance koji radi obrnute stvari. Na bugove nisam naišao, igra je lijepo ispeglana. Prvo sam počeo igrati na običnom PS5, a zatim na PS5 Pro i da budem iskren, nisam primijetio nikakvu razliku. Bilo bi super kada bi Guerrilla i Studio Gobo dodali ray-tracing. Mogu misliti kako bi tek onda lijepo izgledale kockice.

Vjerujem da ste prvo pogledali ocjenu, a rijetki među vama su pročitali recenziju. Ako jeste, shvatili ste da sam uživao u LEGO Horizon Adventuresu, i zaista jesam. Uživao sam u cjelokupnoj pozitivi i vedrini koju donosi, humoru i odličnoj akciji, no u isto vrijeme, imam osjećaj da je ovo na početku bio puno manji projekt koji je odjednom postao glavna Sonyjeva igra ove jeseni – zime i da je Guerrilla po tko zna koji puta spasila Sony. Nemojte me krivo shvatiti, ne djeluje igra nedovršeno, no nedostaje ipak više dubine kod dizajna i strukture glavnih misija. Ne treba svaka igra biti open world i dobro da LEGO Horizon to nije, no ipak nedostaje pomalo više slobode i istraživanja što bi doprinjelo većoj diversifikaciji gameplaya. S druge strane, igra je prokleto zabavna, igriva i opet ću reći – pozitivna u svakom smislu. Još ako imate s nekim se smijati i skupa igrati…tko vam to može platiti u današnje vrijeme?

O cijeni samog naslova i onoga što nudi, ne bih diskutirao jer što je nekome skupo, a što nije, to je relativan pojam. E da, pa nisam Vam rekao da osim na PS5, LEGO Horizon Adventures možete odigrati i na PC-ju te Nintendo Switchu što je odlična vijest. Nadam se da ćemo jednom prilikom dobiti još ambiciozniji LEGO Forbidden West Adventures, a do tada gotovo je sigurno – Guerrilla nam priprema treći i po mnogim nagađanjima – završni dio trilogije “velikog” Horizona. Jedva čekamo.