Skoro dvije godine nakon što smo završili priču braće Diaz, dolazi nam nova priča, ovaj puta od ekipe iza Life is Strange: Before the Storm naslova. Jesu li uspjeli pogoditi pravu formulu ovog naslova, govorit ćemo više u nastavku.
Tragedija iza svakog ugla…
Ako ste igrali pokoji naslov iz ove franšize, dobro znate da su priče uvijek vrlo emotivne, tragične, ali tople i radosne. U Life is Strange True Colors igrate kao Alex Chen, djevojka koja je posljednjih 10 godina života provela po raznim udomiteljskim domovima za djecu. Nekoliko puta je i pronašla topli dom kod nekih obitelji, međutim oni se nisu znali nositi s njenom naravi, ponašanjem, ali i dubokom depresijom.
Na samrti, njena majka je jedanaestogodišnjem djetetu dala teško breme – očuvati obitelji na okupu. Nedugo nakon toga otac je napustio nju i brata, a nju su premjestili po domovima toliko puta, da ju brate Gabe više nije uspio pronaći. Životna tragedija i osjećaj krivnje za raspad obitelji, rezultirali su kod vrlo visokih oscilacija u promjeni ponašanja kod Alex. Od duboke depresije, pa sve do ogromnog gnjeva.
Kao i svaki nastavak Life is Strangea i ovaj put imamo natprirodni dio priče. Alex ima neobičnu sposobnost pročitati auru ljudi, konkretnije njihove osjećaje. Daleko više od toga, ako su osjećaji te osobe prejaki, poput izrazitog gnjeva, dio njih će prijeći i na nju. Glavni motiv priče je empatija, pa tako Alex sa svojim moćima može pomoći ljudima, maknuti im osjećaje tuge, bijesa, straha, ali što će proizaći kao rezultat toga?
Dobar primjer je kada Alex upije u sebe djetetov strah, te tada vidi svijet njegovim očima. Zapravo vidi ono što dijete vidi, sva čudovišta koja ga gone. Vaš zadatak kao igrača je pronaći pravi način da smirite te emocije i uravnotežite ih svojim odlukama.
Haven Springs, moje selo malo
Trebat će vam svega 5 minuta da shvatite kako je ovo vizualno najljepša Life is Strange igra ikada. Sam početak igre i početnih pola sata će vam pokazati izrazitu detaljnost, grafičku vjernost i ljepotu ovog malog sela. Vaš brat Gabe nije posustao niti jednom u proteklih 10 godina, te je tako dugo tražio po Americi dok nije pronašao svoju mlađu sestru.
Alex dolazi u Haven Springs u Coloradu kako bi živjela s njim. On je četiri godine stariji od nje, stanuje iznad bara u kojem zapravo i radi, a ima i djevojku koja ima sina Ethana. Osjećaji između Alex i Gabea su čudni, ali očekivani. Ipak se nisu vidjeli 10 godina.
Ovo je jedan tipični američki gradić/selo, s uskim ulicama, mnoštvom zelenila, parkom, manjim trgovinama i jako dobrim barom! Svatko svakoga zna, a svi djeluju kao složna zajednica prilikom događanja, festivala, ali i nezgoda i tragedija.
Alex je čvrsto odlučila da će joj Haven Springs poslužiti kao novi početak, međutim već pri susretu s bratom je primijetila njegove emocije i njihov utjecaj na nju. Može li doista pobjeći od same sebe? Svojim dolaskom Alex će pokrenuti lavinu događaja, kako za sebe, tako i za cijelo selo. Kuda god krenula pratit će ju određene emotivne tragedije, a možemo reći da svakom svojom odlukom samo dolijeva ulje na vatru.
Kada grad pogodi snažna tragedija, svatko će se s njom nositi na svoj način. Alex će pokušati pomoći svima, ali njene moći koliko god da su blagoslov, ujedno su i prokletstvo. Kako napredujete kroz poglavlja primijetiti ćete sve više nelogičnosti u vezi tragedije. Ključno je razvijati dobre odnose sa stanovnicima od samog početka, tim više što Alex nije dio Haven Springsa.
Jako mi se sviđa što su se jako potrudili oko likova koje najčešće susrećemo. Osim što su zaista dobro grafički odrađeni, svaki od njih ima neke zanimljive priče, mini igre ili oblike dodatnog sadržaja. Isto tako romansa je moguća i u ovom nastavku, a vaše odluke tijekom igranja će odlučiti s kim se budete družili u kasnim noćnim satima.
Moć je u detaljima!
Osim što ćete moći vršiti interakciju i istražiti osjećaje većine ljudi u Haven Springsu, Alex također može istražiti uspomene putem određenih objekata i osobnih stvari. U svakom poglavlju možete naići na 5 do 6 ovakvih stvarčica gdje ćete otkriti više o samoj osobi. Primjer jedne takve stvari je ček za stanarinu, gdje dubljom analizom i korištenjem moći zapravo vidite kako se osoba osjećala u tom trenutku, ali i njezine misli. Još jedan primjer je interakcija s posudicom za mačju hranu. Time ste jasno dobili uvid u priču kako je Steph pronašla svoju mačku. Kao što paragraf kaže, moć je u detaljima, ali i u istraživanju. Vrlo lako možete puno toga propustiti ako se budete bavili samo glavnom pričom. Svaki letak, svaki poster ima svoju priču. Boce alkohola vam mogu puno toga reći, a isto tako i interakcije s posve slučajnim ljudima.
Mini igreeeeeee!
Razlog zašto je ovo desetosatno iskustvo od 5 epizoda meni bilo dvanaestosatno su mini igre! Jedna mini igra je stolni nogomet, a igravši ga shvatio sam da takve igre na tržištu nema i koliko ona zapravo fali. Tu je i pogađanje pjesama sa Steph, a ako ne uspijete pogoditi, pijete ono šugavo piće koje stoji u krčmi već mjesecima jer ga nitko ne želi piti.
Poglavlje broj 3 je cijelo koncipirano kao mini igra. Ne budem vam previše uništio doživljaj, samo ću navesti da je LARP stil s borbama, moćima, mačevima i čudovištima! Morate sakupiti sva 4 bisera kako biste mogli iščupati mač iz panja i osloboditi svijet od zla!
P.S. U prvom poglavlju sam 40 minuta proveo na igrama na aparatu.
Tehnikalije
Igra ima brojne načine pristupačnosti, od drugačijih nijansi boja, do različitog fonta slova. Osim toga možete uključiti ray tracing u glavnom meniju koji se definitivno pozna! Igru sam igrao na PlayStation 5 konzoli, pa je na tim podacima temeljena i ova recenzija. Uz poneke vizualne bugove gdje je Alex ponekad zapela, nisam naišao na neke veće probleme tijekom 12 sati igranja. To isto ne mogu reći za svoje kolege, kojima se igra srušila nekoliko puta. Igra za što bolje povratne informacije od vas zahtijeva (ne nužno) igranje online. Razlog tome je što nakon svakog poglavlja dobivate statistiku o odlukama koje ste donijeli. Tako možete vidjeti vaše rezultate u odnosu na vaše prijatelje i cijeli svijet.
Ne znam kakvom se tehnologijom služe da bi kreirali lica glavnih likova, ali mogu reći da su grafički jedna od najboljih koja sam vidio u industriji. Osim Ryana. Ryan je od prvog do zadnjeg poglavlja prešao od smeđe, pa zatim plave kose, a u pojedinim trenutcima je potpuno posijedio. Ne, razlog tome nije priča, nego očito mali vizualni bug. Animacije su fluidne, ali ponekad se doista morate vraški namjestiti da biste nekoga naciljali ili s nekim popričali.
Koncept, likovi i prolazak kroz priču
Po prvi puta igramo Life is Strange kao kompletnu igru na samom izlasku. Prijašnji naslovi su epizodično izlazi u razmaku od nekoliko mjeseci. Ovo navodim zato što kao igrač koji je odigrao sve naslove vidim prednosti i mane ovakvog pristupa. Osobnog sam mišljenja da je pristup ovoj igri kao kompletnoj – pogrešan pristup. U prijašnjim naslovima gdje smo čekali epizode mjesecima bio je jednostavno drugačiji osjećaj.
Imali ste vremena stati, razmišljati, biti u iščekivanju, a svaka epizoda je završavala nekim cliffhangerom. Pristup igri kao kompletnoj, iako je njen sadržaj epizodičan, je kriv i iz drugih razloga. U ovom nastavku primijetio sam jako velike oscilacije u poglavljima. Većina poglavlja traju 2 do 3 sata, a mogu reći da je onih trenutaka gdje se osjećate napeto zbog škakljivih odluka – malo. Kada i dođe do takvih situacija ne čini se da vaše odluke imaju nekakav poseban utjecaj na krajnji ishod događaja kao u prethodnim nastavcima.
Napredak kroz priču se činio više kao neki raspored nego prirodno istraživanje priče. Moći su generalno dobro zamišljene, ali često nije jasno kuda će vas taj put odvesti, odnosno ne vidite jasnu poveznicu između odluke i kasnijih događaja osim u pojedinim trenutcima.
ZEN MODE
Ovo je jedna lagana i opuštajuća igra bez pretjerane akcije, koju definitivno možete zaigrati solo ili, još bolje, s vašim partnerom. Osobno smatram da je ovakva vrsta igre idealna za uvesti nekoga u svijet gaminga. Nemate borbe, napete situacije iziskuju od vas samo odluku, a samo trajanje od desetak sati će vam upotpuniti jedan vikend.
Kao i u prijašnjim nastavcima, prisutni su kratki trenutci kada pjesma zaigra, a vi se nalazite na nekom predivnom mjestu. Bila to klupa na balkonu s pogledom na jezero ili jednostavno sviranje gitare u sobi – ovi trenuci će vam ostati u sjećanju.
Po prvi puta imamo zanimljiv način sustava odjeće u ovakvoj igri. Alex će u svakom poglavlju dobiti automatsku odjeću kako su ju developeri zamislili, međutim vi ju možete bilo kada promijeniti u vašoj sobi. Štoviše, za svako poglavlje možete birati potpuno drugačiji izgled. Samim time imate osjećaj veće slobode u donošenju odluka i vlastitog načina igranja.
Life is Strange
Odigravši dosada sve naslove, mogu reći da mi se True Colors nije posebno istaknuo među njima. U prijašnjim naslovima sve je nekako obavijeno misterijom i osjećajem napetosti, čega u ovom nastavku ima tek u malim dozama. Priča kroz sva poglavlja generalno djeluje razvodnjeno, pomalo isforsirano, ali ponajviše nepovezano. Previše je faktora koji vam konstantno odvraćaju misli s glavne stvari. Također, iako sam se potrudio ne pisati nikakve spoilere u recenziji, ako ste gledali trailere, tamo su jasno do znanja dali najveći spoiler. To je nešto što sam definitivno htio sam iskusiti, a ovako sam bio zakinut za to.
Najveći problem su oscilacije koje sam primijetio. U nekim trenutcima igra je savršena, priča odlična, a zatim odjednom sve to postane dosadnjikavo i čudno. Moram navesti da sam puno puta stao i uživao u pogledu i prekrasnoj grafici ovog malog sela. Igra je prelijepa te ima takve trenutke koji će vam se zaista urezati u pamćenje.
Life is Strange: True Colors recenzija
