Recenzija | Mafia III

Je li ovo najkontroverznija Mafija dosad? Kakav je pozadina Lincolna Claya, glavnog protagonista igre? Je li igra uopće vrijedna igranja? Mnogo je pitanja, ali najbolji odgovor naći ćete u ovoj recenziji.

Puno prašine se podizalo uz izlazak jedne od najiščekivanijih igara godine. 2K Games je Mafiju 3 odlučio učiniti nedostupnom svim recenzentskim kućama sve do dana službenog izlaska igre. Zbog toga su svi koji su igru prednaručili s velikom dozom nesigurnosti čekali taj dan i prve recenzije. Jesu li imali razloga za zabrinutost, doznat ćemo ubrzo…

Dok je s jedne strane u potpunosti sposobna isporučiti jake scene prepune emocija s kojim se rijetko koji naslov u zadnje vrijeme može pohvaliti, s druge strane Mafia 3 nažalost pati od rastegnutog, jednostavnog gameplay sistema koji može postati repetitivan i frustrirajuć. Hangar 13 je potencijalno odličnu ideju pretočio u ne baš kvalitetnu izvedbu i mnogi igrači će se prije nego priča završi zasititi ponavljanja i odustati od prolaska ove mafijaške sage. I to je stvarno šteta, jer kad Mafia 3 u određenim momentima zablista, to se zaista osjeti.

Tako ti je to kad na vratima ne uočiš znak „zabranjeno pušenje“.

Priča počinje 1968. godine kada se tamnoputi Lincoln Clay vraća kući s odsluženog boravka u ratnom Vijetnamu. Stari prijatelj, koji mu je poput oca, pravi mu dobrodošlicu kući u New Bordeauxu. Spomenimo da je Hangar 13 New Boredaux napravio po uzoru na New Orleans i to čak zapanjujuće realno. No da se vratimo priči; Lincoln ubrzo otkriva da kod kuće nije sve bajno kao što na prvi pogled izgleda i kad shvati da se njegovi prijatelji nalaze u nevolji, odluči im pomoći.

Igra ima dugačak uvod i pravi filmski scenarij kojemu se stvarno teško oduprijeti. Kroz taj uvod upoznajete se s likovima koji će biti glavni nositelji igre i bivate svjedoci snažnih scena koje će još dugo ostati uz vas kad se svjetla ugase. Ne želeći vam previše otkriti priču, na vama je da uskočite u kožu Lincolna Clayja i upoznate se s ovim vrhunskim scenarijem koji nam je priložio Hangar 13. 

Dečki, ubuduće plaćajte parking i neće biti problema.

Nakon snažnog uvoda, igra nažalost počinje polako padati u monotoniju. Jedan od glavnih ciljeva u igri je osvajanje gradskog područja i čišćenja bandi. Svaki dio grada ima svoju malu bandu koja djeluje na svom području. Ta banda ima svog nadređenog mafioza koji njome upravlja, no da bi se do šefa došlo, prvo morate nanositi oštećenja i troškove paljenjem skladišta ili ubijanjem njegovih ljudi. Kad šef shvati da su štete prevelike i da mora stvari uzeti u svoje ruke, on se pojavi na određenom mjestu. Na vama je tada da ga potražite i smaknete. Svaki takav potez zapravo je približavanje glavnom poglavaru koji vodi cijeli grad.

Sad ako ovaj sistem ponavljate nekih 20-ak sati, shvaćate zašto dolazi do zasićenja. Nažalost, od ostalog sadržaja kojeg vam igra nudi tu su sporedne misije koje radite za svoje ljude, no bolje da se s time ne zamarate jer bi vam mogle samo produžiti agoniju i odvući vas od završetka glavne priče.

Izgleda da mirovina ponovo nije sjela na vrijeme.

Stvar koja će vas zadovoljiti u ovoj igri je upravljanje oružjem. Osjeća se težina svakog metka kojeg ispalite u protivnika i pravo je zadovoljstvo naći se usred ogromnog mafijaškog okršaja. Atmosfera se penje još više kada se približite nekoj meti i izvedete brutalan kill. Stealth također funkcionira, možda ne besprijekorno, no uspješno sam završio par misija u tihom tonu, tako da se možete i na to osloniti.

U svemu tome uživat ćete u solidnoj grafičkoj podlozi koja stvarno brine za detalje i vjerno dokazuje vremensku idilu te ponašanje okoline u tom dobu; mada je igra i u tom aspektu u početku imala probleme, pogotovo PC verzija koja je bila bogata bugovima, no zakrpe su popravile dojam i sada igra radi fluidno, a bugovi su svedeni na minimum.

Postavit ćemo ovu crvenu bocu točno ovdje. Mislim da ima smisla, zar ne?

Drugi najbolji element ove igre, odmah iza priče, je soundtrack. Smatram da je ovo jedna od najboljih, ako ne i najbolja igra koja pametno koristi neke najpoznatije glazbene izvedbe. Od tih izvedbi nabrojit ću Hendrixa, Johnyja Casha, Rolling Stonese, Little Richarda i druge. Vjerujete mi, par puta nisam izašao van iz automobila sve dok na radiju nije odsvirao zadnji refren neke poznate pjesme. Ova stvar je pogođena u sridu i pakleno podiže atmosferu ove igre.

Još jedna stvar kojom se igra bavi je rasizam. Naime, u tom vremenu tamnoputo stanovništvo bilo je podloženo rasnoj diskriminaciji kako od strane običnog stanovništva tako i od strane onih većih riba iz policije i mafijaških okruga. Policija će vas zbog toga uvijek jednim okom budno pratiti, te samo jedan krivi potez može rezultirati da podignu oružje na vas. U ovoj igri tako budite spremni na mnoštvo pogrdnog jezika i brutalnosti prema čovjeku.

Ne, ovo nije Will Smith i scena iz filma Bad Boys 2.

Mafia 3 u svojim najboljim trenucima ispunjava sva očekivanja. Nažalost, cesta između tih trenutaka je predugačka i natrpana jednoličnim elementima gameplaya te monotonim misijama koje nas sprječavaju da uživamo u igri od prvog do zadnjeg trena. Ipak, igračima savjetujem da budu strpljivi jer priča o Lincolnu Clayu je vrijedna odigravanja ove igre.

Videorecenzija

https://www.youtube.com/watch?v=tPFV7jNnqDA