Recenzija | NBA 2K20

Ovo je priča o tome kako je tržište ubilo košarku…

S ocjenom od trenutno 0.7 od strane korisnika na Metacriticu, NBA 2K20 je druga najgore ocjenjena igra u povijesti videoigara. I dok sama igra ne zaslužuje ni približno toliko niske ocjene, izgleda kako svake godine gameri sve više zauzimaju stav protiv onoga što nam rade gaming kompanije.

NBA 2K20 nažalost pored dobrog gameplaya i fantastične prezentacije pri kojoj dobivate osjećaj kao da sjedite pred live prijenosom ili u prvim redovima Madison Square Gardena, na sve moguće načine pokušava od vas uzeti još novaca, pored onog kojeg ste dali za samu igru. I još gore, promovira kockanje.

Kako ste nazvali vaš novi sport? Košarka! Kako? KO-ŠAR-KA!

Prije nego se uhvatimo u koštac s pravim problemima koje ova igra ima, spomenuti ćemo sve ono dobro. Primarno su to gameplay i vizualni identitet igre. Ako maknemo na stranu svu silu opcija koje nam ova igra nudi i fokusiramo se samo na teren, samo na košarku, moramo reći kako tu 2K20 zadovoljava.

Prošlogodišnji gameplay je unaprijeđen s boljom kontrolom driblinga i šuta desnim analogom i daje dobar osjećaj prilikom vođenja lopte, dodavanja i pucanja. Bilo da se odlučite za fade away šut, eurostep, flashy dunk ili polaganje, svaki pristup košu se može kontrolirati i tajmirati te je zadovoljavajuće kada se odlučite na pravi potez, pogotovo ako je isti uparen nekim crossoverom.

Igra u obrani je također unaprijeđena, naročito od strane AI-a pa nemojte biti iznenađeni ukoliko već na Pro razini imate problema s AI ekipom. Ukoliko ste se tek sada odlučili zaigrati 2K naslov, ili se vraćate njemu nakon par godina, upozoravam kako 2K20 ima poprilično dugačku krivulju učenja koju morate savladati kako bi postali majstor igre.

Pozicija svakog igrača je bitna, taktika je bitna, pravovremene izmjene su bitne, timeout je bitan, stamina je bitna, sve ono što čini košarku u stvarnosti kompleksnom igrom je solidno implementirano i ovdje. Iako je čitava ideja koja stoji iza tog gameplaya dobra, primijetili smo tokom igranja nekoliko glitcheva i nekoliko exploita koji uništavaju tu imerziju.

Ukoliko otkrijete 2-3 rute koje su overpowered, u principu možete forsirati samo njih što onda tjera AI da vas double teama što isto tako možete exploitati. 2K je doduše već reagirao s patchom za gameplay, a prvi dojmovi otkrivaju kako je dio tih problema ipak otklonjen.

Shaqtin’ A Fool

Animacije i vizuali su pak fantastični. Gotovo svaki od 1000 igrača ima svoje karakteristične kretnje i svoj izbačaj. James Harden će potegnuti svoj karakteristični step-back šut dok će Giannis svojim divovskim koracima nezaustavljivo probijati teren.

Svaki od igrača ima i svoje unikatne sposobnosti bilo da se radi o sposobnosti igrača da se brže rekuperira nakon što blokira udarac pa automatski bude spreman na još jedan blok ili pak o onoj da igrač ima veću sposobnost provlačenja kroz reket među više igrača i polaganja za koš. Brzina, snaga, skok i preciznost nisu jedini faktori, već i navedene sposobnosti imaju utjecaj po samu igru.

Takvih sposobnosti ima 80, a kada ih se upari s ocjenama koje svaki igrač ima, tada stvarno dobivamo dojam kako je svaki igrač izuzetno individualiziran.

Pored toga što igrači izgledaju sjajno dok rade to što rade na terenu, prezentacija čitave igre, od glavnog menija pa do halftime showa unutar utakmice je na visokoj razini. Komentatori su još jednom možda i najbolji komentatori unutar neke sportske igre, dok Shaq i ekipa iz halftime showa pružaju dodatan element zabave.

Lova! Meni treba lova! Svima treba lova!

Sada dolazimo do onoga što stvara problem igračima, a to su modeovi i mikro, odnosno makrotransakcije unutar istih. Započeti ćemo prvo s MyLeague koji je jedini mode koji nema mikrotranskacija i koji je namijenjen singleplayer iskustvu vođenja NBA kluba.

Nažalost, MyLeague je ostao identičan kao i prošle godine, a par kozmetičkih promjena ne može zamaskirati činjenicu da igramo istu stvar. Prava je to šteta, jer je MyLeague uz prekrasne vizuale i prezentaciju te ovogodišnji gameplay mogao uz novitete postati hit, no ukoliko ga upalite na NBA 2K19 ili 2K20, razliku nećete osjetiti.

Razlog tome je što se 2K odlučio ove godine posebno posvetiti MyTeamu, najnasilnijem kamataru ikada viđenom u igrama. Mnoge igre od vas traže novac za kozmetičke dodatke, za pakete s igračima, lootboxeve i slično, no ono što radi MyTeam prelazi granicu svakog dobrog ukusa. Primaran cilj MyTeama je da od vas izvuče što više novaca što može koje ćete potrošiti u njegovom kasinu (da, dobro ste čuli, kasinu!) kako bi možda izvukli igrača ili dodatak koji će ojačati vašu momčad.

Bilo da se radi o otvaranju paketića, igranju ruleta, pachinko aparatima ili jednorukim jackovima,  MyTeam otvoreno promovira kockanje jer moguće je da ćete vaš plaćeni (ili kroz igru zarađeni) virtualni novac potrošiti i pachinko loptica upadne u rupu gdje Michael Jordan, a možda jednostavno upadne u rupu gdje ste dobili novu boju dresova.

MyTeam nudi brdo opcija za igranje s vašom fantasy ekipom, bilo da se radi o offline zadacima ili online natjecanjima, no kako bi iz njih izvukli dovoljno virtualnog novca za navedeni casino je potreban nesnošljiv grind. 2K otvoreno želi vaš novac i ne srami se toga.

Najveće iznenađenje koje 2K nudi je unutar MyCareer modea koji je možda i najbolje napisani i najbolje izvedeni sportski mode u kojem pratite jednog igrača u svim igrama do sada. Sama priča u kojoj pratite Chea, seniora college ekipe, kako se probija prema NBA-u je iznenađujuće kvalitetna i poteže nekoliko zanimljivih i kontroverznih pitanja vezanih uz američki sport.

U trajanju od nekih 5 sati, Chea će te gurat kroz utakmice college košarke, pripreme za NBA draft te ljetnu ligu. Uz Idrisa Elbu i Rosario Dawson koji se pojavljuju, priča MyCareera bi mogla postati kamen temeljac za sve buduće „Legend“ priče unutar sportskih igara. Sam kreator igrača je izveden putem pie chartsa koji otvara čitavi niz mogućnosti. Uz biranje pozicije i fizionomije vašeg igrača, birate i putem tih grafova kakvog igrača želite kreirati što se tiče sposobnosti te prije nego li krenete sa svojom pričom, možete testirati u utakmici jeste li zadovoljni s igračem kojeg ste kreirali.

Nakon što sama priča završi, MyCareer nudi više-manje iste stvari kao i prošle godine. 2K je najavio kako će The Neighbourhood (social prostor u kojem se susrećete s drugim igračima, igrate protiv njih, kupujte krpice i slično) ove godine biti u potpunosti izmjenjen, no izuzev kozmetičkih izmjena, na bijes igrača, ostao je isti.

U ovoj fazi i MyCareer ulazi u pakao mikrotransakcija pa vam tako treba 100,000 novčića (130 kuna) kako bi svog igrača podigli na rating od 82. Novčiće je ovdje ipak lakše zaraditi jer vam igrač može imati plaću od 1000 novčića po utakmici, što znači da jedna vam jedna regularna sezona može dati 82,000 novčića.

Grind možda nije toliko istaknut kao kod MyTeama, no činjenica je kako će i u MyCareer modeu ipak bolje prolaziti oni kojima će roditelji dati 200-300 kn da si unaprijede igrača nego li vi koji ćete za istu stvar morati igrati preko 100 utakmica.

Iako će to rijetko koga na našem tržištu zanimati, 2K je ove godine uveo i WNBA, odnosno žensku NBA ligu, koju možete igrati u singleplayeru i koja se igra iznenađujuće dobro. Sama košarka je nešto drugačija te je uloženo dosta truda da se osjeti razlika između utakmica ženskih ekipa i muških ekipa. Strategija i kretanja su mnogo više istaknuta kod žena što daje ipak jedan drugačiji feel i što zaslužuje pohvalu.

Završit ćemo u pozitivnom tonu, a radi se o online igranju. Prilikom igranja standardnog quick matcha moram priznati da nisam imao nikakvih problema s konekcijom i da je matchmaking bio izuzetno brz. Također, gameplay dolazi do izražaja upravo u tim utakmicama pa će igrači koji nisu naučili igrati igru biti brzo kažnjeni.

Nažalost, pročitali smo na nekoliko mjesta, i dobili dojave i od naših igrača koji su kupili igru, da su imali ogromnih problema s crashanjem igre, suludim bugovima i nasumičnim prekidanjima veze. Je li to riješeno već sa zadnjom zakrpom ostaje za vidjeti, no početni dojam je za mnoge igrače bio izuzetno frustrirajući.

Šut sa zvukom sirene iiiiiiiiiii….. ništaaaa!

NBA možda ne zaslužuje onih 0.7 koje smo naveli na početku ove recenzije, ali činjenica je da si je 2K pucao u nogu i uništio sam sebi potencijalno jako dobar naslov. Pored zanimljivog gameplaya, fantastične prezentacije i kvalitetne priče unutar MyCareera, čitava igra se vrti oko toga da si popravljate rating, otvarate paketiće i trošite svoj virtualni novac.

Više je fokusa otišlo na to kako monetizirati igru putem casina, nego li na primjerice redizajn MyLeague modea, Neighbourhooda ili općenito davanja materijala za igrače da se duže zadrže uz navedeni gameplay. Igranje nasumičnih quick matcheva može biti zabavno samo određeno vrijeme, no što nakon toga?

Da igram MyLeague koji je identičan kao prošle godine ili da grindam za virtualne pare samo da naletim na dvanaestogodišnjaka kojem je otac CEO švicarske banke i dao mu je 500 dolara samo da me našamara sa svojim overall 99 igračem? Koliko god sama košarka bila zanimljiva za igrati, postojeći problemi mi nažalost 2K20 guraju sve niže i niže na listi prioriteta te je upitno što 2K može napraviti ove godine da spasi igru.