Recenzija | Need for Speed Unbound

Kada retrospektivno pogledamo Need for Speed serijal, naviru mješavine različitih osjećaja – nostalgija, ushit, razočaranje… Što donosi Unbound te je li ekipa Criteriona uspjela stabilizirati franšizu otkrit ćemo u nastavku.

Anime – dobar smjer ili totalan promašaj?

Odmah u startu želim dati odgovor na ono što sve vas zanima, a to su anime efekti. Anime nije moj đir, stoga sam bio skeptičan. Međutim, iako je igra ispočetka izgledala čudno, kasnije sam se naučio živjeti s tim, a na kraju ga i zavolio.

Svaki anime efekt je unikatna grafika koja se mijenja ovisno o situaciji u kojoj se nalazite. Dojmila su me se anđeoska krila prilikom skokova, dim kod driftanja te mali crteži oko kotača kod snažnog starta. Svaki anime efekt može se prilagoditi ili se može potpuno isključiti. Prezentaciju priče kroz anime izražaj ocjenjujem kao izrazito hrabar potez Criteriona kojim se istaknuo prvo od prethodnika, a zatim i od drugih sličnih naslova.

Priča u racing igrama?

Kod Unbounda se po priči vidi veliki napredak spram prijašnjih naslova u serijalu. Priča se snažno naslanja na underground elemente, nakon podužeg prologa očekuje vas klasična priča o izdaji, prevari i konačnom iskupljenju, međutim, više nego s bilo kojim drugim likom najviše ćete se povezati s vašim početnim automobilom. Što je jako lijepo izvedeno i naučit ćete cijeniti.

Količina dijaloga je poprilična, dizajneri vas upravo kroz njih povezuju s pričom dok radite neke druge aktivnosti i čini se da svi imaju nešto zanimljivo za reći. Međutim, često će ti isti dijalozi prekidati igranje, bez mogućnosti da ih prekinete. Ponekad me nije briga ako netko želi pojesti tortilju ili popiti pivo, želim se samo stopiti sa svijetom i uživati u igri. Iako se Criterion trudi čestim upadicama kreirati neprestanu povezanost s pričom, to često iritira.

Aktivnosti – kako najbolje provesti vrijeme?

Kampanja se odvija kroz četiri tjedna. Svaki od njih završava s napetim i uzbudljivim kvalifikacijama kroz koje ulazite u naredni tjedan, a sve kulminira velikim finalom do kojeg morate dovesti svoj automobil do savršenstva.

Danom ćete voziti manje riskantne utrke te blago izazivati policijsku pozornost, čija razina (heat) se zatim prebacuje na noć kada su patrole češće i agresivnije. Ako vas policija ulovi prije nego što u noći dođete do safe housea, ostajete bez kompletne zarade. Dinamika je to koja se proteže kroz čitavu igru, a kako biste zaradili baš za auspuh koji je prijeko potreban vašoj Hondi Civic iz 202., morate ćete dobro balansirati kod taktiziranja.

S početnih $37,500 možete kupiti jedan od 11, nazvat ću ih tako, loših automobila, jako dugo ćete se zadržati na početnom, stoga će neke od aktivnosti sa strane pružiti dobrodošao odmak od vlastitog “šrota”. Neke od njih postavit će vas za upravljač nekih od najboljih automobila u igri, poput, primjerice, Lamborghini Murcielaga kojeg biste si inače jako teško priuštili.

Osim odbaci me/pokupi me aktivnosti možete se natjecati još u nekoliko vrsta događaja. U Takeover eventima brzina nije presudna, boduju se stil, driftanje i dugi skokovi, a sudit će vam A$AP Rocky koji se ne libi izričito dati do znanja kad ste jako loši. Endurance će dobro iztestirati vaše vozačko umijeće budući da ne smijete izletiti sa staze. Osim klasičnih uličnih utrka i natjecanja u driftanju, izdvojit ću još tzv. Half Pack u kojem se utrkujete u timovima 4 protiv 4.

Vozni model i AI

Unbound je riskirao vizualnim stilom, međutim, što se tiče voznog modela, odabrao je konzervativniji put. Vozni model praktički je prenesen iz Heata. Ako želite promijeniti vozno iskustvo, možete birati između postavki većeg driftanja, pojačanog gripa na cesti, ili kombinacije obojeg što bi bila neka zlatna sredina.

Međutim, generalna kontrola automobila je bolja, posebice kod driftanja, na kojeg je postavljen veliki fokus u Unboundu, a koje se čini znatno boljim i preciznijim. Prilikom njegovog uspješnog izvođenja, igra će vas nagrađivati tzv. burst nitrom. Burst nitro odvojen je od klasičnog nitra, nakon svakog uspješnog drifta nagradit će vas ubrzanjem od nekoliko sekunda. Klasičan nitro je i dalje tu te se puni izbjegavanjem automobila, skokovima i drugim vratolomijama.

Svojstveno Need for Speedu, svaki automobil možete preuređivati do granica ukusa i performansi, što će vas i koštati. Kod snažnijih motora ćete osjetiti dodatne konje, ali vozačko iskustvo nije samo brzina, posebno jer je veliki naglasak stavljen na driftanje. A zatim su tu i stilske nadogradnje poput boje i dezena, anime efekta, osvjetljenja podnožja, zvuka auspuha. Većina nadogradnji zaključana je iza tzv. Rep levela koje otključavate napredovanjem kroz priču.

Što se tiče AI, on oduševljava kod suparnika koje nije nije lagano pobijediti ni na najlakšoj težini. Uvijek će jedan zadavati probleme. Međutim, policija je doživjela veliki downgrade spram Heata i prethodnih naslova. Djeluje glupo i dezorijentirano, pa umjesto frustracija kao nekad, s najlošijim automobilom ćete relativno lako pobjeći i na najvećoj razini heata.

Multiplayer

Multiplayer je u potpunosti odvojen od singleplayera što uzimam kao negativno. U Heatu ste relativno lako mogli birati između online utrke i utrke za jednog igrača te prenositi ostvareni napredak. Međutim, dodatkom zasebnog ulaska u online gubi se svaka povezanost s pričom i napretkom u singleplayeru.

Ako ste proveli dvadesetak sati kupujući i nadograđujući automobile za vrijeme glavne priče, na njih u MP možete zaboraviti. U Onlineu krećete ispočetka. Ako vam to neće zasmetati, onda definitivno hoće potpuni izostanak policije u onlineu. Što se nadam da će Criterion adresirati u nekoj od narednih zakrpa.

Grafika i next gen značajke

Dojam popravlja grafika, jer Unbound je jedna od grafički najljepših trkaćih igara današnjice, čemu pridonose i unikatan stil, pa ako želite – i anime efekti. Na PS5 se izvodi stabilno, u 60 FPS-a, bez značajnijih padova te nema opcije promjene grafičkih modova. Koji nisu ni potrebni. Novi Need for Speed je na PS5 dobro ispoliran proizvod, međutim, Digital Foundry ukazuje da to nije slučaj na Xboxu gdje Unbound ima značajne padove FPS-a.

Iako je Sony imao promotivnu kampanju naglašavajući značajke kontrolera – ostalo je samo na tome. Haptički podražaj u Unboundu je nikakav ili gotovo neznatan, što je prava šteta, jer potencijal u racing igrama je golem.

Zaključak

Na kraju, Unbound je najbolja Need for Speed igra u posljednjoj dekadi, što ipak više govori o serijalu nego o samom Unboundu.

Unbound izgleda prelijepo, grafički nadmašuje i neke druge racing naslove, međutim, ovo je samo još jedna NFS igra i neće na vas ostaviti nekakav poseban “wow” efekt. Misije su i dalje repetitivne, strukturom nisu odmakle od Heata, kompletno odvajanje multiplayera nije dobro izvedeno, a priču ćete brzo zaboraviti.

Svemu nabrojanom unatoč, Need for Speed fanovi će željeti odigrati Unbound. Kao i oni koji se neko vrijeme nisu družili sa serijalom. Unbound ne radi ništa naročito loše, ali ne odstupa značajno od prosječnosti koju si je kao serijal nametnuo. Ipak, nećemo se žaliti, novi Criterionov naslov postavio je dobre temelje za dalje, a mi se nadamo da će EA dopustiti nastavak gradnje na njima.