Recenzija | Resident Evil 2 (2019)

Jednom kada se vrata policijske postaje Raccoon Cityja zatvore, istraživački nagon miješa se s osjećajem apsolutne bespomoćnosti i u glavi vam samo odjednom klikne – „Mislim da sam u nevolji.“

Moram vam odmah nešto priznati. Nikada nisam odigrao Resident Evil igru. To je djelomice zbog toga što rijetko kad skupim hrabrosti igrati horor igre. Ipak, kada je došao demo ovog remakea znajući da je originalno izdanje se pojavilo prije 20 godina, pružio sam priliku demo verziji i ostao oduševljen. Tih 30 minuta bilo je dovoljno da me nagovori da bi ovo moglo biti stvarno jedinstveno iskustvo. Ovogodišnji Resident Evil moj je prvi doticaj sa serijalom, stoga pogled na ovaj remake u potpunosti gleda na današnje gaming standarde, bez osjećaja nostalgije.

Kiša, noć i zombiji najbolji su za provod u gradu

Izlet u Raccoon City započinje jedinom odlukom s kojom ćete se suočiti, no poprilično važnom – kojeg lika odabrati? Jedan od njih je Leon S. Kennedy, novak u policijskoj službi RPD-a (Raccoon City Police Departmenta) kojemu će ova noć biti prvi dan na poslu. Druga opcija je Claire Redfield, studentica koja se uputi u Raccoon City u potragu za svojim bratom Chrisom, također policajcem. Naša dva lika ubrzo se na samom početku nađu, no potom i razdvoje uslijed kaosa zombi apokalipse te lik kojeg smo odabrali dolazi do policijske postaje gdje kreće jedno nezaboravno iskustvo.

Tipični ponedjeljak ujutro u uredu.

RPD je smješten u stari muzeju umjetnosti. Predivna arhitektura, još pokoji izložbeni primjerci i stalni gosti – zombiji. Iako RPD nije jedino mjesto odvijanja radnje, zasigurno ćete ovdje provesti najviše vremena. Osim što se ovdje upoznajemo s mehanikama igre, također ih i usavršavamo. Naime, igru možemo podijeliti na dva segmenta – istraživanje i sukob.

Pažljivo istraživanje je izuzetno važno. Kako biste se mogli obraniti trebat će vam meci. Da pobjegnete, trebate riješiti određene zagonetke. Da dođete do potrebnih predmeta za zagonetke, trošit ćete metke. To će vas natjerati da ih ponovno tražite. Tu će pomoći i tzv. sub-weaponi. Među njih spadaju flashbang granate, noževi i obične granate. Ukoliko vas netko ili nešto zgrabi, bacite granatu u usta prilikom quick-time eventa, malo se udaljite i sigurni ste! U suprotnom postoje tri moguća scenarija.

Inventar je srećom krcat, a tu je i trofej!

Najrjeđi je onaj da Leon ili Claire samo otresu neprijatelja sa sebe. Onaj češći je da primite određenu štetu i morate se liječiti. To će vas pak natjerati da tražite ili sprejeve za liječenje ili biljke koje dolaze u tri različite boje: zelenoj, plavoj i crvenoj. Prve dvije možete odmah konzumirati, no treću morate kombinirati s ostalima. Najbolje je čuvati biljke ako je moguće te ih iskoristiti za spoj sve tri kako bi se dobila najsnažnija zaštita. Onaj treći ishod je… Pa, možete pretpostaviti. Load latest save.

Takve situacije tjeraju igrača da istražuje, a tu će mu najbolji prijatelj biti karta. Ukoliko ste istražili prostoriju, soba će na karti biti plave boje. Ukoliko je još nešto ostalo unutra, bit će crvene boje. Svaki objekt s kojim se vrši interakcija označit će se pritom na karti te u bilo kojem trenutku možete izvući kartu i posavjetovati se sami sa sobom. No tu nije kraj korisnosti karti. Morat ćete se pomiriti s time da nećete sve zombije moći potamaniti. Municija nije sveprisutna i dobro ju je čuvati, stoga ćete morati taktički razmišljati kada dođe na red drugi segment – sukob.

Dobar peso?

Panika je najgori neprijatelj

Ako naiđete na neprijatelja imat ćete nekoliko mogućnosti. Jedna od njih je tipična zombi taktika: pucaj u glavu i nadaj se najboljem. To se u početku možda čini kao sasvim razumna stvar, no onda ti zombiji ustanu. Iduće što možete je pokušati ih zaobići, no onda riskirate da vas zombi ugrize ako ste preblizu ili pak da se nađete u škripcu ako se pojavi jači lovac u području. Postoji i mogućnost da im napadate udove. Ako zombi izgubi noge, puzat će i neće moći provaljivati u prostorije. Ako nema ruke, veće su šanse da ćete se obraniti ako vas napadne. Ako nema ni jedno ni drugo, e onda morate biti pravi biser da vas ugrizu. Ima još puno taktika za više vrsta neprijatelja, no o njima stvarno ne bih htio pričati jer je dio šarma igre otkrivanje najboljeg načina da preživite. Ovo je ipak survival!

Ovo je Mr. X, poznatiji kao AJMEMENIŠTAJEOVOSUNCETIMILO. On će vas slijediti dok lutate gradom. Najbolje da sami saznate zašto.

Ukoliko dođe do situacije gdje se morate boriti, pripremite se za napetu i nezaboravnu zabavu. Pucanje je mesnato, zvuk je snažan i osjećaj da baratate oružjem, a ne praćkom je stvarno prisutan. Ima više vrsta oružja, a na vama je da saznate koje odgovara kojoj situaciji. Tu su također i boss fightovi koji su također izvrsno dizajnirani. Od klaustrofobičnog natjeravanja po hodnicima do gotovo gladijatorskih borbi u improviziranim arenama. Ovo su trenuci kada se osjećaj bespomoćnosti gubi te ukoliko imate dovoljno municije i dobra oružja, pretvarate se u heroja svoje priče. Upravo su ti trenuci nagrada za svu muku koju iskusite lutajući hodnicima ne znajući što je iza ugla. Capcom je istraživanje i sukob spojio u jednu nevjerojatno uravnoteženu smjesu koja stvara izazovno, ali ne i frustrirajuće iskustvo.

Tu se mora spomenuti i gore prikazani Mr. X koji je strah i trepet ove igre. Slijedit će vas po policijskoj postaji taman kada se dovoljno udomaćite i osjećate se sigurno. Genijalan je dodatak igri koji u potpunosti mijenja tempo i zahtjeva prilagodbu novom načinu igre. Dodaje novu dozu napetosti i poznato igralište pretvara u ničiju zemlju. Mora se reći da je genijalan potez Capcoma bio napraviti od njega konstantnu prijetnju. Aktivno vas traži i može vas čuti ukoliko trčite. Ako ste pak pucali na nekoga, onda se nadajte da imate sreće jer odmah juri prema vašoj poziciji. Ovo je jedan od neprijatelja o kojima ne bih htio više pričati, već vam samo preporučiti da se igrate s njim i naučite kako razmišlja. Uz malo strpljenja se može pretvoriti u nezaboravne trenutke.

Besprijekorna optimizacija

RE grafički pokretač je čudo. Ne znam kada sam posljednji put igrao ovako dobro optimiziranu igru. Verzija koju sam igrao je za PS4 i igrao sam na Pro konzoli, poprilično sam siguran da u ni jednom trenutku FPS nije pao ispod 60 što je bez ikakve sumnje impresivno. Pogotovo kada se uzme u obzir da je mapa otvorenog tipa i da nema niti jednog učitavanja. Još kada se pogledaju animacije lica, detalji kao što su ožiljci, tragovi blata na odjeći, pomicanje kose pomakom glave. Ma stvarno nemam riječi, ovo je odrađeno majstorski.

Osvjetljenje je stvarno predivno i dočarava atmosferu Raccoon Cityja.

Dizajn lokacija je predivan, likovi se ističu jedinstvenim i pamtljivim izgledom, svaki izgleda kao živo biće. Osvjetljenje savršeno ide s atmosferom i igra svjetla i sjene će vam urezati svaku lokaciju u pamćenje. Grafika Resident Evila 2 sve je što se očekivalo od ove generacije igara.

Zvuk kakav do sada niste čuli

Postoji jedan segment u kojem je Resident Evil 2 nenadmašiv. Dizajn zvuka vjerojatno je najbolji što sam ikada čuo, drukčije jednostavno ne mogu reći. Igra se služi tehnikom binauralnog audija, već viđenog u Hellbladeu, koji dodaje jedan genijalan dodatan sloj atmosferi. Svaki propuh u stanici, svaka kap kiše, škripanje starih cijevi i lustera, svaki korak po krvavim pločicama postaje, zahrđalost vrata, sve se čuje i pridonosi tom osjećaju nelagode na jedan sasvim novi način.

Jedna od glavnih zagonetki je jednostavna, no zahtjevat će puno uloženog vremena.

Čujete kako netko probija prozor u hodniku dvije sobe od vas? Znate gdje je, čujete i točno u potiljku osjećate nelagodu jer znate odakle dolazi zvuk. Čujete korake? Čuvajte se, Mr. X je blizu i neće biti sretan što vas vidi. Upravo će prilikom izbjegavanja Mr. X-a ta tehnika biti i najkorisnija jer pruža šansu da si isplanirate rutu. Moći ćete otprilike odrediti gdje se nalazi u odnosu na vas te se sukladno tome uputiti kroz neki od hodnika ili pak izbjegavati neku od soba.

Nije ni glazbena podloga za zanemariti. Iako u je ona skoro pa neprisutna, pojavljuje se u ključnim trenucima te eskalira točno kada je potrebno. Također, u nekim akcijskim segmentima ona prelazi u potpunu orkestralnu izvedbu što u potpunosti mijenja ton igre i nudi pažljivo odmjerenu dozu samopouzdanja da se na tren osjećate moćno, kao pravi heroj, samo da bi vas potom bacila natrag u očaj apokalipse.

Je li ovo savršena igra?

Nažalost, postoje neki nedostatci koje se jednostavno ne mogu ignorirati i na kraju pomalo utječu na cjelokupni dojam. Ovisno o tome koliko rano (ili kasno) aktivirate dolazak Mr. X-a, igra mačke i miša može biti zastrašujuća, no nakon nekog vremena jednostavno naporna jer se naviknete na taj osjećaj proganjanja.

Isto tako samo kretanje likova koliko god odlično odrađeno bilo, nekada nema smisla. Pritom mislim na bježanje od nekih neprijatelja. Najbolje je opet uzeti Mr. X-a kao primjer. Kada se prema vama ubrzanim korakom zaleti mutirani brat Dolpha Lundgrena, čovjek bi očekivao da netko kao trenirani policajac može malo ubrzati korak umjesto da trčkara kao da čeka da iscuri vrijeme na satu TZK-a (tebe gledam, Leon). Iako shvaćam da je to napravljeno radi dodatne tenzije, nedostaje još malo prirodnijeg kretanja jer s vremenom izgleda apsurdno da je naš lik u životnoj opasnosti, no zato bježi kao da razgledava zavičaj i razmišlja želi li prvo na kavu pa onda na gablec ili obrnuto.

Pisaća mašina najčešće je znak sigurnosti. Najčešće…

Možda najveća zamjerka odlazi na tzv. 2nd run. Naime, nakon što pređete igru s jednim likom, otključava se prelazak alternativnog scenarija drugim likom. Dok je naš prvi lik vrludao stanicom i prostorima van nje, taj drugi prolazak bi nas trebao voditi kroz to što je drugi lik izvodio u isto vrijeme. Nažalost, to i nije u potpunosti tako. Naime, raspored neprijatelja je drukčiji te su zagonetke malo složenije, a isto tako i priča ima svoj unikatni segment. Ipak, mora se reći da ima nekoliko nelogičnosti. Ne bih htio ići u prevelike detalje da nešto ne spojlam, no radnja prilikom drugog prelaska poprimi određene rupe koje su neobjašnjive. Koliko god priča u Resident Evilu nije u prvom planu, i dalje je razočaravajuće da se ona gotovo raspadne prilikom drugog prelaska.

Vrhunac survival žanra

Već smo imali jako puno fenomenalnih igara ove generacije. Od God of Wara pa do Red Dead Redemptiona 2. Od Witchera 3 pa do Bloodbornea. Resident Evil 2 spada u tu skupinu. Riječ je o toliko ispoliranom naslovu da se mnogi developeri mogu poklopiti ušima. Ovo je prirodna evolucija survivala i pokazatelj da serijal, kao i žanr, imaju svjetlu budućnost, no ima tu još nešto…

„I to je to, dobar tek!“

Ovo je ujedno i vrlo važna igra. Upravljanje inventarom, brzi i responzivni meniji, over-the-shoulder kamera i zagonetke, oni čine spoj stare škole i modernog gaminga. Po meni je upravo to najveći uspjeh ove igre. Gameplay nimalo ne pati, dok je tehnička strana odrađena besprijekorno i u standardima ove generacije. Taj spoj pokazuje da se i dalje može nešto svježe ubaciti u gaming, a da se zadrže stare vrijednosti te da nismo vidjeli sve što smo mogli vidjeti. Resident Evil 2 stvarno je jeziva igra koju je nekada nelagodno igrati, no ujedno mi je otvorio vrata jednom žanru kojem nisam dao dovoljno prilika. Ovo je igra koja neće obilježiti samo ovu godinu, već čitavu generaciju.