Tražite spasenje u novom otvorenom virtualnom svijetu? Nedostaje vam kaosa u vašem prosječnom dnevnom životu? Želite biti sami svoj Šef? Novi Saints Row vam želi ponuditi upravo to – bez uspjeha.
Pomolimo se
Saints Row skače na mondeni trend rebutiranja i prepravljanja svoje franšize. Volition u svom novom pokušaju rebrandiranja Svetaca okreću novu stranicu za bandu odmetnika u novom mjestašcu Santo Ileso. Nova lica, nove prilike, nova…igra? Ne baš.
Od samog početka sve mi je bilo sumnjivo. Prvih nekoliko misija su standardne uvodne procedure – kako se puca, kako se krade auto, gdje se može trošiti teško zarađena hrpa dolara. Vrlo brzo se otvori cijela mapa i odmah imate pristup nekolicini sporednih aktivnosti poput borbenih izazova ili utrka. Kako napredujete kroz glavne misije, mapa vam se samo puni i puni sa dodatnim stvarima za pokupiti, odraditi, zaraditi.
Sve se vrti oko nadograđivanja svojeg sjedišta, prikladne crkve na brdu usred ničega, a za to vam trebaju novci i razne investicije po gradu. Kako vam se pune džepovi, kupujete nekretnine po susjedstvu i širite svoj kriminalni utjecaj nauštrb drugih fakcija u Ilesu.
Tri trna imate u oku: Idols, grupica neonski drogirane mlađarije koje se protive „sustavu” štogod to značilo, Los Panteros koji vole svoje aute i svoju mamu, te Marshall privatnu vojsku. Riješite sav taj korov kroz susjedstvo i vaša nekretnina vam pasivno priljeva veće pare u novčanik.
Nakon dvadesetak linearnih misija (ili vozite ili pucate, nemam ništa bitno za reći) igra naglo stane i postavi od vas jedan zahtjev – dovršite sve zadaće za nekoliko nekretnina, kupite još nekoliko posjeda i omogućit će vam se zadnja, ultimativna, konačna misija. Nakon toga igra vam kaže ako hoćete još malo, skupite desetak milijuna zelembača. I tako bi. I tako mi prođe vikend. Treba mi alkohola, a ne pijem.
Grijeh pohlepe
Isprazno je dobra riječ za opisati ovaj Saints Row. Jedan pogled na mapu i mrak mi pada na oči, zbog više razloga. Prvi – aktivnosti nisu zabavne. Pola njih se svodi na isto; ukradi auto, dovuci ga na jedno mjesto, ponekad brzo, ponekad sporo, ponekad neoštećeno.
Druga polovica je gulaš fotografiranja predmeta i lokacija po gradu, skupljanja nebitnih svijetlećih stvari po mapi i stalne, uvijek iste borbe sa jednostavnim i dosadnim hordama bandoša i/ili vojnika.
Sjećate se misija iz prošlih igara gdje morate uništiti sve živo oko sebe sa raketama? Ili kad varate osiguranje namjerno zabijajući se u eksplodirajuće aute? Vraćaju se nazad ovdje, u nikad gorem izdanju. Grad je naprosto prazan! Imate par minuta za nabiti bodove a nigdje kaosa na vidiku.
Jedini način kako sam riješio prevaru osiguranja do kraja je jer sam namjerno tražio parkinge gdje ciljate statične aute za eksplozije. Trebam li reći da ne možete sami kreativno rješavati problem gdje i kada odraditi prijevaru, nego uđete u specifičnu instancu za aktivnost. Pa što im je ovo trebalo?
Drugi razlog zašto me za aktivnosti nije bilo briga je neisplativost. Od trenutka kad napravite nekretninu samo čekate pasivni priljev novaca i to je daleko profitabilnije.
Zašto bi proveo 10 minuta u odlasku do restorana, fotografiranju lokacije, pucanju i bježanju od policije da dobijem velebnu nagradu od 5 tisućica, kad mogu sjediti u crkvi i za 2 minute dobiti 20 tisuća od nekretnina? (Usput, pljačkanje na ovaj način se otključa tek u zadnjem stadiju igre.) Pa nije ni čudo da svi žele u apartmanski turizam…
Vrata čistilišta
Saints Row obožava vas bacati u instance za aktivnosti i misije jer jako dobro zna da nema ničega u otvorenom svijetu. Santo Ileso se sastoji od velike pustinje i kanjona po rubu mape, praznog jezera u sredini i dvije veće gradske četvrti.
Istočna strana je ispala iz prljavog meksičkog B-filma, sve je narančasto i puno prašine, grafita i budućih Tarantino muza. Zapadna strana je mješavina Las Vegasa i New Yorka koja nikako ne funkcionira jer je mapa naprosto premala. El Dorado ima 5-6 zgrada po uzoru na Vegas sa jednom glavnom avenijom i to je otprilike to.
Ima truda uloženo u izgled grada na par mjesta. Neki trgovi i parkovi su puni umjetnosti. Jedna od sporednih koga-briga aktivnosti je tajna povijest Ilesa gdje slušate monotonog naratora na turističkim plaketama razasutim po jednoj lokaciji.
Ima jedan trg sa kafićem koji se zove Red Faction. Spominje se Ultor korporacija. To je baza. Valjda. Ne bih znao ništa reći o toj povijesti jer sam se isključio nakon pedesetog puta što sam čuo „Did you know?”
Evanđelje po AAA
Pitate se kakva je kampanja? Kratka, dosadna i naporna. Priča postoji, smeće je. Nisu znali kakav će ton prevladati – hoće li krenuti u kompletno ludilo kao noviji Svetci ili se vratiti malo ozbiljnijim korijenima sa bandama i humanim likovima. Rezultat je totalno nebitan i nervirajući slijed događaja koji ne mijenjaju svijet i likove.
Vaši „prijatelji” su prijatelji jer je rečeno da su prijatelji i svi znaju da ste vi super prijatelji. Vaše prijateljstvo je testirano u zadnjoj misiji koja sadrži svaki mogući klišej iz zadnjih 10 godina nadobudnih izroda iz propale filmske industrije. Kao, Saints Row se pravi ozbiljan na spektakularno loš način. Ne za šalu. Ne valja.
Ne pomaže ni da igra zapravo laže koje misije su obavezne, a koje nisu. Osim glavnih misija kampanje, igra nudi i dodatne misije koje, navodno, nadograđuju vaše prijatelje i njihove sposobnosti. Iz tih misija sam izvukao ovo: netko u Volitionu jako voli neprirodnu fiziku za aute i obožava Borderlands.
Postoji cijeli set misija, što glavnih, što sporednih, gdje koristite vuču za teglenje drugih auta i predmeta do točke B. Proveo sam sat vremena ponavljajući checkpointove jer je fizika nemilosrdna u uništavanju toga što teglite.
Zatim ima set misija sa LARP oružjima gdje ne možete koristiti svoje sposobnosti, dok cijelo vrijeme igra gura šale o RPG-ima i pop kulturi u prvi plan kojih bi se i Sheldon posramio. Sve to da bi jedan kolega dobio novo oružje ili više zdravlja. Šala je u tome što nikad nisam uspio pozvati prijatelje na ratni pohod. Svaki put kad bi ih pozvao na mobitel jednostavno se ne bi pojavili. Divno.
Sanctus Dosadnius
Eh, da, sposobnosti. Pritiskom na R1 i trokut možete zabiti granatu u džep protivnika i onda ih baciti u nekog drugog. Čestitam, pobijedili ste igru. To je prva i jedina sposobnost koja vam treba. Od 20 levela kojih možete postići i raznih moći poput vampirizma ili vatrene šake, ništa nije bitno kao ta prva džepna granata.
Malo kasnije možete i modificirati svog Šefa sa bonusima koji vam omogućuju neograničeno korištenje te granate, jer kome trebaju oružja? Ima i njih dosta, ali čemu? Svaki protivnik može popiti planinu metaka bez razloga, a jedna granata ih riješi četiri odjednom.
Ne očekujte nikakve napredne ili teške taktike od drugih bandi. Ima neprijatelja koji pucaju malo jače i onih koji imaju puno zdravlja i veliki čekić. U redu, ima i jedan Marshall vojnik koji baci zamku da vas drži na mjestu. Oduševljen sam, zar ne vidite?
Spasi me od gličeva, oče
Usput, igra je puna tehničkih promašaja. Grafički uspijeva izgledati gore od The Third na nekim mjestima. Najbolje izgleda po mraku i u zapadnom dijelu grada, sa finim osvjetljenjem. Postoji više grafičkih opcija na PS5 verziji, sa postavkama za više sličica u sekundi ili većoj rezoluciji.
Neki su možda primijetili već, ali postoji ray-tracing opcija – za ambijentalnu okluziju. Po meni, to je čista laž i nema nikakve razlike u izvođenju sa i bez toga. Prave refleksije su nepostojeće, broj modela na ekranu je nizak, sjene i objekti se samo pojave par metara od vas (pogotovo ako letite u VTOL-u), neke zgrade i modeli propuštaju svjetlost, itd.
Grafički problemi nisu toliko važni kao nevjerojatno labava fizika voznog modela i objekata; ako vozite po pustinji šanse da se zabijete u neki kamenčić i odletite u nepovrat su visoke, ako teglite nešto ovisit ćete o nasumičnoj volji procesora gdje ćete završiti, ponekad iz čista mira nećete razbiti lampu na cesti nego će ona uništiti vaš auto, lista se širi unedogled…
Bit će zanimljivo vidjeti koliko vremena i novaca su zapravo uložili u ovu igru, jer imam osjećaj da su puno toga samo prekopirali iz prošlih naslova bez velikih promjena, samo… gore? Svog Šefa možete dizajnirati kao i prije, ali svi likovi imaju taj čudni PS3 model štih, vašu crkvu možete puniti beskorisnim predmetima kojih skupljate po mapi, pjesama na radiju nema puno, nema ni simpatičnih voditelja ili reklama kao prije, nema ničeg zanimljivog ili pamtljivog. Nema, nema, nema. Kronično mi nedostaje endorfina.
Apokalipsa danas
Najviše me ubija u pojam što je Volition već imao recept za uspjeh sa prošlim Svetcima. Zašto pokušati promijeniti nešto što valja? Jedan letimičan pogled na The Third i jasno vam je koji je bolji, upečatljiviji i zabavniji. Novi Saints Row ima sadržaja napretek, ali je sve dosadno, šlampavo i bespotrebno. Pobogu, ne možete zvati svoju bandu da vam dobace vozilo! (Možete složiti izgled svoje bande, ali ih ne možete zvati u pomoć kao prije!? Molim!?) Nema divljih načina kretanja kroz svijet, sam grad je mrtav, a najviše novaca dobivate tako što ostavite igru upaljenu preko noći kao da igrate Cookie Clicker. Izostavio sam nekoliko iritantnih simulatora hodanja i QTE sekvenci u misijama, ali ima i toga.
Što reći, koju posluku porati. Saints Row je video igra koja većinu vremena radi, osim kada se ruši. Ima preko 40h repetitivnog i mlakog sadržaja, od kojih su najmanje 8 čekanje prihoda. Takvog strpljenja ipak nemam.
Saints Row recenzija
