Recenzija | Stellar Blade

Za nestrpljive čitatelje možemo potvrditi da je Stellar Blade zaista odlična akcijska igra koja je zaslužila sav medijski prostor koji dobija.

Što Stellar Blade je

Stellar Blade je prvi konzolaški naslov korejskog developera SHIFT UP koji je do sad bio poznat jedino po igrama za mobilne uređaje od kojih je najveći hit Goddess of victory: NIKKE. Ako ste gledale zanimljive kratke dokumentarce na Youtubeu, Stellar Blade je za njih jedan vrlo riskantan potez s obzirom da im je to neistraženi teren za razliku od mobilnog tržišta koje je nerijetko lukrativnije od igara za PC i konzole. Osim toga, Koreja i nema puno naslova za PC i konzole, a da nisu MMO ili neka vrsta always online.

Stellar Blade je najavljen prije punih 5 godina, a inicijalno se zvao Project EVE te je bio multiplatform naslov. Dvije i pol godine kasnije smo saznali da će Sony izdati igru te da će izaći samo za PS5. Dodatnu godinu kasnije igra je dobila ime pod kojim ju danas znamo. Posljednjih pola godine smo redovito dobivali nove informacije o igri koje su mnogima golicali maštu, a prije mjesec dana smo vidjeli i da je SHIFT UP toliko siguran u svoj proizvod da smo imali i priliku zaigrati odličan demo.

Stellar Blade je i potencijalna slamka spasa za Sony, koji ove godine nema u planu izdati ni jedan naslov iz svoje ergele poznatih visokobudžetnih serijala. Nema Horizona, nema God of Wara, nema Spider-Mana, nema Uncharteda. Sony se nedavno odlučio na restrukturiranje svoje ponude nakon što je inicijalno dosta uložio na GAAAS naslove pa smo npr. mogli svjedočiti otkazivanju željno iščekivanog Factionsa od Naughty Doga. Istina, Helldivers 2 je neočekivano veliki hit, ali prema količini marketinga u proteklih mjesec dana, vidi se da je Sony uložio dosta upravo u ovaj naslov, koji bi mogao postati još jedan uspješan PS serijal ukoliko će ga publika zaista prihvatiti.

Stellar Blade je isto tako i kontroverzna igra koja već mjesecima žari i pali po društvenim mrežama i gaming portalima, a sve zbog velikog naglaska na seksualnost glavne protagonistice Eve. Kao što je danas situacija sa svim stvarima na internetu, stvaraju se polarizirajući tabori. Nekima igra užasno smeta jer omalovažava žene i stvara štetne stereotipe, dok su drugi presretni jer je ovo, uz Sydney Sweeney, ultimativno antiwoke rješenje današnjice.

Od konkretnih pitanja za same igrače, Stellar Blade je, unatoč svoj medijskoj pompi i velikim očekivanjima koja su servirana SHIFT UP studiju, zapravo vrlo jednostavan naslov i jedno dobrodošlo old school osvježenje. Isto tako, ovo je igra na kojoj se vidi da je uzimala elemente iz mnogih izvora. Iz drugih igara poput NieR-a ili Bayonette, iz filmova poput Matrixa, iz serija poput Stranger Things, a ima i religijskih utjecaja. Srećom, unatoč velikom riziku da ispadne prešareni mix svega i svačega, igra ipak ima i svoj stil, svoj karakter te jedinstveni šarm.

Što Stellar Blade nije

Sa zadovoljstvom mogu reći da Stellar Blade nije igra s odrezanim ili zaključanim sadržajem, nije igra s mikrotransakcijama, nije igra s always online uvjetom, nije igra s cenzurom, nije igra koja zauzima više od 50GB prostora te nije igra s nepotrebnim, rastegnutim i predugačkim sadržajem.

A sad konkretno

Ne znam za vas, ali za mene dobra akcijska igra mora imati kvalitetno izvedene ove elemente: borbu (combat), dizajn nivoa (level design) i napredak (progress system). Osobno smatram da su sva tri elementa ovdje odlično odrađena. Ako se na to dodaju odličan zvuk, prekrasan stil, bogate opcije ukrašavanja i ispoliranost, imate pun pogodak, odnosno akcijsku igru za pamćenje.

Borba

Iako me već i demo zadovoljio borbom, u punoj igri su svi elementi dodatno prošireni te mogu potvrditi da je sama borba apsolutno fantastična. Demo je dao naslutiti da će cijela borba biti taktična, odnosno, sporija od očekivanog, ali definitivno ima situacija i kad je brza te se morate prilagoditi izazovu koji predstavlja poneki boss fight. Kontrole su responzivne, povratni osjećaj u kontroleru je odličan, a imerziji doprinose i odlični zvučni efekti svih napada i svih efekata te sami osjećaj bilo kakvog udarca ili pogotka.

Što se funkcionalnosti borbe tiče, dostupan je samo jedan mač, ali nije dosadno ni u jednom trenu. Imate light i heavy attack, dvije grupe s po 4 vrste special attacka (beta i burst napadi), super attack, posebne skillove poput rush, ambush, aerial assult, retribution, blink te jako velik broj combo poteza. Osim toga, postoji i ranged attack s nekoliko različitih vrsta municije, od običnih metaka, preko stinger projektila do razornog lasera.

Od obrambenih opcija na raspolaganju su dodge i parry te njihove perfect inačice, ali i rapidno kombiniranje napada odmah nakon uspješne obrane. Kao što vidite, opcije su ogromne i mislim da nema šanse da vam borba dosadi samo tako. Pohvalio bih i odličan tutorial za borbu, u kojeg se lako i brzo ulazi i izlazi te nudi kvalitetnu metodu učenja svih poteza u igri.

Dizajn nivoa

Dizajn nivoa je ovdje kako borba i sama igra ne bi postali dosadni i monotoni te mogu potvrditi da ovaj aspekt igre također nije razočarao. Što se tiče pristupa, postoje pretežito linearni segmenti, ali postoje i otvoreni open world segmenti. Da igra ne bude samo hack and slash naslov, zaslužne su i dionice u kojima je moguće igrati samo s ranged napadima. Ti nivoi su zabavni i zbog toga što u njima nije moguće koristiti mini mapu već se u potpunosti oslanjate samo na ono što vidite.

Osim borbe, postoji i dosta platformskih segmenata, od kojih je, doduše, većina opcionalna. Služe za istraživanje skrivenih kutaka, otključavanje dodatne kozmetike u igri te upoznavanje lorea, odnosno činjenica o samom svijetu, povijesti sukoba i likovima. Ti segmenti vas mogu natjerati da se malo bolje upoznate i s akrobatskim mogućnostima glavnog lika, jer za takav pristup igri imate skok i dupli skok, dash, čak i wall run.

Ima i nekoliko dionica gdje samo klizite ili surfate, bilo po dugačkim tunelima ili pak po toboganima u zapuštenom luna parku. Tu se vidi jedan zgodan detalj koji na prvu možda ni nećete skužiti u igri, ali mač koji Eve koristi je u biti jedna kompleksna ukosnica u njenoj kosi koja se izuzetno brzo transformira u mač koji, između ostalog, služi i za slajdanje po toboganu.

Osim svega toga, igra ima i nekoliko tipova mini igara, gdje je potrebno nešto pospajati, na vrijeme stisnuti tipku na ekranu i slično. Također jedna sitnica dobrodošla da malo razbije ritam istraživanja, kasapljenja neprijatelja i skakanja.

Ostaje nam još spomenuti da igra ima i neke vodene dijelove, a povezano s tim, i dio koji će neke od vas veseliti – pecanje. Da, u pauzama od borbe i istraživanja, možete sjesti ispred jezerca i opušteno pecati te se diviti vizualnim čarima igre. Ovaj dio vrijedi posebno istaknuti i zbog jako dobro riješenog korištenja DualSense mogućnosti. Ne samo zbog kompleksne vibracije, već i zbog poznatih funkcionalnosti u triggerima koje ćete morati pažljivo pritiskati i držati kako bi na vrijeme obavili uspješan lov.

Napredak

Treća stvar koja, između ostalog, također služi da igra ne postane monotona, je princip napretka u igri, a taj dio mislim da je odlično pogođen. Svi sistemi se postepeno otključavaju i to sa dobro istempiranim dionicama. U početku ćete se većinom koristiti običnim napadima i istraživati koji special (beta) napad vam najbolje sjeda u ponekoj situaciji. Kasnije ćete dobiti pristup drugom setu special (burst) napada, a nakon toga i ultimate.

Isto tako je riješen pristup i s ostalim mogućnostima, npr. s duplim skokom ili wall runningom. Svaki put kad se dobije pristup nekom novom elementu, iskoči vrlo praktičan prozor u kojem se demonstriraju novootključane mogućnosti, a ispred vas bude pametno postavljena i dionica u igri koja je napravljena posebno da to znanje isprobate i u praksi. U svakom slučaju, napredak je po meni izuzetno dobro pogođen i izbalansiran.

Glazba

Kao što sam spomenuo u osvrtu na demo, atmosfera možda najviše podsjeća na NieR Automatu. Zbog korištenja androida u priči te sukoba čije razloge i pozadinu upoznajemo kroz cijelu igru i zbog te sumorne atmosfere uništene i napuštene Zemlje, ali i zbog glazbe proizašle iz studija čiji vlasnik je Keiichi Okabe.

Nažalost, ta muzika je prva stvar koja me nije u potpunosti oduševila. Možda zbog pristupa igra u kojem istražujem svaki kutak mape pa se dugo zadržavam u istim predjelima, ali događalo mi se da mi glazba bude previše repetitivna. Da, melodije su divne, atmosferične i vrlo prikladne za svaki predjel u kojem se nalazite, ali mi se čini da nema dovoljno varijacije kao što je npr. radila Automata. Ponavljam, glazba je zaista dobra, ima sekcija koje su prekrasne i veselim se službenom soundtracku, ali na tim open world dijelovima mi je nedostajalo raznovrsnosti.

Svijet

Na sreću, igra nije sivkasta i tmurna cijelo vrijeme, već ima i impresivnih šarenih dionica. Tu do izražaja dolaze segmenti u unutrašnjosti Zemlje, u laboratorijima čije istraživanje podsjeća i na Dead Space igre. Ali najšareniji i vizualno najatraktivniji dio igre je smješten u svemirsku stanicu u orbiti Zemlje, ali najbolje da to iskusite sami.

Igra ima i jedan glavni, veliki hub, grad Xion u kojem ćete provesti dosta vremena rješavajući različite glavne i sporedne questove te upoznavati njegove stanovnike i slušati njihove tužne sudbine. Hoćete li im pomagati ili ne je apsolutno na vama, ali mogu reći da ima i zanimljivih sporednih questova. Svi ti questovi ili samostalno istraživanje mape koje odradite vam pomažu djelomičmno razotkriti pozadinu cijele priče te povijest svih događaja koji su se dogodili prije apokaliptične situacije u kojoj se nalazite.

Igra nije preduga, meni je trebalo 40 sati da riješim skoro sve što postoji, na kraju sam ipak malo ubrzao upravo za ovu recenziju. Tako da slobodno možete i istraživati i riješavati questove jer se, između ostalog, i na njima vidi koliko su kreatori igre i sami gameri te su implementirali mnoge pametne elemente. Pa vam tako npr. , svaki taj quest koji riješite, odmah po rješavanju nudi mogućnost teleportiranja k osobi koja vam je dala quest, kako bi ga odmah riješili, bez obzira gdje se nalazite. Jer je, npr. za neke od njih potrebno dosta skakutanja i istraživanja pa da se ne morate vraćati po istoj trasi, samo se teleportirate i voila. Bob’s your uncle.

Što se tiče istraživanja svijeta, s glavnim brodom letite od mape, ali na samoj mapi ne postoje nikakva prijevozna sredstva, već sve morate pješice. Na sreću, svijet nije dosada, a mape su prošarane save pozicijama, odnosno u ovom slučaju kampovima i telefonskim govornicama koje služe kao teleport od točke do točke. Zgodno. Na tim istim kampovima možete i kupiti municiju i napitke, otključati kostime koje ste pronašli, nadograditi opremu i skillove, ali i odmoriti uz vatricu. Ponekad igra na tim mjestima ponudi i kratak razvoj priče kroz dijalog s vašim suradnicima. Samo što se onda respawnaju svi neprijatelji koje ste već riješili.

Nahvalio bih i data bank, odnosno neku vrstu enciklopedije u igri, koja je informativna i pregledna te pruža prikaz svega s čim ste se u igri do tada sreli, bilo da su to lore sitnice, likovi ili pak neprijatelji pa lako možete pratiti i vidjeti što vam otprilike nedostaje. Kod likova koje srećete je zgodno da se i tekst o njima mijenja ovisno o tome do kud ste u igri došli i kako je vaš odnos sukladno tome napredovao.

Glasovi i zvuk

Igrao sam i s engleskim i s korejskim glasovima, ali za pravi doživljaj igre predlažem upravo korejski. Nije da su engleski užasni, ali korejski su prikladniji i uvjerljiviji. Bolje se osjete one prenaglašene emocije u likovima kad npr. prikazuju nezadovoljstvo, nešto što engleski glas ne može predočiti u toj mjeri. Znam da nekima to ne paše i općenito im ne sjeda taj over the top pristup, ali meni je to šarmantno i još bitnije, autentično je.

Osim glazbe i glasova, moram još jednom pohvaliti izuzetno dobar sound design. Svi zvukovi u ovoj igri su perfektni i imaju taj bonus da pružaju zadovoljstvo i nakon tisuću puta slušanja jednog te istog efekta. Bilo da se radi o borbi u kojoj svaki rez mačem zvuči apsolutno fantastično, bilo da se radi o cool zvukiću kad skupljate stvari iz kutija, bilo da se radi o guštu kod udaranja malih robota koji su u biti napuhani baloni, bilo da se radi o promptu za perfect dodge i perfect parry, zvukovi su genijalni.

Neprijatelji

Jedan od velikih pluseva igre je i dizajn neprijatelja, koji se ovdje zovu Naytibe. SHIFT UP je ovdje imao prednost što nisu koristili neke poznate kreature pa su imali otvorene ruke da od svojih čudovišta naprave što god žele. U tome im je pomogao i poznati korejski filmaš poznat po stvorenjima iz filmova kao što su Host i Okja. I zaista su uspjeli. Čudovišta su groteskna, brutalna i pamtljiva.

Dodatna prednost je i što ih je u igri nemali broj. Ne radi se o 5-6 modela pa da gledamo njihove varijacije i podvarijacije, već imamo barem 50 različitih tipova unikatnih neprijatelja. Svaki nivo ima barem 2-3 bossa ili mini bossa, a definitivno ćete se morati prilagođavati njihovom stilu borbe. Na sreću, vaš arsenal u igri je također bogat pa je lako eksperimentati i mijenjati taktike.

Estetika i prilagodbe

Igra ima zaista velik broj nadogradnji vezanih uz borbu, ali i velik broj nadogradnji koje su samo estetske prirode. Osobno smatram da je veliki plus što je sva kozmetika, upravo kozmetika. Oprema koja zapravo donosi promjenu u stilu borbe je nevidljiva, a odnosi se na dodatke u vašoj kičmi i mogućnostima borbe, tako da su sve dodatne garderobe koje otključate samo vizualni efekt.

A mijenjati možete kostim (nekih 30 komada), naočale (10-ak), naušnice (10-ak) te svoje suputnike u igri – Adama, Lily i dronea koji se kasnije u igri pretvori u vaš instrument za ranged mod borbe. Sva ta kozmetika je besplatna i sva se može otključati u igri. Neke stvari se dobiju rješavanjem questova, ali većina ih se dobije istraživanjem skrivenih kutaka na mapi.

U gradu je moguće mijenjati i boju i oblik frizure. Kad smo već kod kose, ona kod Eve ima svoju posebnu fiziku te je moguće toliko se zatrčati u jednom pa u drugom smjeru, da kad stanete, kosa vas prekrije cijelu(og). Naročito zgodno za screenshotove ako koristite npr. skin kostim.

Što se kostima tiče, neke kreacije su zaista vrlo otvorene i prikazuju sve ženstvene čari Eve, ali ih je velika većina zapravo atraktivna i privlačna, bez da su vulgarne. U svakom slučaju, mašta je vidljiva i u ovom segmentu, ima zaista unikatnih kostima. Naravno, postoji i mogućnost da ne koristite ni jedan kostim te je Eve tada praktički gola u svom skin izdanju, ali tada gubite štitove. Vjerujem da će nekima to biti dvostruki benefit, pa će kombinirati vizualni gušt i izazovniju borbu.

Znam da se na ovu temu članci i članci već mjesecima te da se neki bune, a neki su oduševljeni, ali što se mene tiče, smatram da je sve skupa napravljeno većinom u finoj mjeri i postignuto je što se i htjelo. Ako želite lascivna izdanja, možete uživati, ali možete staviti i kostim koji je zatvoren od glave do pete te također uživati. Eve krasi atraktivan i unikatan dizajn te bi vrlo lako mogla postati kultna heroina i često korišteni cosplay izvor.

Izvedba

Igra podržava tri moda igranja od koji se najljepši vrti u 30 frejmova, a najbrži u stabilnih 60. Ja sam koristio srednji mod koji kombinira najbolje od oba svijeta te se većinom vrti u 60, ali na nekim lokacijama zna pasti. Igra podržava i HDR koji u nekim nivoima ne dolazi do izražaja, zbog mračne i jednolične atmosfere, ali taj jedan nivo na kraju je zaista atraktivan i sve pršti od boja.

Igrao sam bez ikakve day one zakrpe i nije bilo ni jednog buga, ni jednog crasha, ni jednog problema. Vidi se da je Sony uložio dosta novaca u razvoj, jer je igra apsolutno ispolirana. Ne samo na elementima koje sam spominjao gore, od zvuka, vizuala ili pak korištenja DualSense mogućnosti, već i ovih tehničkih.

Ima li nešto da nije dobro?

Cijelo vrijeme pišem hvalospjeve, ali da vidimo ima li stvari koje me nisu sasvim oduševile. Jednu sam doduše, spomenuo gore, a to je nedovoljna varijacija glazbe u soundtracku. Što mi je baš žao, jer su same skladbe dobre i radujem se soundtracku, ali mislim da je trebalo na određenim dionicama unijeti dodatnu slojevitost.

Druga stvar koja mi nije u potpunosti sjela je priča. Ona je cijelo vrijeme intrigantna, zanimljiva te nudi i preokrete, ali na kraju igre, ja iskreno nisam uspio pohvatati sve razloge i motive, tko, što, koga i zašto. Pomalo je nedorečeno. Cijela ideja je zanimljiva i ima tu podloge za ispričati svašta, ali možda se previše išlo na šokantne preokrete, ali se onda izgubi neki pravi razlog tome. Kad smo kod toga, i ti preokreti zapravo nisu toliki preokreti, jer ako igrate na taj način da sve živo istražujete i čitate, puno toga se dalo nagovijestiti kroz bogati lore svijeta.

Treća stvar je što je igra možda malo prelagana. Ja osobno ne smatram da sam profi igrač, a više nemam ni reflekse 20 godišnjaka, ali svega ima u izobilju. Ne mora se voditi briga o municiji, o novcima, o naptcima za oporavak, jer svega ima dosta. Ne mora se kalkulirati što kada kupiti, jer se uvijek ima dovoljno za sve. Doduše, kad bolje razmislim, to možda i nije mana, već imamo Stockholmski sindrom kalkuliranja za inventorije. Istina, za predzadnjeg bossa u igri sam morao spustiti težinu na easy, da završim cijelu igru na vrijeme, ali osim toga ni jedan fajt nije bio toliko zahtjevan kao što je bio recimo Bloodborne.

I zadnja stvar, mislim da platformiranje pomalo pati. Dok je sami fajt perfektan, responzivan i sve u borbi je odlično ispozicionirano, kod skakutanja se često može promašiti i pasti u provaliju. Kao da hitbox u tim segmentima pomalo pati. Teže se pozicionirati i uhvatiti pravu kuku, pravu štangu, pravu dasku i idemo sve isponova. Ali s malo prakse, išlo je i to, samo što nije tako glatko kao borba.

Možda nekima neće pasati ni činjenica da ne postoji ručno snimanje pozicije, a neki trofeji zahtijevaju da se donesu drugačije odluke u priči pa se to trenutno može raditi samo fizičkim skidanjem stare save pozicije.

Zaključak

Stellar Blade je prekrasan, atmosferičan, uzbudljiv, kvalitetan, ispoliran, pristupačan, praktičan i prokleto zabavan naslov koji naprosto pršti od stila i karaktera. Ovo možda nije savršena igra u svakom aspektu, ali je definitivno fantastična akcijska igra, s odličnim temeljima za pretvaranje u novi poznati serijal. Ukoliko prodajni rezultati budu dobri, a nadam se da budu, vjerujem da će drugi dio igre biti još bolji.

Ovo je inače jedan gorkoslatki trenutak za mene, za redakciju i za nas sve. Ostavljam vas s recenzijom ove igre, koju su mnogi željno iščekivali. Igre iz nekih drugih vremena, igre za koju se po već spomenutim kratkim dokumentarcima vidi da su ju radili zaljubljenici u igre i u svoj zanat, igre za koju se nadam da će pokazati svim modernim gramzivim gaming metodama što igrači zapravo žele i vole. Istina, Larian je već lani pokazao istu stvar, ali drago mi je da je i SHIFT UP na našoj strani. Nadam se da će tih par igara ipak dati hrabrost i drugim studijima te još bitnije, developerima da krenu s ovakvim igrama. Pred nama je, u svakom slučaju, prekretnica. Nadam se da nas čekaju nova i lijepa iskustva.