U zagrebačkom smo Centru Kaptol imali priliku prisustvovati pretpremijeri pilot epizode željno iščekivane televizijske adaptacije The Last of Us video igre. Dugogodišnji čitatelji ovog portala znaju kako žestoke polemike izaziva sam spomen ovog serijala. Mnogim je igračima ovo jedan od najdražih serijala ikada, ali mnogima je i vrlo mrzak, barem od izlaska drugog dijela koji je publiku apsolutno polarizirao. Dok je nekima bio bolji čak i od kultnog prvog dijela, drugi su ostali sasvim razočarani nekim od smjerova u kojima se radnja razvijala.
Bilo kako bilo, obje su igre izuzetno popularne kao i rasprave o potencijalnoj kvaliteti TV adaptacije. Neki su smatrali da je adaptacija nepotrebna budući da je sama igra već uvelike strukturirana kao film. Drugi su oprezno čekali informacije o glumcima i radnji, jer velika većina zna za „prokletstvo“ adaptacija video igara. Ako izuzmemo dva odlična animirana uratka (Arcane i Cyberpunk) koji su više adaptirali svijet iz kojeg su proizašli, nego same igre, do dana današnjeg ni jedna adaptacija nije odrađena da zadovolji niti fanove samih igara, niti opću publiku. Bilo je tu ponekih zanimljivih primjera, poput prvog Silent Hill filma, ali na veliku većinu njih se gleda s podsmijehom.
Tu nikako nisu pomogle ni prve informacije o odabiru glavnih glumaca, jer je velika većina igrača navikla na izgled glavnih protagonista u samoj igri. Mjesecima su se predlagali razni glumci za koje su igrači smatrali da bi trebali portretirati popularne junake, a kad su se obznanili glavni glumci, uslijedio je šok i nevjerica. I dok su odabrane glumce ljudi voljeli zbog dobrih uloga u megapopularnoj Igri Prijestolja, oni nikako nisu bili slični glavnim junacima igre. Uslijedile su dodatne sumnje i skepsa.
Jesu li sumnje u kvalitetu opravdane?
Iako sam gledao tek prvu od devet epizoda koliko će ih biti u prvoj sezone ove adaptacije, definitivno mogu potvrditi da su nam sve sumnje u odabir glumaca i kvalitetu priče odagnane.
U ovom osvrtu neću spojlati ništa vezano uz samu radnju, ali definitivno mogu pisati o kvaliteti i nekim od odabira. Cijelo vrijeme gledanja, pokušao sam promatrati epizodu iz dva kuta. Kao velikog obožavatelja igre i kao velikog obožavatelja filmova i serija, a koji nema kontakta sa samom igrom.
Ima stvari koje su me zaista ugodno iznenadile. Primjerice, uvod koji je ovdje sasvim drugačiji od onog u igri, ali koji je za uvod u seriju baš dobro pogođen. Prva je epizoda odličan omjer starog i novog, i dok su neke scene gotovo identične onima u igri, neke su scene drugačije ili skroz nove, ali ni jedna od njih nije bila nepotrebna, već su tu u svrhu proširenja pozadine likova. Bilo je logično za očekivati da su neke stvari drugačije, jer koliko god je sama igra u većoj mjeri strukturirana kao film, isto tako postoji puno dijelova gdje se samo šuljamo ili borimo, koji u filmskom svijetu ne mogu postojati.
Ono što sam ja očekivao je da će možda sama radnja teći sporije te da će cijela prva epizoda biti fokusirana samo na uvodni događaj iz igre. Međutim, kreatori nisu pokleknuli, stoga nisu išli na preveliku dramaturgiju, već su odradili maestralan posao u kojem imamo odličan miks postavljanja svijeta, radnje i likova.
Odabir glumaca
Još nedavno su bile velike rasprave o odabiru Belle Ramsey kao Ellie, ali sa zadovoljstvom mogu potvrditi da je Bella odlična. U biti, ajde ovako, svi su likovi apsolutno zadržali esenciju likova iz video igara, i to u potpunosti. Bella je tu čak možda i najbolja. Zadržala je i svoju dječju stranu i svoju borbenu stranu. U isto je vrijeme čvrsta, duhovita i tužna. Pedro Pascal je odlično portretirao Joela.
Čak ni sam dijalog ovdje nije toliko ključan, jer već u prvoj sceni kad se Joel i Ellie sretnu, osjeti se apsolutna kemija između njih bez ijedne progovorene riječi. Sarah (Nico Parker) i Tess (Anna Torv) su također bile odlične u svojim ulogama, kao i Tommy (Gabriel Luna), Joelov brat. Ali od svih pozadinskih likova, najbolja mi je bila Merle Dandridge kao Marlene. Jedina glumica koja je ostala ista kao i u video igrama. Na njoj se vidi koliko se uživjela u svoj lik.
Ostale stvari
HBO vjeruje u ovu adaptaciju. Uložen je veliki budget, ali i puno ljubavi prema izvorniku i to se zaista vidi. Za glazbu je zadužen isti genijalni Gustavo Santaolalla koji je radio muziku za obje video igre i to je odličan izbor. Njegova gitara i ti fantastični taktovi neizmjerno pašu uz ovaj svijet. Kostimi i rekviziti su odlični, isto kao i lokacije, ali možda i najbitnije – atmosfera je u potpunosti prenesena. Brojne scene i detalji će vas odmah podsjetiti na igru.
Efekti su odlični i uvjerljivi, što je naročito vidljivo kod prikaza zaraženih ljudi. Njihove kretnje, njihova jezivost, sve je tu. Serija definitivno nije PG13 te sadrži dosta krvavih i strašnih scena. Kao što je ranije rečeno, neće biti toliko brutalno kao igra, ali definitivno se ne libe prikazati koliko je to „kill or be killed“ svijet. Pohvalio bih i uvodnu špicu koja je u samom početku praktički identična igrinom uvodnom ekranu, a kasnije prelazi u animaciju koja asocira na uvodnu špicu Igre Prijestolja, ali uz dozu atmosfere The Last of Us svijeta.
I za kraj, ruku na srce, meni je od početka dozu optimizma pružala činjenica da seriju zajedno rade Craig Mazin, čovjek koji je napravio odličnu mini-seriju Chernobyl, i Neil Druckmann koji je napravio same igre. Kolaboracija ljudi tog kalibra, iz oba svijeta (TV i video igre) je dala naslutiti da bi ovo moglo završiti dobro.
Budućnost je svijetla
Sudeći po prvoj epizodi, The Last of Us bi mogla biti prva odlična adaptacija video igre i zapravo pravi etalon nadolazećim adaptacijama. Čak i ako ga promatramo bez predznanja o samoj igri, ovaj je pilot odličan prikaz postapokaliptičnog svijeta i vjerojatno jedna od najboljih prvih epizoda neke serije u posljednjih par godina.
Ne želim ocjenjivati cijelu seriju na osnovu samog pilota, jer ostale epizode mogu biti puno lošije, ali nakon ovoga definitivno s nestrpljenjem i veseljem čekam gledanje ponedjeljkom i zajedničko komentiranje. The Last of Us možete gledati od 16. 1. na HBO i HBO Maxu.
