Recenzija | Total War: Three Kingdoms

Godina je 190AD. Kina je podijeljena. Smrću deset eunuha tiranin Dong Zhuo zauzeo je palaču i zarobio kineskog cara. Kao odgovor na takav neposluh, vođe snažnih kineskih dinastija sklapaju Koaliciju koja se sprema oduprijeti strahovladi Dong Zhuoa što rezultira uništenjem kineske prijestolnice Luoyanga te Dong Zhuovim povlačenjem dublje u svoj teritorij. Koalicijom su vladale tenzije koje su rezultirale njenim raspadom. Kina se nalazi pred prekretnicom, a mi ćemo biti na čelu jedne od mnogih aristokratskih obitelji koja će dovršiti tiraniju Dong Zhuoa i zabiti posljednji čavao u lijes legendarne dinastije Han.

Total War jedan je od najprepoznatljivijih strateških serijala koji je svakim izdanjem na svoj poseban način obilježio tržište PC igara. I dok nisu svi nastavci bili na razini, a tu prvenstveno mislim na Rome 2 i Thrones of Britannia, osobno sam izgubio stotine sati u Medievalu 2, pokušavajući podmititi papu kako bi ekskomunicirao Italiju da čim lakše izvršim svoju invaziju na putu Marseille-Milano. Three Kingdoms najnoviji je dio nove politike Creative Assemblyja koja je u svoj centar stavila velike sukobe na manjim područjima. To zauzvrat nudi detaljniji prikaz tog razdoblja te puno detaljniju mapu koja pak traži pažljivo razmišljanje i planiranje svakog sljedećeg poteza.

Kao što sam već spomenuo, Thrones of Britannia nije oduševio dugogodišnje igrače koji su smatrali da je igra previše pojednostavljena. Creative Assembly je poslušao kritike i otišao u sasvim drugom smjeru. Three Kingdoms najdetaljniji je Total War do sada te nudi velik broj dubokih mehanika koje napokon pokazuju naznake da serijal ne stagnira.

Tri kraljevstva. Jedno carstvo.

Od prvog pokretanja je jasno da je velik broj sati uložen u predivan vizualni stil koji krasi Three Kingdoms. Ponovno je odlučeno izostaviti filmske sekvence u zamjenu za pažljivo režirane isječke koje izgledaju kao mješavina ulja na platnu i stripa. Naracija koja prati događaje koje te scene prikazuju je na visokoj razini i uvijek daje dovoljno informacija da se možemo udubiti u igru i pohvatati osnove jednog vrlo kompleksnog sukoba.

Najvažnija odluka od svih se donosi kod početka kampanje – koji lik je savršen za vas? Ovoga je puta stvarno teško odgovoriti na to pitanje jer je stvarno svaki poseban na svoj način te sam po prvi put osjetio i težinu biranja početne lokacije svoje dinastije. S obzirom da je Kina u raspadu na samome početku, nije isto krenuti od sredine mape, okružen različitim vladarima, i krenuti od istočne obale ili zapadnih planinskih krajeva gdje ne morate paziti na jednu od strana svijeta.

Na odabir je ponuđeno stvarno puno vladara te su ponovno podijeljeni na nekoliko grupa. Prva među njima je Koalicija u kojoj se nalaze bivši vazali carstva koji su svoja oružja okrenuli u smjeru okrutnog Dong Zhoua. Među njima ima raznovrsnih likova, od lukavog majstora za strategije Cao Caoa, vođe Koalicije Yuana Shaoa pa do ratobornog Gongsun Zana. Za malo izazovniju igru možemo igrati s guvernerima, među kojima se ističe lojalist Ma Teng, dok je najveći izazov upravo među dva bandita – odmetničke kraljice Zheng Jiang i vođe crnoplaninskih odmetnika Zhang Yana. Nakon uspješno pređene kampanje, otključava se i pomalo militaristički nastrojena kampanja u kojoj upravljamo tiraninom Dong Zhuom.

Nažalost, postoji i vrlo interesantna frakcija Žutih šalova, seljaka koji su se pobunili protiv cara i njegovih vazala. Kažem nažalost jer je riječ o vrlo interesantnoj ekipi iza koje se skrivaju tri vladara, no oni su zaključani jer su DLC koji se besplatno može otključati samo ako ste prednaručili igru ili ju kupili u prvome tjednu. Osobno mi se zgadilo kada sam vidio da je nešto stavljeno u igru i namjerno zaključano samo da bi se namlatile dodatne pare. Oduzimanje napravljenog sadržaja od igre koja košta 60€ je vrhunac pohlepe i nešto što zamjeram SEGA-i i Creative Assemblyju.

„Sve što svijetlost dotiče je naše kraljevstvo“

Total War se oduvijek mogao podijeliti na dva glavna segmenta: vladavina na poteze i borba u stvarnom vremenu. Velika kampanja i avantura za ujedinjenje kineskog naroda kreće s pogledom na čitavu Kinu. I mora se priznati, mapa je ljepša nego ikada. Ovo više nije jednolična mapa prepuna brojeva i avatara jedinica koji zaklanjaju pogled, već je riječ o predivno dizajniranoj mapi koju čini raznoliko prirodno bogatstvo. Snježne planine nalaze se na zapadu, dok će se na istoku nalaziti pomorske luke zaslužne ili za ribolov ili za trgovinu. Sjevernije će biti prostranstva plantaža riže, dok će još sjevernije od njih se nalaziti pustinjski prostor i stepe s tek pokojim nerazvijenim selom. Na putu do svake od rubnih točaka ima niz predivnih planina, jezera, ostataka Velikog zida i prirodnih čudesa koji rade velik posao za stvaranje dobre atmosfere.

Mapa je podijeljena na sektore, a svaki od tih sektora ima po više naselja od kojih je jedno glavno. Kontrola nad čitavim sektorom daje nam beneficije te olakšava vladavinu tim područjem. Svako od naselja ima različite elemente na koje je potrebno paziti. Mora se zadovoljavati količina hrane jer glad povećava nezadovoljstvo građana. Mora se paziti da je prihod pozitivan. Mora se pripaziti i da se redovito povećava veličina grada jer se populacija naglo povećava te stagniranje količine prostora rezultira nezadovoljstvom. Sada na to nadodajte na desetke sektora koje ćete vrlo brzo kontrolirati i dobijete zahtjevan sistem mikro-menadžmenta. Iako nije na razini jedne Paradoxove 4X strategije, i dalje je dovoljno duboko da zadrži pažnju.

Nadodajte na to i niz ostalih čimbenika koji se manifestiraju kao mehanike u samom gameplayu. Trgovina će biti od ogromne važnosti te će ovisno o fokusu vašeg vladara uvijek imati neki jedinstveni pristup istoj. Zbog toga u igru dolazi i prerađeni sistem diplomacije gdje će biti moguće sklopiti više paktova. Tu je sklapanje koalicije, neformalnog saveza, dok nas formalni savez zadužuje da ratujemo iste ratove. Tu su trgovački dogovori, dok će neki moći od trgovine stvarati i monopol. No dodana je još jedna razina dubine u samu diplomaciju – vrline i mane likova.

Naime, Creative Assembly je otišao dublje nego ikada u RPG elemente svojih likova koji ponovno imaju stablo vještina (dobro, više je pravokutnik) koje se razvija dobivanjem XP-a. Postoji više vrsta osoba koje mogu voditi vojsku. Tu su stratezi koji preferiraju pratiti bitku iza svojih trupa. Zatim postoje vaguard vođe koje moraju biti na prvoj crti, no zato im pati efikasnost u dvobojima (o da, dvoboji su tu, o tome malo kasnije). Onda imamo zapovjednike koji odlično motiviraju trupe svojim prisustvom, no nisu efikasni u borbi pa stoga postoje i championi koji su majstori dvoboja, a na kraju su i sentineli koji su vrlo izdržljivi prilikom vođenja duge borbe na tzv. chokepointovima. Ima za svakoga ponešto i svaki od tih likova može obnašati bilo koju dužnost u službi svoga vođe.

Kažem bilo koju dužnost jer je sistem vladavine promijenjen te sada ovisi o tituli glavnog vođe. Titula se nadograđuje skupljanjem prestiža, koji se skuplja osvajanjem, rješavanjem određenih misija i gradnjom posebnih građevina, sve dok se ne dođe do titule cara. Na svakom od međukoraka se otključavaju dodatne pozicije u vladi kao što je mjesto velikog kancelara i velikog zapovjednika na koje se stavljaju sposobni ljudi.

Ti ljudi moraju imati i više od sposobnosti, moraju se dobro slagati. Uveden je i detaljan sistem odnosa koji svoje temelje gradi na vrlinama i manama likova te se nadograđuje njihovim sudjelovanjem u istim bitkama gdje im se odnos ili razvija ili propada što pak dodaje još jednu dimenziju u organiziranje vojske s obzirom da ona može imati tri zapovjednika, a ako se sva tri ne slažu, uzalud vam veliki broj vojnika kada će zapovjednici biti nesposobni.

Svaki od tih odnosa će dodatno zakomplicirati situaciju jer i oni sami mogu postati nezadovoljni što se pak može riješiti njihovim promaknućem, što pak povećava vaš trošak u idućim rundama. Može se dogoditi i da vas odluče izdati pa pređu na dvor vašeg rivala pa tako možete izgubiti ne samo vazala, već i vojsku koju ste gradili za njega.

Takvo što se može i iskoristiti jer svaki od tih likova može postati špijun na tuđem dvoru te se infiltrirati ne samo u vojsku kao vođa, već i kao administrator nekih sektora. Ovisno o jačini špijunske mreže koju je izgradio, može izvoditi niz sabotaža (pa čak i pokrenuti građanski rad) koje će olakšati borbu kada dođe pravo vrijeme.

Spomenuo sam da su ti likovi i njihovi karakteri važni za diplomaciju jer su ovoga puta brakovi važniji no ikada te mogu biti ključ za razvoj saveza. To ujedno uvodi i detaljniji sistem nasljednika kojeg je korisno čim bolje razviti prije nego što preuzme vlast od svojeg roditelja.

Uživao sam i u sistemu reformi koji je doživio određene promjene te sada funkcionira na način da svakih pet poteza se pojavi jedna reforma koju se bira iz doslovnog drveta reformi. Te reforme otključavaju nove jedinice, nove građevine ili pak pridodaju vašim financijama ili poboljšavaju javni red. Ako se fokusirate na obrazovanje, dobit ćete puno kvalitetnije špijune što može omogućiti puno manje sukoba u kasnijim ratovima, dok će militaristički pristup omogućiti bolje sustave opskrbe vojske. Možda se želite fokusirati na industriju pa trgovati žadom – možete. Možda želite svoje samostrele uperiti u robovlasništvo – možete. Imate puno mogućnosti, a na vama je da otkrijete koji je savršen put do pobjede.

Roze latice proljeća i krv na koplju

Na početku kampanje možemo birati hoćemo li igrati Romance Mode ili Records Mode. Potonji je klasično, malo realističnije iskustvo Total Wara dok je romantični način onaj koji mi je osvojio srce jer omogućava dvoboje nasred bojišta. Ti dvoboji događaju se usred bitke između vođa vojski i ostali vojnici ih neće ometati dok imaju pravi holivudski okršaj. Oni su mogući samo ako sami vodimo bitku, što znači da kao i inače kada se borimo u Total Waru, imat ćemo izbor simuliranja bitke i vođenja bitke. Ukoliko ju vodimo, silazimo na jedno od mnogih šarenih bojišta Kine i vodimo svoje trupe do pobjede ili poraza.

Većinom te bitke funkcioniraju na isti način kao i prije. Prvo se vrši pozicioniranje jedinica te potom kreće bitka koja se vrti u stvarnom vremenu i na vama je da pažljivo izvodite manevre i nadmašite neprijatelja. Naravno, ukoliko imate snažnog vođu, možete ga poslati u dvoboj čim prije, a uspješan rezultat uzrokovat će znatan pad u moralu protivnika.

Vještine nisu sve na bojištu, stoga svaki lik ima svoju imovinu u obliku predmeta – oružje, oklop, konj, pratitelj i dodatak koji je ili neki idol ili knjiga. Sve to dodaje dodatnu RPG razinu već detaljnoj igri i ne smije se zanemarivati ukoliko se želi pobijediti. Svaki gubitak na bojištu može značiti udar za moral, što vrlo vjerojatno znači poraz.

Kao što sam rekao, većina igre je ista s izuzetkom u dva segmenta. Zasjede su ovaj put malo dorađenije te se nije nemoguće obraniti ako u nju naivno uletite. Postoji točka bijega na mapi do koje se može doći kako bi se spriječili dodatni gubici. S obzirom na cijenu jedinica u početku igre u usporedbi s prihodom, ponekad je pametnije izvesti talijansko strateško povlačenje i spasiti svoje vojnike za borbu nekog drugog dana.

Ako želite malo namučiti svoju mašinu i testirati svoje strateške sposobnosti, Total War od sada podržava i prikaz izuzetno velikih količina jedinica odjednom. Osim što ima određeni utjecaj na performanse, zahtjeva i visoku dozu mikro-menadžmenta kako se velika vojska koju skupite ne bi raspala i poništila sav vaš trud.

Uz sve to imate stvarno puno toga za izabrati. Ako želite kampanju igrati, pokrenut ćete kampanju i igrati ju točno onako kako želite. Ako želite iskusiti samo bitke, imate opciju igranja tog modea koji omogućuje ne samo dizajniranje vlastitih bitaka, već i igranje povijesnih, a ako vam kompjuterski protivnik nije dovoljno izazovan, uvijek se možete okrenuti neprijateljima od krvi i mesa u multiplayeru koji podržava do osam igrača. Valja napomenuti da to vrijedi samo za bitke, dok je kampanja solo iskustvo.

Tehnikalije i problemčići

Još je od doba Shoguna i Romea Total War pokušavao izvući najviše što može iz tehničkih mogućnosti pa je tako i u Three Kingdoms kojeg krase stvarno lijepi vizuali i zadovoljavajuće izvođenje kada govorimo o optimizaciji. Paleta boja je dovoljno unikatna da podsjeća na azijske ratne spektakle te pruža drukčiji pogled na igru. Koliko god Warhammer bio potencijalno jedinstvenog svijeta, Three Kingdoms mi je puno bolje odgovarao svojim filmskim pristupom.

Glazbena strana nimalo ne zaostaje te je čitava igra popraćena ne baš pamtljivim, ali vrlo prikladnim skladbama čije izvođenje prate tradicionalni kineski instrumenti. Puno pridodaje atmosferi koja je i ovako vrlo snažna. Total War nikada nije imao problema na tom segmentu, stoga mi je drago vidjeti da održavaju standard koji su postavili.

Niti jedna igra nije savršena, pa tako ni Three Kingdoms koji ne pati od velikih problema, no ima dovoljno manjih koji mrvicu narušavaju konačni dojam. Korisničko sučelje je ponekad nepristupačno i nelogično raspoređeno te zahtjeva pažljivo promatranje sitnih ikonica kako bi se snašlo u situaciji. Uz to ne postoje neki prečaci koji bi ubrzali upravljanje svojim kraljevstvom što me često navelo na avanturu po deset različitih prozora kako bih izveo nešto što se moglo intuitivnije povezati.

Uz sve to postoji manjak naznaka što točno možete napraviti kada. Uzmimo za primjer Crusader Kings 2 (ja stvarno ne mogu prestati spominjati taj Paradox…). U njemu svaka mogućnosti ima svoju listu uvjeta koje mora zadovoljiti. Takvo što nedostaje Total Waru, stoga će neko vrijeme nemogućnost korištenja određenih opcija biti potpuno neobjašnjena dok se ne uloži neko vrijeme u igru da sami uspijete zaključiti što, kako i zašto.

Također postoji problem „sporosti“. Registriranje komandi prilikom zatvaranja prozora zna biti sporo te aktiviranje animacija na karti kampanje zna ubiti tempo igre. Umjetna inteligencija neprijatelja nekada će raditi pomalo upitne poteze, no to je srećom rijetkost, dok je malo veći problem nelogičan ishod određenih bitaka prilikom simuliranja istih kada iskusnija i brojnija vojska ne može zauzeti neku farmu u istočnoj pripi*dini. I to je na kraju nešto što se rjeđe događa, no primijetit ćete ukoliko se posvetite kampanji.

Znam da zvuče kao sitnice, no kada krenete u kampanju za koju znate da će trajati stotine poteza, jednostavno postane zamorno čekati na jednu te istu stvar znajući da je nekad manje ukrasa puno bolji odabir od zasićenja koje u određenim trenucima uzrokuje Three Kingdoms. Na kraju krajeva, određeni problemi, kao prethodno navedeni ishodi simuliranih bitaka, provlače se kroz serijal već neko vrijeme te je pomalo razočaravajuće da se još nisu ispolirali.

Ponekad je rizik ono što pomiče granice

Priznat ću, nije me posebno privlačio ovaj Total War, prvenstveno jer me obično najviše zainteresira razdoblje u koje je smještena igra. Thrones of Britannia je nešto što je puno bliže mojim interesima, no malo je teško uživati u igri koja je teški promašaj. I bio sam u krivu što sam tako gledao na igre u serijalu. Three Kingdoms je izvrsna strateška igra koja nije samo vrijedna Total War imena, već napokon pomiče serijal iz stagnacije u kojoj se nalazio godinama.

Postoji određeni šarm u tome da se sklapaju savezi s legendarnim kineskim borcima koji rezultiraju najvećim bitkama do sada. Ostat će mi u pamćenju velika borba za Yuan Shaovu prijestolnicu kada su se sukobile vojske pet različitih vođa. Do sada su te legendarne situacije se događale većinom na samome bojištu, no pametno dizajnirana mapa omogućila je da se nezaboravni trenuci mogu dogoditi na svakome potezu, a neki ishodi, prevare i bitke sami ćete uspjeti organizirati bolje od većine scenarija akcijskih filmova.

Nove mehanike dovoljno su dobro razrađene da postave temelje za buduće nastavke, dok su stare mehanike dobile dodatnu dubinu koja Total War pretvara u igru koja predstavlja savršen balans kompleksnosti Paradoxovih 4X strategija i pristupačnosti jednostavnijih igara. Ovo je možda prvi Total War za koji sam siguran da će se svidjeti i onima koji ne mogu posvetiti puno vremena igri pa traže nešto što stignu brzo savladati, no isto tako žele mnogo sati izvući iz proizvoda te onima koji vole kompleksnije 4X igre kao što je Crusader Kings 2 ili Stellaris. Total War se pokrenuo i odličnom igrom postavio temelje za buduće nastavke. Za one koje zanima period, nema sumnje, igra će vam sjesti. Za one koji nisu sigurni, dajte šansu – šarm Creative Assemblyjevog dizajna svijeta pokazuje da majstori ostaju majstori.