Recenzija | Viewfinder

Ah, ljeto. Godišnje doba obilježeno nesnosnim vrućinama, povećanom konzumacijom napitaka i ledenih deserata te najezdom sitnih krvopija. S pozitivnije strane, razdoblje ljetovanja, tj. bijega od svakodnevne vreve, odmora s dragim nam ljudima (bilo da se radi o poznanicima ili obitelji) na neuobičajenom nam mjestu i uživanja u lijepom okolišu.

Jedna od neizostavnih komponenti ovog iskustva je fotografiranje. Iako je turističko bombardiranje blicevima kičasto, produkt toga nije bezvrijedan. Fotografija ovjekovječuje važne trenutke, mjesta, ljude i osjećaje. Iz njih možemo izvući priču o prikazanom objektu, ali nam daju uvid što je autoru zanimljivo. Također su jedno od jačih izvora nostalgije.

Stoga treba pohvaliti na pametnom potezu Sad Owl Studiosa i izdavača im Thunderful na izdavanju Viewfindera, naslova koji pokriva sam čin fotografiranja te njegov filozofski aspekt, u ljetnim mjesecima.

Slika u slici

Viewfinder je puzzle igra iz prvog lica s fokusom na istraživanje digitalnog svijeta. Premisa igre je da je Zemlju zadesila katastrofa a vi preuzimate ulogu neimenovanog znanstvenika koji stupa u napuštenu simulaciju kreiranu radi sprječavanja ranije navedene kalvarije. Cilj je potencijalno naći rješenje za nastalu beznadnu situaciju, a u tome vam pomažu asistentica komunikacijom iz stvarnog svijeta te čudnovati mačak u virtualnom.

Poput većine predstavnika žanra, gameplay petlja u Viewfinderu je konceptualno jednostavna; bačeni ste u nivo te trebate pronaći teleporter koji će vas odvesti u idući. Da ne bude uvijek jednostavno, ponekad ćete ga morati pokrenuti pomoću raznih sredstava. No, nekad put do njega nije jednostavan ili neće biti dovoljno baterija za pokrenut pa ćete se pitati: kako dalje?

Odgovor na to pitanje leži u Viewfinderovoj glavnoj mehanici. Naime, igra se vrti oko manipulacije okoliša pomoću fotografija, slika, postera, itd. Kada naiđete na jedan takav predmet, možete materijalizirati uslikano te će stvoriti novi prostor ili preklopiti preko postojećeg. Imate opciju rotiranja slika pa tako zidove možete pretvoriti u mostove ili baterije istresti ako su nepristupačne.

Zna se dogoditi da slučajno uništite teleport ili padnete s nivoa, no ne treba očajavat. U slučaju pogreške, možete vratiti vrijeme unazad do posebne točke ili po vašoj želji, a uporaba izgleda poput premotavanja VHS kazete. Ako pak ne znate što trebate napraviti u nivou, igra će vam dati opciju savjeta koji će vas usmjeriti na pravi put.

U većini nivoa ćete slike pronaći u okolini, ali kroz igru ćete naići na uređaje koji ih mogu reproducirati poput kopirke, fiksne kamere koja može snimati samo jednu scenu te fotoaparat koji vam daje mogućnost kreiranja vlastitih slika. Film vam je ograničen te uređaj nije prisutan u svakom nivou stoga morate razmisliti kako ćete ga iskoristiti.

Što se tiče same strukture igre, Viewfinder je pretežito linearan. Kada stisnete na „New Game“, odmah ste bačeni u početne nivoe bez ikakve uvodne animacije i uz minimalnu ekspoziciju nakon kojih završite u prvom igrinom hubu, centralnom mjestu odakle tražite teleportere za pristup daljnjim nivoima. Kada riješite sve nivoe, dolazi vam vlak kojim idete do idućeg huba  i tako da kraja igre.

Iako je putanja igre pravocrtna, postoji nekoliko stranputica na putu. Prvo, dosta nivoa ima više načina kako doći do cilja. Npr, imate situaciju da vam se izlaz nalazi na udaljenom otoku iza rešetki te fotoaparat koji ima filma za tri slike. Možete napraviti put od tri platforme ili postaviti jednu tako da možete uslikati izlaz bez rešetki te takvog materijalizirati blizu sebe.

Drugo, Viewfinder je strukturiran da vas ne bombardira pričom osim ako vi to ne želite. Nivoi su kratki te možete projuriti kroz njih kada shvatite što treba napraviti, ali dovoljno detaljni da nagrade igrače željnih istraživanja. Tako ćete naći zvučne zapise i dokumente koji govore o bivšim korisnicima simulacije i njihovom eksperimentima te collectiblee vezane za svaki hub.

Treće, nakon određenog broja prijeđenih nivoa u hubovima će vam postati dostupni opcionalni nivoi. Oni nisu nužni za daljnji napredak kroz igru, ali su izazovniji od redovitih te služe da ojačate moždane vijuge.

Sepia ili greyscale?

Kao igra bazirana na vizualnom mediju, Viewfinder nije posljednji krik tehnike, ali ne razočarava. Iako ne koristi najnovije grafičke efekte, Sad Owl Studios je dobro iskoristio Unity engine te ostvario oku ugodno iskustvo kreativnom primjenom različitih umjetničkih ideja.

Temelj art stylea je kombinacija različitih elementa iz zapadnjačke kulture 70-ih godina 20. stoljeća. Npr., prolazit kroz modernističke zgrade s ratan (vrsta palmi) namještajem, na zidovima su nalijepljeni posteri različitih bendova te koristite uređaje retrofuturističkog izgleda. Osim njih, prisutni su i predmeti iz drugih razdoblja, poput robota usisavača ili kopije Tamagochija.

Vizualna kreativnost je najviše izražena kada materijalizirate više stvari različitih izgleda. Kod jukstapozicije pastelne slike, prizora iz crtića a la Ptica Trkačica te prizora iz 8-bitne igre ćete primijetiti da je svaki predmet dobar prikaz različitih umjetničkih stilova te da su komplementarni igrinoj temeljnoj vizuri. Igrač također može doprinijeti primjenom velikog broja različitih filtera na fotografije koji variraju od tlocrtnog izgleda, ASCII arta, naglašenih toplih ili hladnih boja do primjene teksture lubenice na svaki objekt u slici.

Sa zvučne strane, Viewfinder ostavlja slabiji dojam nego s grafičkog pogleda. Soundtrack se sastoji od ambijentalnih i lounge skladbi, ali mi nisu ostavili značajniji utisak. Većinu zvučne kulise čini glasovna gluma, dok pozadinska glazba svira u takvoj mjeri da se iznenadim kad ju čujem. Sam nastup glumaca je solidan, ali moram priznati da me iziritirao nastup asistentice koji se uglavnom sastoji od marvelovskih doskočica.

Foto finiš

S tehničke strane, s Viewfinderom nisam imao nikakvih problema a vrijedi i istaknuti opcije pristupačnosti koje su većinom vezane uz titlove. Van uobičajenih mogućnosti, možete mijenjati font slova, boju, njegovu veličinu, poziciju teksta na ekranu te prikaz imena govornika. Ostale vanredne opcije uključuju mod za fotoosjetljivost te isključivanje vremenskih ograničenja na nivoima.

U suštini se radi o naslovu opuštajuće atmosfere s ciljem da vam na kreativan način lagano vježba mozak kako se ne bi pretvorio u ofucanu žvaku od vrućine. Osnovni prolazak će vam trajati oko 3-5 sati dok će detaljnije istraživanje, skupljanje sitnice i rješavanje dodatnih nivoa to produžiti na 7-9 sati. Ako za ljeto tražite malo promjene od vaše gaming svakodnevnice, Viewfinder je dobar izbor.