Recenzija | Warhammer 40K: Space Marine 2

Kako bi vas proizvođači i izdavači videoigara ovoga doba vratili u prošlost, okreću se najčešće provjerenoj taktici. Radi se ili o remakeu ili remasteru neke popularne igre. Zna se dogoditi i da se uhvate i neke manje popularne franšize kako bi istu oživjeli za novije generacije, no jedna stvar se ipak događa rijetko. Malo koja novija igra, bilo da je riječ o originalnom naslovu ili nastavku u franšizi, pokušava replicirati osjećaj koje su igre davale nekad. Na scenu je zato ove godine stupio Warhammer 40,000: Space Marine 2.

O svijetu Warhammera ne znam apsolutno ništa. Imam možda nekoliko desetaka sati igrajući različite strateške igre iz te franšize, ali niti pod prijetnjom se ne bih mogao sjetiti niti jednog imena nekog lika pa čak niti jedinice iz tih igara. Znam da se radi o jednom od najluđih i najekstenzivnijih fiktivnih svijetova ikada, da postoje različite rase među kojima i orkovi, da se miješaju elementi znanstvene fantastike i high fantasyja, te da igara, knjiga, društvenih igara, figurica i svog ostalog zamislivog materijala ima na milijune.

O Warhammer univerzumu nije nužno znati ništa

Space Marine 2 mi tako nije na početku godine uopće ni bio jedna od igara na radaru. Međutim, par dobrih najava u kojoj se isticalo kooperativno igranje me kupilo, pogotovo nakon potrošenih 150 do 200 sati u Helldiversima 2. Očekivao sam nešto slično tome i neki tragovi te atmosfere postoje, no Space Marine 2 me puno više vratio u eru igranja na PlayStationu 3 i Xboxu 360 kada se pucalo u Resistanceu ili Gears of Waru. Blockbuster osjećaj koje su te igre pružale prije 18 godina, sada u novom ruhu pruža ova igra.

U kampanji igrate s Titusom, naslovnim likom i iz prvog Space Marinea, te se priča nastavlja na tu igru. Sama priča nije ništa spektakularno te se u igru može uletjeti bez nekog predznanja, a razmišljati o svemu što se događa je gotovo nepotrebno. Očito je da ima mnogo detalja koji će oduševiti fanove franšize te je u tom smislu pogođena neka idealna sredina. Ona u kojoj novi igrači ne moraju mariti za Warhammer svijet već samo uživati u kaosu koji se događa, dok će fanovi uživati u spomenutim detaljima.

Neprijatelji su izvanzemaljci, točnije tyranidi, koji podsjećaju  na svaki oblik insektoidnih svemirskih neprijatelja koje ste vidjeli od Helldiversa sada do StarCrafta nekada. Kasnije se javlja i druga frakcija neprijatelja potpuno drugačijeg koncepta, no to neka ostane neotkriveno.

Blockbuster osjećaj iz starih generacija

Sama igra je pucačina iz trećeg lica koja nagrađuje agresivni pristup i koja pomalo iznenađuje svojim mehanikama. Ne radi se o igri u kojoj ćete držati svog marinca iza zaklona te koristiti pravi trenutak za napad, već koja vas tjera da budete hodajući tenk koji će kršiti neprijatelje pred sobom. Ono što ugodno iznenađuje je sasvim pristojna melee borba koja je dio srži ove igre.

Postoje četiri različita hladna oružja, ako motornu pilu, nabrijani mač i ogromni čekić možemo nazvati hladnima, s kojima ćete igrati tijekom kampanje. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane te sa svakim možete izvoditi različite combo poteze kako bi očistili najezdu neprijatelja. Ključ melee borbe je parry sistem kojim možete automatski ubiti manje neprijatelje, a ozbiljno oštetiti one veće.

Uspješan parry automatski puni armor kojeg je inače u borbi nemoguće puniti, a isto rade i finisher potezi na većim neprijateljima koje ste prethodno ošamutili ili s parryjem i još nekoliko udaraca ili metaka, ili pak s gun strikeom, potezom kojim kada se pojavi nacrtana meta na neprijatelju mu opalite metak u glavu što mu drastično ruši stagger level.

Parryjati možete svaki napad osim onih indiciranih crvenim krugom, no oznaka koja vam pokazuje kada treba izvršiti parry je ujedno i najveći problem melee borbe. Pored običnog najslabijeg napada koji nije grafički označen tijekom igre, neprijatelji imaju i jednu stepenicu jači napad koji je označen plavim krugom.

Kaos svega

Kod manjih neprijatelja je dovoljno stisnuti parry kada god se pojavi taj indikator na ekranu, dok je kod većih ipak bitan tajming jer napad ne slijedi svaki put odmah pri toj obavijesti. Međutim, kako je u ovoj igri vaš lik konstantno okružen hordom neprijatelja, često će se dogoditi da ćete stisnuti parry kada vidite plavi indikator, a svejedno biti udareni jer ne znate koji neprijatelj upućuje taj napad.

Melee borba je pored toga jako zadovoljavajuća. Svi udarci su mesnati, kombinacije s oružjima su dovoljno raznolike, a finalne egzekucije s kojima si punite izgubljeni armor nabrijavaju da krenete na novu hordu neprijatelja.

Različitih pušaka i pištolja ima ukupno 20 te su više-manje ono što i očekujete od ovakve igre. Automatske puške, burst puške, snajperi, minigun, bacaš plameni, plazma te melta koja funkcionira kao sačmarica iz koje izlaze zrake radijacije i topi neprijatelje.

Izuzev spomenutog punjenja armora, pored njega je i health bar koji se troši nakon što se ostali bez armora. Na mapama ćete pronaći injekcije kojima si možete vratiti health, ali isto tako se on vraća i na način da ubijate neprijatelje odmah nakon što ste izgubili zdravlje. To je još jedan od pokazatelja koliko ova igra vrednuje agresivan i direktan pristup borbi.

Hinrid Dooma, Helldiversa, ponekad i DMC-a

Iako je atmosfera kao da ste se vratili u doba Gears of Wara, borba je ustvari nekakav tromiji hibrid Dooma, Helldiversa, prošlog nastavka Space Marinea pa ponekad čak i Devil May Cryja, no u znatno sporijoj varijanti. Sve u svemu, prokleto je zabavna, no to jako duguje i neprijateljima, odnosno Swarm Engineu koji se koristio za igru World War Z.

Warhammer 40K: Space Marine 2 na vas baca izuzetno puno neprijatelja te u nekim dijelovima kampanje imate onaj osjećaj obrane Helm’s Deepa u Gospodaru Prstenova ili pak Wakande u Avengers: Infinity Waru. Spomenuti engine funkcionira fenomenalno te unatoč tome što na ekranu ima i mnoštvo pozadinskih animacija zbog kojih vam se čini da je neprijatelja puno više nego li ste ih ubili, i dalje se borite s najezdama od nekoliko stotina neprijatelja.

Glavnu priču igre završit ćete za nekih 10 sati ako ste skrenuli u svaki od kratkih sporednih puteva kako bi pokupili dodatnu municiju, drugo oružje ili nešto treće, no čvrsto vjerujem da je istu moguće završiti i za nekih 7 sati. Osobno ne vidim dovoljno razloga za ponovno igranje kampanje osim za testirati se na višoj težini, no to je puno zanimljivije u modu koji je ipak centralan za ovu igru, a zove se Operations.

Može i solo, ali ovo se mora igrati kooperativno

Space Marine 2 nije namijenjen za single-player igrače. Kampanja se može preći kooperativno u timu od tri igrača te svakako to i preporučam. Problem se javlja što se napredak u kampanji ne računa za vaše suigrače ako ste vi vođa tima pa oni moraju ponovno preći igru ako žele trofeje za to, no kampanja je jednostavno puno zabavnija s ekipom.

Operations je pak isključivo kooperativni mod, odnosno PvE, koji se razlikuje od kampanje. Radi se o šest misija koje imaju svoju priču koja se odvija paralelno s kampanjom, no koje nisu samo jednostavni dodatak. U ovom modu svaki od tri igrača bira jednu od šest različitih klasa koja ima pristup svojim oružjima, ali i svojim posebnim moćima. Tijekom kampanje će Titus imati pristup samo jednoj moći od onih koje imaju ove klase, a način na koji ćete igrati se razlikuje od jedne do druge klase.

Operations mod kao sadašnjost i budućnost

Jedna je primjerice snajper klasa koja ima nevidljivo odijelo, druga klasa pak ima mač, štit te zastavu kojim obnavlja zdravlje suigračima, a treća jet-pack s kojim možete pucati iz zraka, ali i sjuriti se na tlo s čekićem i pokositi hordu neprijatelja.

Igra nema nikakvih mikrotransakcija pa jedini način na koji možete skupljati potrebne bodove i novac je putem Operationsa. Što je težina levela veća, to dobijate više nagrada, a njih onda koristite za različita unaprijeđenja. Veći damage ukoliko pogodite headshot, dulji kombo s mačem, nova boja za vaše odijelo, veća efikasnost štita, sve su to samo neke od stvari koje otključavate u svom perk stablu. A ako znamo da svaka od klasa ima svoje stablo, onda je jasno da grind za otključavanje svega može trajati izuzetno dugo.

Operations bi trebao biti i srce igre u budućnosti te su već najavljene nove misije koje će se nadodavati u mjesecima koji dolaze. Nažalost, iako je ovaj oblik igranja izuzetno zabavan, postoji opravdana bojazan da će jako brzo postati repetativan. Ukoliko autori igre ne budu dovoljno brzo izbacivali novi sadržaj, broj aktivnih igrača bi mogao ozbiljno padati.

Suzdržaniji PvP

Uz kampanju i PvE, ova igra nudi i PvP. Kao i u Operationsima, i ovdje svaki igrač može izabrati jednu od klasa, a modovi su klasični. Deathmatch, Domination i King of the Hill. Ono što ugodno iznenađuje je što je kompozicija tima uistinu bitna te je jako teško upisati pobjedu ako mislite da sami možete nositi svoju ekipu na leđima.

Ne radi se možda o tolikoj razini sinergije koja je potrebna za neke hero shootere poput Overwatcha, ali su komunikacija i razumijevanje prednosti i mana svake od klasa bitne. Trenutni dojam je doduše da su neke klase za ovaj oblik igre ipak u prednosti nad drugima što će iskusniji igrači sigurno iskoristiti.

PvP ima i problem s malim brojem mapa, njih samo tri, s konekcijom, i činjenicom da cross-play nije omogućen. Dok kampanju i Operationse mogu igrati zajedno igrači na računalu i konzoli, PvP se ne može, iako nije kompetitivan za sada.

Prezentacijski Space Marine 2 nema nekih mana. In-house Swarm Engine čini ovu igru vizualno sjajnom što samo dodatno podiže filmsku atmosferu koja se osjeti ne samo tijekom kampanje nego i u multiplayeru. Detalja na ekranu je mnoštvo i niti u jednom trenutku ništa nije djelovalo nedovršeno. Bez trzanja, bez bugova, bez ikakvih problema koji bi utjecali što na gameplay što na vizualni identitet. Kada nadodamo na to i epsku glazbenu podlogu te namjerni over-the-top voice acting, dobijemo pravi akcijski blockbuster.

Jedna od najzabavnijih igara godine, ali mora se još poraditi

Warhammer 40,000: Space Marine 2 je definitivno jedna od najzabavnijih igara godine, no kako bi od nje izvukli svoj maksimum potrebno je ipak ispuniti primarni uvjet, a on je pozivanje prijatelja. Bez tog kooperativnog segmenta igra gubi dosta na svom sadržaju te ono što dobijete je kratka kampanja i eventualno igranje s nepoznatim ljudima dva multiplayer moda.

Igra je audiovizualni spektakl zaraznog gameplaya i definitivno mamac za fanove franšize, no dio svog potencijala ispunjava tek pod spomenutim kriterijem, a cijeli će samo ako u narednom periodu dobijemo dodatan sadržaj.