Recenzija | Wasteland 3

Prelazak nekoliko desetaka terenaca preko zaleđenog jezera prekida jureća raketa iz smjera brane, za sobom ostavljajući dimni trag uništenja koje malu vojsku Pustinjskih rendžera svodi na šačicu preživjelih nesretnika. Među njima se nalaze i naša dva rendžera, stavljena usred krvoprolića predvođenog kultom čije obiteljsko stablo izgleda kao krug. Nezaboravno nasilan doček trezveno je iskustvo koje Rendžere upoznaje s opasnostima snježnih proplanaka Colorada.

U želji da izvučete živu glavu, krećete u prodor do brane, znajući da je jedini način da prekinete napad taj da se ubije onoga tko neprekidno lansira rakete. Na usponu nailazite na kolege, neke koje možete spasiti, neke koje ne možete. Neke koji će vam zahvaliti, a neke koji će vas psovati. Putem primjećujete manijakalne ubojice okupane krvlju i leševe obješene kao upozorenje svim pridošlicama – Colorado vas ne želi. Nakon više okršaja protiv kulta, dolazite do vrha brane na kojoj vas čeka vođa agresora. Vas je dvoje, njih je desetero. Vjetar zuji i pahulje padaju, dok zimsku idilu prekidaju krvave lokve i ostatci vaših suboraca. Nakon pokušaja za razgovorom, znate da je jedini izlaz onaj s mecima. Bacate se u zaklon, dok u slušalice lagano ulazi tvrdokorna prerada gospela u stilu americane čime je stavljen završni pečat na dojmove koji se već dulje vrijeme formiraju u glavi. Ovo je samo uvod. Nikada. Apsolutno nikada se u nekoj igri na poteze nisam osjećao kao toliki baja kao što je to bilo u uvodu Wastelanda 3. Ovo je je****o.

Wasteout: New Colorado

Jedna od meni najdražih igara je Fallout: New Vegas. Za mene osobno vrhunac Obsidianova pisanja, remek djelo je isprepleteno mušicama i ponekim upitnim odlukama, no ujedno i ono iza kojeg stoji jasna vizija uvrnute post-apokalipse prepune čudaka i 50 nijansi moralnog sivila. Mogao bih satima pričati o Falloutu, no postoji razlog zašto ga spominjem. On nikada ne bi postojao da nije bilo Wastelanda.

Brian Fargo, vizionar iza Wastelanda, osnivač je jednog od najpoznatijih studija u povijesti industrije. Interplay Productions davne je 1988. izdao Wasteland, post-apokaliptični RPG smješten stoljeće nakon što je nuklearna katastrofa uništila civilizaciju. Igrače je stavio u cipele četveročlane ekipe Pustinjskih rendžera, reda mirotvoraca zaslužnih za održavanje naznaka civilizacije u neciviliziranome svijetu. Kao u svakoj velikoj avanturi, civilizacija koju štite našla se pod prijetnjom nekontrolirane umjetne inteligencije Cochise. Wasteland je bio ogroman hit i razumno je zaključiti kako je to bio početak franšize, no nastavak se pojavio tek 2014., dok je Interplay u međuvremenu napravio klasik koji je dan danas toliko snažno ime da im igre same od sebe rade. Interplay i Brian Fargo napravili su Fallout.

Interplay je u međuvremenu propao, a Brian Fargo je izdao Wasteland 2 sa svojom novom ekipom, inXile Entertainmentom. Igra je bila vrlo dobro prihvaćena, do te mjere da je kasnije izdan i Director’s Cut, a s vremenom je dovelo do najave nastavka – Wastelanda 3 – koji je zapeo za oko glavešinama u Microsoftu. InXile sada je jedan od Microsoftovih studija, a Wasteland 3 je time postao siguran nastavak koji će ugledati svijetlo dana.

Dobrodošli u Colorado

U uvodu sam natuknuo, no vrijeme je da konkretno predstavim Wasteland 3. Nakon kraja prethodnika u kojima su rendžeri izgubili svoj dom u Arizoni kao rezultat žrtve da spase nebrojene živote, dobivaju poziv od mističnog Patrijarha, vođe Colorado Springsa u kojem je stvoreno društvo najbliže onome iz svijeta prije katastrofe. Na putu kroz snježni Colorado ulazite u zasjedu iz koje jedva izvlačite živu glavu nakon čega ubrzo pronalazite i Patrijarha, čovjeka kojemu se na čelo može staviti pečat američke demokracije. Obučen kao general na bojištu s vojničkom frizurom i maljem omotanim američkom zastavom na čijem se kraju nalaze dvije kamene šaketine. Patrijarh je točka na i sjajnom uvodu u svijet Wastelanda koji nikada bolje nije bio predstavljen. Zna tko vas je napao i nudi vam osvetu, no pravi razlog zašto vas je pozvao je da vam da novi dom. Zauzvrat traži pomoć. Njegovo troje djece pokušava ga svrgnuti s vlasti. Na vama je da ih dovedete pred njih, žive, kako bi ih pokušao pridobiti, a zauzvrat rendžeri dobivaju stalno mjesto za život u Coloradu.

Wasteland 3 ima jedan od najboljih svjetova koje sam imao prilike posjetiti u zadnjih nekoliko godina. Prepun je uvrnutih i jedinstvenih likova koji pripadaju raznim grupacijama. S jedne strane je nezavisna policija koju vodi opasna šerifica Daisy, no njihova nezavisnost ide onoliko daleko koliko Patrijarh to dopusti. Lokalnu tržnicu, Bizarre, čuva samoprozvana vojska čudovišta koju čine ljudi obučeni u čudovišta iz starih horor filmova, a predvodi ih pretili čovjek obučen u vampirski frak s lažnim naglaskom grofa Drakule. Naftu kontrolira kult kojemu je vrhovno biće Ronald Reagan. To je tek površina onoga što čini svijet Wastelanda 3 posebnim. Upijao sam svaku sekundu svakog razgovora želeći naučiti više od svijetu u kojem se nalazim.

Glavna je radnja čvrsta, dok su sporedne misije dovoljno interesantne da stalno privlače pozornost. No pisanje same radnje nije glavna odlika ovog RPG-a, već su to odluke koje donosite. Mnogi se reklamiraju time da odluke mijenjaju tok priče i način na koji vas percipiraju u svijetu, no rijetko koja igra to radi do te mjere kao Wasteland 3. Iznenadio sam se slobodom i izborima koji su me podsjetili na Divinity: Original Sin 2. Nekada nedostaje raznolikosti u pristupu rješavanja problema, obično se sve svede na napucavanje, no različiti smjerovi u kojima se može otići su stvarno kvalitetno osmišljeni i utječu na snagu Rendžera. Točku na i daje sistem slave i reputacije. Sa svakom ćete ekipom graditi reputaciju koja može biti pozitivna ili negativna, dok je slava mjerilo toga koliko se ime rendžera pročulo po Coloradu. To omogućuje drukčiji pristup dijalozima i potencijalno bezbolno rješenje za neki problem.

Iako radnja uključuje elemente oba prethodnika, nemojte se bojati ući u igru. Sve je objašnjeno do razine do koje je potrebno znati i nećete se osjećati izgubljeno. Oni koji su igrali prethodnike će svakako dobiti malo drukčiji dojam s obzirom na pojavu nekih starih likova, no igra je vrlo pristupačna pridošlicama.

AAA produkcija

Na svijet ćete većinom gledati odozgo. Riječ je o top-down perspektivi klasičnoj za cRPG žanr. Većina dijaloga odrađena je prema standardima žanra, postoji nekoliko opcija za odgovore koje mijenjaju tok razgovora, a sve je pokazano ispred vas. Korisničko sučelje doživjelo je ogroman napredak od dvojke, no ne može se isto reći za pregled dijaloga koji je očito prilagođen konzolama, protiv čega nemam ništa protiv, no kada se igra na PC-u, očekuje se da postoji i dodatna razina prilagođavanja korisniku.

Coloradom putujete u Kodiaku, ralici na kojoj se nalazi topčina i služi kao mehanički prijatelj u sukobima. Kako istražujete, tako ćete nailaziti na napušene objekte u kojima možete skupiti ostatke za prodaju, moći ćete naići na trgovce, a moći ćete i posjetiti razne lokacije, kao što su Aspen i Denver. Putovanje je bezbolnije od prethodnika, ali valja paziti na zasjee, vrlo su opasne.

Kao i u prethodniku, korišten je Unity, no ovdje se stvarno vidi grafički skok. Igra je vrlo lijepa i dok je očekivano da neće biti nešto što obara s nogu, kasnije borbe budu impresivne zbog količine šarenila i efekata. Lokacije su lijepo dizajnirane, no i dalje im fali razina detalja koju imaju Pillars of Eternity ili Tyranny. Spomenuo sam da većinom gledamo na svijet odozgo. To je zato što se ključni dijalozi prebacuju u posebnu kameru koja služi za razgovor oči u oči sa sugovornikom. To je obično važan razgovor s nekim bitnijim likom, a nudi vrlo kvalitetno animirane likova i lica. Ostao sam vrlo ugodno iznenađen kvalitetom animacija i skidam kapu inXileu jer se sjetio na kreativan način pojačati dojmove.

Dijalozi su popraćeni potpuno odrađenom glasovnom glumom koja je u većoj mjeri impresivna, a u najgorem slučaju kvalitetna. Svaki lik zvuči posebno na svoj način, od izgovora do govornih mana pa do tona u glasu, posao je odrađen izvrsno. Pogotovo mi se svidio Patrijarhov glasovni glumac jer odaje dojam autoriteta, baš kakav bi njegov lik trebao i biti. Očekujte jako puno smijeha. Igra se bavi ozbiljnom tematikom, ali znate u što ste se uvalili kada uzmete najskuplju prostitutku koja se zove Joker i ispadne da je riječ o kozi koja vas zatvori u kavez (obećajem, ovo je dio igre). Neki dijelovi humora možda ostavljaju dojam forsiranja, no i dalje nekako paše tematici. Pisanje je stvarno vrhunski odrađen posao. Potencijalno razočaranje nalazi se u companionima koji su dobro napisani, no i dalje su tu samo kak obi vas pratili. Nema opcije da pričate s njima kao u većini RPG-a. Nije mi previše smetalo, ali nedostaje, dodalo bi dubine.

Ipak, ostao sam razočaran glazbenom podlogom. Da se razumijemo, gospel iz uvoda nije jedini takav primjer, ima ih više i svaki od borbe napravi nezaboravno iskustvo zbog kojeg poželite staviti na sebe bundu i zalijepiti si značku na čelo, no van toga igra ne nudi puno originalne glazbe. Dosta lutanja odrađeno je bez podloge što malo ubija atmosferu, kako u istraživanju tako i u borbama koje su popraćene kvalitetnim zvukovima, od snažnih udaraca palicama pa do oštrog i snažnog zvuka kalašnjikova.

Svi koji igraju strategije na poteze bit će upoznati s ovim sistemom. Ne uvodi ništa revolucionarno, no funkcionira sasvim u redu. Svaka je borba temeljena na timskoj inicijativi koja određuje koja strana prva napada. Svaki lik ima određen broj AP-a (action points) kojima raspolaže i koje treba rasporediti na tri temelja svakog poteza: kretanje, napad, vještine. Kretanje je samo po sebi jasno, krećete se po području namijenjenom za borbu i postavljate se u situacije koje će vas staviti ili u povoljnu poziciju za napad ili onu za obranu. Ako napadate, cilj je što se bolje pozicionirati da neprijatelja imate na ciljniku što povećava šanse za uspješnim napadom. Posebne vještine mogu promijeniti tok čitave bitke i dosta su zabavne za korištenje. Primjerice, koristite li bacač plamena, nakon određenog broja uspješnih napada možete izvesti poseban napad koji baca plamene kugle na neprijatelje ispred vas. To radi ogromnu, ali stvarno ogromnu štetu koja može u jednom potezu omogućiti eliminaciju brojnih neprijatelja kojih je često više nego vas. Ipak, nisam pretjerani ljubitelj timske inicijative s obzirom da je AI ponekad previše agresivan i upitno je koliko zapravo ima AP-a na raspolaganju pa ako se iživcirate, očekujte i da ćete kriviti igru za varanje. Unatoč tome, borba je većinom zabavna i osjećate se pametnim kad uspijete nadmudriti veliku količinu neprijatelja.

Standardno za jedan RPG, svaki od likova se može razvijati na koji god način poželite. Postoje tri stavke koje možete unaprjeđivati. Prva je statistika kojom možete podići koordinaciju, sreću, snagu, karizmu, inteligenciju, uglavnom sve statistike koje pasivno dodaju neke dodatke koji onda mogu pomoći u situacijama u dijalozima, ali isto tako u borbi. Druga je bodovanje vještina u kojoj stavljate bodove u specijalizirane vještine kao što su eksplozivne naprave, ulizivanje, hakiranje i popravljanje tostera. U usporedbi s prethodnikom, ovaj je dio puno bolje odrađen jer je broj vještina smanjen, ne drastično, ali dovoljno da je jednostavnije raditi fleksibilne likove. Jest da na neki način olakšava igranje, no isto tako nudi veću slobodu jer niste ograničeni izradom lika koji može otvoriti sef, ali misli da je pištolj nešto za pojesti.

Moram pohvaliti i raznolikost neprijatelja koje igra baca na vas. Od klaunova koji bacačem plamena pale svinje zamotane dinamitom pa do ogromnih robo-škorpiona. Istaknuo bih jedan sukob, a to je baš protiv bande koja se oblači u klaunove i smatra da je sve velika šala, a da ljude nauče tome, potrebno je širiti smrt. Dođete do jednog od njihovih sjedišta u kojima na kraju kreće tipična boss borba, no jedan od neprijatelja je klaunovska ralica koju morate uništiti, jer iz njeg, kao i iz crtića, neprestano svaki potez izlaze klaunovi.

Fali još malo…

Nažalost, i to jedno Nažalost s velikim N, igra je prepuna bugova koji nisu game-breaking, ali su često iritantni. Od toga da se ne miče naziv lokacije sa sredine ekrana dok ponovno ne pokrenete igru pa do očitog memory leaka zbog kojeg je pametno svakih sat vremena izaći i ponovno ući u igru da vam ne pada FPS. Tu je i neobjašnjiv pad FPS-a kada se koristi tipka za označavanje interaktivnih predmeta. Ponekad određeni član ekipe neće slušati u običnom kretanju pa završi tako da ga čekate da dođe do određene točke jer se izgubio.

Velik je problem i nedostatak jednostavnih quality-of-life dodataka. Recimo, u inventaru uopće nisu svi tipovi predmeta dostupni za filtriranje, a kako je inventar beskonačan, jedan predmet se može tražiti po minutu-dvije. Inventar je također dosta nepregledan i zahtjeva jako puno scrollanja. Svaki član ekipe može imati svog ljubimca. Ti ljubimci mogu poginuti u bilo kojem trenutku u borbi i ne može ih se više oživjeti. To ne bi bio problem da igra zapravo daje informaciju koliko ljubimci imaju zdravlja bez da se eksplicitno mora odabrati prva pomoć i preći preko njih. U istraživanju nedostaje opcija automatskog zaustavljanja ako se naiđe na zamku, a s obzirom na ponekad loš pathfinding, možete očekivati da ćete više puta ponovno učitavati zadnju spremljenu poziciju. Kad smo kod učitavanja, za igru koja se oslanja na sistemu quicksavea i quickloada, učitavanja su očajno duga. Budu i po minutu, ako ne i dulje. To je neprihvatljivo za jedan cRPG.

Za kraj bih završio pozitivno. Izrada likova na početku igre je napredovala. Pozadine likova su detaljne i zanimljive. Opcija ima puno i ono što mi se posebno svidjelo je je igra krcata oružjem i oklopima koje možete dodatno nadograđivati. Te nadogradnje su čak i vidljive nakon što se izvrše. Dodali ste ciljnik na pušku? Vidi se. Dodali ste laser na mitraljez? Vidi se. Takvi detalji su uvijek dobrodošli jer koliko god mali bili, i dalje pomažu da se uživim u igru.

Wasteland 3 koji nema bugova i koji svojim korisničkim sučeljem i pristupačnošću nije zapeo u 2015. jedna je od najboljih igara godine. Ovako je skoro odlična igra s još puno potencijala za koji sam siguran da se može otključati dodatnim zakrpama.

Šarm i humor Wastelanda 3 neću zaboraviti. Jedna je od onih igara koja vas u jednom trenu nabrijava na borbu, dok se u drugom valjate po stolcu od smijeha. Za ljubitelje žanra, pogotovo cRPG-a, ovo je obavezno štivo koje bih odmah preporučio. Za one koji se žele upoznati sa žanrom, savjetovao bih da pričekaju da se igra ispegla kako bi dobili najugodnije iskustvo. Ono što je garantirano je zabavno iskustvo u jedinstvenom svijetu, no popraćeno mušicama koje mogu frustrirati.