Mislim da sam igrao više remastera ove godine nego novih naslova. Ne mogu si pomoći. U ovom je slučaju Xenoblade Chronicles došao taman u pravo vrijeme zatišja, a kako mi je to jedan od ponajboljih JRPG-ova u zadnjih 10 godina, nije bilo pitanje hoće li se odigrati Definitive Edition.
Xenoblade smo prvi puta imali prilike zaigrati na Nintedu Wii i to krajem 2011. godine. Ne vjerujem da nas je puno igru i odigralo – što je grijeh samo takav. Na igri radi Monolith Soft, studio koji je razvijao Xenosagu, Baten Kaitos, nešto sitnih NDS i 3DS naslova te čuveni Xenoblade serijal.
Napomenuo bih da je između Wii verzije i ove izašla i Nintendo 3DS verzija igre. Neopisivo mi je drago da ovaj studio napreduje i da im je Xenoblade 2 bio relativno dobro prodavan naslov. Radi se o genijalnom studiju kojem treba slobode i što više projekata.
Ovdje smo dobili remaster koji je u jednu ruku i remake. Remake u smislu da su totalno nadogradili teksture likova pa sada to izgleda barem približno blisko trenutnoj generaciji igara, uz pokoju boljku i samog okoliša koji je dobio svoje nadogradnje. Nažalost, cijela se stvar vrti u 720p i osjeti se Wii u zraku, a to ćete najbolje primijetiti već na samom početku. Detaljnije ćemo u nastavku.
Novost uz igru, koja košta kao da prvi put izlazi, je Future Connected: priča nakon priče, svojevrsni epilog gdje ćete 10-15h provesti ganjajući događaje nakon priče same igre.
Ovo je svakako najbolja verzija igre pa ako stvarno želite uploviti u Xenoblade svijet, nema uopće dileme koju verziju uzeti.
Priča je i dobra i ona manje dobra strana igre. Ideja svijeta koji su stvorili je genijalan. Radi se o svijetu koji je stvoren na dva ogromna titana – Bionisu i Mechonisu. Ne postoji ništa osim njih, a oni su nositelji svijeta koji diše punim plućima. Prvi je dom ljudi, takozvanih Homsa, dok je Mechonis mjesto gdje vladaju ljudi/mašine.
To izgleda bolje nego što zvuči pa najbolje da se upustite sami pa provjerite. Zelenilo krasi svijet na Bionisu koji je nakon sukoba sa Mechonisom izgubio neke dijelove. Naravno da su ova dva svijeta zaratila i da su posljedice bile kobne.
Shulk je Homs, on je dio Bionisa. Na prvu potpuno normalan i običan tip, Shulk ubrzo dolazi u posjed Monada – posebnog oružja koje je možda i jedino pravo sredstvo za borbu protiv Mechona – oni su terminatori koji će vas pokušati istrijebiti (ujedno i žitelji Mechonisa). Monado u sebi krije specijalne moći od kojih je jedna i pogled u budućnost, pa je to sredstvo vaše prednosti. Ne može ga svatko ukrotiti jer Monado postaje više neprijatelj nego prednost ako ga se ne koristi kako je zamišljeno. Samo oni snažnog uma i čistog srca sposobni su probuditi njegov pravi potencijal.
Mogao bih do sutra oko priče, ali ne želim otkriti detalje i što slijedi. Iako je recept priče debelo ispričan kroz mnoštvo JRPG naslova, ovdje je ipak ta ideja drugačija, dok je izvedba isprepletena ipak poznatim bogovima, svemirom, curom iz susjedstva i borbom protiv zla. Sve se to odvija kroz britanski voice acting koji sigurno neće sjesti svima. Tu je i japanski koji bih preporučio ako vam ovaj prvi smeta.
Ekipa će biti klasična za ovakav tip igre. Shulka, protagonista, pratit će njegov najbolji prijatelj Reyn, bit će tu magija i pucanja, čudnih bića porodice Nopon (užasno djetinjastih i iritantnih), polu-ljudi, polu-mašina…Na vama je koga ćete koristiti. Svi su oni bitan dio priče, a tokom igre imat ćete priliku zaigrati s većinom.
Ovaj prvijenac serijala ipak je nešto ozbiljniji nego njegov brojčani nasljednik, pa svi koji ne želite poznate anime klišeje, waifu efekte, iritantne i djetinjaste likove, ovo je dobar start koji iako ima elemente nabrojenoga, ima ih daleko manje od ostatka.
Svijet je možda i najbolja strana igre. Krećete iz sitne Kolonije 9 koja je na samom dnu titana. Taj dio svijeta pun je trave i zelenila (van same nastambe), prirode i agresivnog društva od kojeg ćete već na početku bježati glavom bez obzira. Naglasak je definitivno na istraživanju i putovanju što ćete osjetiti vrlo brzo. Šetnja krajolikom nije baš kratka. Svaka mapa je ogromna i puna sitnica za pronaći, no ipak doći do svake nije lak posao. Mapom hodaju čudovišta koja znaju biti i 70. level, dok ste vi naravno na samom dnu ljestvice.
Tako ćete preuzimati razne taskove (questove) iz prve kolonije i nositi ljudima loot s terena, rješavati se određenih neprijatelja, mini-boss neprijatelja… Ova igra je rupa bez dna kada se radi o sporednom sadržaju. Svaku ćete koloniju moći levelati rješavanjem questova i tako jačati za onaj glavni dio igre. Loot je odličan pa se svakako isplati, no rješavanje preko 50 questova zna postati naporno. Oni nisu ništa specijalno, tek je poneki quest zanimljiv i unikatan i može vas odvesti na inače nedostupna mjesta na mapi.
Nevjerojatno je zapravo koliko je velik naglasak na exploration faktor. To uopće nije loša stvar, jer svaki taj sporedni dio je i dio zabave koji ne želite propustiti. Užasno mi je žao što ovi naslovi ne postoje na jačim konzolama. Vidjeti taj svijet prepun života i želje da ga se istraži bode u oči svojim pixelima i pregaženom grafikom za današnje standarde.
Putovanje će vas odvesti do vrha titana, a ono će biti prepuno otkrivanja, NPC-a, raznih izazova i priče koja nije nimalo kratka. Moram priznati da mi je drugi dio igre dosta odbojan jer se odvija kroz metalni Mechonis gdje je sve slično i metalno. Preferiram prirodu i raznolikost. Super je što je priča tri puta bolja u drugoj polovici igre nego na početku, a na početku je svijet u tom omjeru. Kada sve zbrojite, svaki dio igre ima neku svoju prednost i manu od kojih bi ona najveća nekima mogla biti baš taj grind da se što više toga obavi. To je u drugu ruku ogroman plus, ali znamo kako je to kada doslovno morate provesti 3 puta više vremena u sporednom sadržaju da biste pokrili sve što igra baci pred vas.
Kada vam bude dosta hodanja, možete se teleportirati na određene otkrivene dijelove mape. Učitavanja nema puno, pa to postaje više gušt nego tlaka. Ionako ćete skakati posvuda ako se primite questova, pa ovaj dio postaje dosta bitan. Pregled questova je solidan, uz tracking koji olakšava snalaženje.
Nemoguće je sve očistiti na početku, tako da ćete se za neke questove vraćati rješavati ih tek kada budete pri kraju igre. Priča će izmijeniti neke nastambe i time otvorite nove pustolovine i prilike. Za ljubitelje otvorenih svjetova, trčkaranja i rješavanja zadataka, ovo je san snova.
Važno je napomenuti da se sve odvija kroz dan i noć, razne vremenske prilike i neprilike. Neki neprijatelji izlaze tek po noći, neki za vrijeme oluje. Isto tako, određeni NPC-i pojave se samo tokom dana ili noći. Vrijeme možete promijeniti u svakom trenutku i tako izbjeći čekanje.
Tu me malo živciralo što moram ulaziti u menu da to napravim, a i malo mi je flow ulaska na glavni pregled mape bio neprikladan. Uvijek sam krivo kliktao. Mislim da su generalno mogli bolje te shortcutove raspodijeliti, mapu recimo nisam više od 2 puta centrirao, tako da je taj gumb komotno mogao biti nešto korisnije.
Dolazimo do mesa igre; borbe. Borba je rođak FF-a 12 i MMO naslova. Iniciranjem s vaše ili strane protivnika dolazi do borbe. Svakog neprijatelja vidite na mapi tako da zapravo sami birate hoćete li ili nećete uploviti u taj segment. Jači neprijatelji će vas ganjati, a slabije od vas možete nesmetano zaobići.
Jednom kada započnete dvoboj, vrijeme je za… stiskanje gumbića. Borba nije najjača strana igre. Iako je zabavno u neku ruku, brzo će postati donekle naporno. Dok čekate da se napuni bar za specijalne napade koje učite kroz jačanje i otključavate nove dogradnje za iste, napadat ćete auto-attack stilom i tako puniti combo bar i spomenute specijale. Svaki lik od kojih po 3 vodite u borbu imat će svoj spektar vještina.
Valja uvijek imati healera i Shulka, barem u početku. Monado je jedino oružje sposobno da ošteti metalne protivnike, a ujedno i izvor specijalnih Monado vještina koje će samo Shulk moći koristiti. To oružje će tako raditi ogromnu štetu metalcima, omogućiti ostatak ekipe da im našteti, dizati obranu protiv napada… Treba vam ukoliko ne mislite rušiti protivnike na pod što skida zaštitu protiv običnih oružja.
Najiritantniji dio je glasanje suigrača. Očekujte naglašavanje svakog skilla i prilike. Užasno iritantno već nakon par sati igre.
U suštini, to je sve od borbe. Priprema je bitna samo kada se radi o opremi koju nosite te tim vještinama koje ujedno i nadograđujete da rade više štete i da biste ih što brže mogli koristiti tokom borbe. Kada je combo bar pun, možete zaredati nekoliko napada od kojih je uvijek bitno izazvati break efekt pa topple i onda zakucati neprijatelja na pod. Tako ćete im poremetiti planove i otvoriti priliku da nanesete masovnu štetu.
Kako je Monado prorok budućnosti, tako ćete tokom borbe dobivati vizije što neprijatelj smjera dalje. Na taj način možete upozoriti svog suigrača i izbjeći možda pogubni napad. Ovo me užasno iritiralo jer animacije ne možete prekinuti, a zna ih biti pa borbe potraju previše.
Nakon svake borbe, HP se puni. Ako poginete, igra vas vraća na zadnje mjesto do kojeg možete fast travelati. Ako poginete puno puta, igra će vam ponuditi casual mode gdje su protivnici ipak znatno slabiji. Ovo je rješenje protiv mukotrpnog grinda koji će biti obavezan za preći igru na osnovnoj težini. Tu je još i expert mode koji je preporuka samo za one čeličnih živaca i željne izazova.
AI suigrača je katastrofalan, pa ne očekujte da ćete zaredati dobar combo i sružiti protivnika svaki put, za to služi onaj generalni combo napad koji troši combo poene. Ovdje dobro pazite, jer 1 od 3 bara oživi suigrača, a to je nekad bitnije od samog napada. Predmeta za punjenje nema, tako da ste ovisni o svojoj skill taktici.
Oružja i ostatak opreme može doći uz prazne slotove za gemove koji dižu razne atribute, što za napad, što za buffove. Kalkulacija je puno. Moram napomenuti da su vizualne promjene zgodne, ali nedovoljne. Sva oružja imaju par unikatnih vizualnih razlika, dosta se ponavljaju i neka su jednostavno ružna. Nisam zadovoljan izborom kozmetike, makar sam našao par setova koji su mi bili super. Njih možete uvijek izabrati neovisno koji tip opreme nosite.
Svaki lik ima svoj skill tree koji je malo drugačiji od samih skillova za borbu. To su više pasivni skillovi koje možete ispreplitati ovisno koliko slotova imate te koliko ste povezani s određenim likom. Affinity je to što pričam, a on raste kako koristite određene suigrače kroz borbe i questove.
Isto tako afinitet raste prema gradovima/naseobama kroz Bionis/Mechonis. Da sve dovedete u red i na maksimum, očekujte da ste gotovi oko kraja godine. Izuzetno je dug put obaviti sve u ovoj igri.
Od ostalih sitnica, random loot na mapama moguće je pretvoriti u nagrade. Postoji sakupljanje istih u albumu, a korisno je jer kada popunite kategoriju jer daje dobre gemove, kao npr. HP Plus gem koji će biti više nego koristan.
Ne razumijem zašto main quest ne daje nikakav EXP, što je slučaj polovice questova koji ajde barem daju nešto para. Para neće faliti, a ako imate Xeno 2 save, krećete sa 100000 ako želite, što u početku nije loše. U protivnom mlatite questove i vrlo brzo ćete imati dovoljno da opremite barem 3 lika, a ostatak opreme ćete sigurno dobiti u kutijama koje padaju od neprijatelja.
Na žalost, raznolikosti specijalnih napada i taktike nema previše pa se sve svodi na isto kroz ovaj dio igre. To mi je i ozbiljna zamjerka. Jednostavno malo dosadi samo ići lijevo-desno i kliktati koji skill koristiti. Kretnja je bitna oko pozicije kada izvodite skill, tako da backslash naravno uzima masno tek kada napadnete from behind.
Kada sve sumiramo, radi se o odličnom JRPG-u koji nudi sve što ovaj žanr i treba. Glazba je jako dobra, pa će tako istraživanje stvarno dobiti jednu posebnu notu i ugođaj.
Ako vam ne smeta slabija grafika (iako miljama bolja od Wii verzije), ponekad jednolična borba i hodanje satima kroz razne lokacije – sve ono pozitivno primit će vas bez da pusti. Računajte na 50-60h zabave, uz dodatnih 150-200h ako odlučite da nema tog dijela igre koji nećete preokrenuti. Užasno se lako izgubiti u tom sporednom sadržaju što gledajte kao plus. Ne želim spoilati, ali gušt podizanja svoje kolonije, izgradnja objekta i sakupljanje NPC-eva mi je uvijek doprineslo kvaliteti i zanimljivosti sadržaja.
Ako pak ciljate na epilog, on je neovisan o progressu same igre, tako da New Game ovdje možete krenuti kada god poželite. Uz 10-15h trajnosti, dodatna priča ipak nije na razini same igre. Također dolazi uz poneku preinaku same borbe. Moja preporuka je da se držite glavne priče, pa po potrebi pobjegnete malo sa strane. Dodatno su ubacili i svojevrsne trialse na svakoj mapi. Oni nisu ništa više nego dodatni zalogaj i prilika za osvojiti neki dobar loot.
Tehnička strana je sada puno bolja nego li je to Wii mogao žvakati. Frame dropova skoro da i nema, rijetko sam primijetio neke tehničke probleme, makar mi je igra jednom crashala. Učitavanje tekstura primjetno je na žalost, barem onih u daljini.
Ono što nikako ne odobravam je puna cijena 10 godina stare igre. Jest da je sve na mjestu, ali ipak je igra izgledom bliža PS3 eri, a dodatni sadržaj i nije nešto vrijedan spomena. Popravaka i preinaka ionako nema, tako da nema smisla da gospoda toliko naplati.
I pobogu, zašto ubacujete traljav skok u JRPG? Zašto? Nemojte to raditi.
Xenoblade Chronicles Definitive Edition recenzija
