U direktnom nastavku ekspanzije Heart of the Swarm pratimo našeg najdražeg tamnog templara koji dalje istražuje i ganja značenje proročanstva o kraju svemira – piše naš član Gibanica.
Napomena: Ova recenzija podrazumijeva da ste odigrali StarCraft, StarCraft: Brood Wars, StarCraft II: Wings of Liberty i StarCraft II: Heart of the Swarm. Naravno nema spoilera, nema priče, likova, događaja, ničega što bi moglo pokvariti doživljaj igračima koji igr tek namjeravaju odigrati.
Prolog
Kratka kampanja s herojem u kojoj se otkriva što se to dogodilo između početka same priče o Protossima i završetka Swarma. Sve u svemu, lijepo povezuje te nas direktno uvodi u našu glavnu temu.
Legacy of the Void
Zadnji nastavak StarCraft II trilogije počinje s ne toliko viđenim likom Artanisom koji je imenovan vrhovnim vođom Protossa. Iako mlad i idealističan u ujedinjenju svoje rase, Artanis je jako sposoban, kako na bojištu, tako i izvan njega. Misija kreće velikom invazijom gdje imamo priliku isprobati snagu zlatne armade iz prve ruke i, makar bio tutorial, ne prati ga osjećaj da smo vođeni za ruku kao budale, a imamo i osjećaj nevjerojatne snage sa svakim klikom miša. Nakon zapleta krećemo po čitavom sektoru u potrazi za ujedinjenjem Protossa s novim flagshipom Spear of Adun i upoznajemo likove na njemu.
Iznenađujuće je to što Protossi nemaju usta i pričaju telepatski, tako da mimika lica i ekspresije ne mogu dočarati njihove emocije, ali se one osjete. Najbolja usporedba bila bi Legion iz Mass Effecta 2, koji umjesto lica ima svjetlo i pomične dijelove glave koji asociraju na obrve. S vremenom likovi koji se čine jednostrani otkrivaju sve više, a žalosno je što Protoss može dočarati više u ovoj igri nego glumci u drugim igrama, pogotovo kad je taj Protoss običan robot. Da ne odem previše u detalje, upravo taj Protoss mi je bio izvor smijeha u dijalozima zbog svog nevjerojatnog karaktera.
Spear of Adun je vaš glavni brod, kao što je to bio Hyperion ili Leviathan u prošlim nastavcima. Imate pravo na 6 stupaca, po 3 upgradea tehnologija na biranje, neke pasivne, neka naoružanja, warp-in pylona, brže punjenje štitova, brza izgradnja, veći početni supply itd. Solarite je korišten kao sredstvo za napajanje pojedinih tehnologija, ali budući da su one balansirane po cijeni, što ograničava dostupnost, ograničene su po tome što možete imati samo jednu po stupcu. “Pa što tome fali, tako je bilo i u WOL-u i HOTS-u?” pitat ćete. Nije problem u biranju, nego u tome koliko su neke stvari jasno bolje pa izbora nema u nekim granama. Barem sam ja imao osjećaj da neke stvari neću vidjet u kampanji jer, eto, imam boljeg izbora, čak me neke mogućnosti nisu ni zanimale jer – zašto riskirati?
War Council
Ovdje birate unite te njihove specijalizacije, kao u prethodnicima. Protoss armada ima 3 moguće varijacije svake jedinice, ali postoje 4 različite frakcije samih Protossa. Oduševljenje vlada dizajnom i različitostima unita, neki mijenjaju unit, neki potencijalno mijenjaju čitave strategije, neki mijenjaju pristup igri.
Kampanja i gameplay
Prateći Artanisa i njegove templare upoznat ćete kulturu Protossa i njihov dizajn te način razmišljanja. Igra to dočarava jako dobro i stvarno ćete imati osjećaj da vladate jednom superiornom, razvijenom rasom.
Ljudi često spominju vrhunac ili set piece kao glavni dio neke igre i kampanja Legacy of the Voida nadmašuje takav dizajn. Gotovo svaka misija ima svoj vrhunac, a kraj pojedinačne planetarne kampanje odjekuje satima nakon završetka cinematica. O čemu je riječ? Svaka misija ima osjećaj kao da je utrka s vremenom, svaka misija je agresivna i dinamična kao u HOTS-u, ali omogućava i sporiji gameplay WOL-a bez da narušava dinamiku same igre. Misije su prilično jedinstvene i neke stvari, kao Zerg counter na Shakurasu, daju do znanja o kakvom se razmjeru tu radi. Ako vam to do tada nije bilo jasno, a čitav sektor jedne galaksije je u ratnom stanju i reklo bi se najjača rasa od 3, kao u filmu “300”, mora opstati i okupiti svoje rascijepane frakcije da bi kao ujedinjena vojska mogli prijeći put koji je pred njima. Naravno, nije sve savršeno, neke misije imaju određen downtime i neke misije su malo napornije od drugih, ali to ovisi o samom igraču i težini te taktikama. Zadnju misiju bih naveo kao primjer napornije misije jer nije prirodno teška, nego se osjeti umjetni način otežavanja igre respawnom struktura koje unište čitavu vojsku u kratkom periodu. Terran kampanja WOL-a bila je jako spora i dosta bazirana na opsadnom stanju, a Zerg kampanja HOTS-a je bila agresivna i brza, hiperaktivna kao i sam Zerg. Protoss kampanja LOTV-a je negdje između, ali ne gubi tempo postavljen u HOTS-u.
Igra je pristupačna od samog početka, ali omogućava i interesantno iskustvo onima kojima je casual mozda prelagan. Strateške opcije i brojne misije dovoljno su duboke da onaj tko želi, počistiti mapu ili riješiti sve na brutal, ima posla. Sam gameplay širokog je spektra, tako da ne radite uvijek jedno te isto.
Epilog će pokazati što se dogodi nakon Protoss kampanje i kako se priča naših likova završava. Što se dogodi na kraju? To ćete sami morati otkriti. Sama priča igre odrađena je jako dobro s možda slabim krajem, ovisno kako to gledate, ali sve u svemu maestralno odrađen kraj sage koja je počela prije 17 godina. StarCraft 2 je napravio puni krug i ja sam jako zadovoljan.
Kooperativno igranje
Želite igrati kampanju s frendom? Zašto ne? LOTV je donio i CO-OP mod koji omogućava, za sada, igranje sa 6 heroja na 5 misija na 4 različite težine. Svaki heroj ima 15-ak levela koji otključavaju različite aktivne i pasivne sposobnosti i svaki ima drugačiji gameplay. Blizzard je dao do znanja kako će biti 9 ili više heroja i da misle dodavati misije.
Archon Mode
Želite igrati MP, ali teško vam je kontrolirati bazu i vojsku? Želite igrati skupa s frendom? Zašto ne? Od sada jedan kontrolira bazu i ekonomiju, a drugi vojsku. Nisam još probao ovo zbog vremena, ali čujem kako je mod genijalan.
Grafika
Ajmo ovako, WOL je izašao prije 6 godina, što znači da SC2 više možda nije onako impresivan kao što je bio, ali to ne znači da izgleda loše. Da budemo iskreni, ovaj nastavak izgleda bolje u svakom pogledu iako se polako vide godine. Ja sam možda i osjetljiviji na to od nekih, ali moram tako nešto napomenuti. In-game cutscene vratile su se i bolje su nego ikada, neke je čak lako zamijenit za pravi cinematic koliko su dobre. Na kraju, još ću reći da je LOTV donio dosta modificiranih i novih tile setova u igru.
Glazba
Soundtrack je bolji od WOL-a i HOTS-a zajedno. 21 orkestralni komad koji čine atmosferu ove igre su tamo negdje uz velikane industrije. Radi se o nevjerojatnim skladbama koje sam preslušao šest puta unutar 4 dana (uzmimo u obzir da sam u tjedan dana imao 3 ispita, tako da nisam imao vremena). Traje 58 minuta i sve se uklapa na takav način da često nisam ni znao da je prošlo par pjesama na disku.
Collector’s Edition
Kutija je genijalna u svakom pogledu. Knjiga sa specifikacijama i detaljima o svim jedinicama i zgradama te komentari marinaca su možda i najbolje ideje u ovoj kutiji. Digitalni dodaci kao što su card back u HS, Void Seeker mount u Heroes of the Storm i Artanisov armor u Diablu 3 i probe pet su bonus.
Nakon 17 godina i pet igara
Ova priča je gotova, ali SC2 još nije završio. Blizzard će dodavati i dodatne kampanje, kao nedavno najavljena priča o poznatoj Ghostici – Nova: Covert Ops koja izlazi u proljeće 2016. godine, a osobno sumnjam da misle stati na tome.
Sve u svemu, samu kampanju bih ocijenio s 9/10, jer bih neke stvari možda napravio drugačije. Igri kao čitavom proizvodu dao bih 10/10 jer ovo nije samo ekspanzija, nego čitava nova hrpa sadržaja, modova, načina za igranje i možda čak najbolja kampanja u žanru, tako da stojim pri svojoj ocjeni. Da citiram pokojni nam GamePlay: “Remek-djelo nulte kategorije i definitivno igra koju treba kupiti.”
MY LIFE FOR AIUR!
{loadposition recenzija}
