Recenzija | Uncharted 4: A Thief’s End

One last time…

Težak je posao nas „recenzenata“, obuhvatiti sve dijelove igre i pri tome, koliko god je to moguće, „isključiti“ svoju subjektivnu stranu kako bi vam što vjernije predstavili ono u što se upuštate. U ovom slučaju to je ipak nešto lakše nego inače jer svi manje-više znaju što ih očekuje, ali i dalje se radi o prilično zahtjevnom poslu.

Kod pisanja recenzije, kao i uostalom kod više-manje svakog dužeg teksta, uvijek se nameće pitanje kako i gdje početi. Ovo prvo uspješno je savladano, a ovo drugo… pa najbolje je početi od bazičnih stvari koje čitatelja najviše i interesiraju, tako da, u slučaju da vam dosadi moje baljezganje, dobijete barem okvirnu ideju o čemu se tu radi. Možda mi ovdje pomogne činjenica što su mnogi, dok ovo čitaju, već završili igru ili su barem u procesu igranja, a nekolicini neupoznatoj sa serijalom pokušat ću predstaviti igru, kako u kontekstu čitavog serijala tako i kao zaseban unos u isti.

Gameplay je nešto što vas može odvratiti od odlične story-driven igre, ali i zadržati vas do kraja u pričom slaboj igri; prilično bitna stavka svake igre, složit ćemo se svi bez ikakvog pogovora. Uncharted serijal prvi je na prošloj generaciji konzola predstavio neke nove mogućnosti i postavio temelje za slične igre u budućnosti. Svakim nastavkom mehanika igre je poboljšavana da bi sada, na novoj generaciji konzola, Unchartedom 4 dostigla vrhunac. Od prvog okršaja s antagonistima vidljiv je ogroman utjecaj bratske mu igre, The Last of Us. Izlet u te vode pokazao se kao pun pogodak za Naughty Dog jer brdo mehanika je pokupljeno upravo iz TLoU-a. U studiju su se očito vodili onom – ako nešto kopiramo, kopirajmo od najboljih – a pukom slučajnošću upravo su oni jedni od tih. Samo napucavanje izvedeno je mnogo bolje nego u prošlim nastavcima, svaki metak je „mesnatiji“ i bolje sjeda, a pogoditi headshot nikad nije bio veći užitak. Recoil je također dobio na težini što dodatno otežava stvari, a gašenjem svih pomagala dobiva se potpuno iskustvo igranja.

AI neprijatelja dobio je unapređenje pa će sada svjesni svoje brojčane nadmoći uvijek pokušati flankati i nadmudriti vas u čemu će često biti vrlo uspješni. U slučaju da vas otkriju izlazak iz takve situacije na težim razinama bit će zahtjevan, ali zato i postoji mogućnost da svaki dio riješite na stealth način ili se jednostavno prošuljate tako da vas nitko od neprijatelja ne vidi. Svakako je pohvalno to što je pred igrača stavljen izbor hoće li u takvim situacijama biti “predator” ili će uletiti “rambo style”, a mogućnosti koje nam se pružaju u takvim situacijama neizmjerno su zabavne.

Pokreti likova također su dobili svoje unaprjeđenje, a sve kako bi nam se olakšalo skakutanje po prostranstvima predivnih lokacija. Penjanje po stijenama, skakanje s litica i lude akcijske scene nikad nisu bile toliko glatke, a kontrole nikad responzivnije, što je vrlo bitan detalj s obzirom na nebrojene situacije u kojima ćete se morati uspeti na liticu ili se popeti na vrh raspadajuće zgrade. Da bi sve to penjanje bilo moguće ili jednostavno olakšano u nekim situacijama, dobili smo nekoliko novih mogućnosti. Sad već famozna kuka odličan je dodatak koji samo produbljuje gameplay i čini ga mnogo zabavnijim, a tu je i pick koji će vam omogućiti primanje za dijelove stijene na koje se Drake ne može primiti rukom. Sva ta unaprjeđenja čine akcijske scene i igru cjelokupno velikim užitkom za igranje.

Utjecaj TLoU-a dobio je i svoje mjesto u opcionalnim konverzacijama koje dosada nismo imali u Uncharted serijalu, a koje služe kao odličan odmak od samog istraživanja i često nam otkrivaju neke pojedinosti koje produbljuju priču i otkrivaju nam više detalja o likovima. Također, u pojedinim trenucima igraču je dan izbor onoga što će reći, a sve kako bismo dobili bolju povezanost sa samim likovima i još se više udubili u priču. Prilično „nebitni“ trenuci su u pitanju, bar za glavnu priču, ali dovoljno da se igraču zahvali za dugogodišnje podržavanje serijala.

Nova direkcija kojom je serijal odlučio krenuti stavljanjem Neila Druckmanna i Brucea Straleyja na čelo projekta iskače iz svake pore igre, od već navedenog gameplaya pa do same priče i dijaloga. Cijela igra mnogo je prizemnija od prošlih, od same priče koja je odrađena nešto ozbiljnije pa do dijaloga kojih se ne bi posramili ni najbolji scenaristi. Treba i istaknuti kako je ovo nastavak s najvećom orijentacijom na priču. Odnosi između likova odrađeni su bolje no ikad, a sve je potpomognutom vrhunskom tehnologijom koja nam omogućava da čitamo facijalne ekspresije likova i uviđamo suptilne detalje koje likovi ne otkrivaju govorom. Mnogo je situacija u kojima ćete vrlo lako ostati pod dojmom, a sve je to rezultat sklada svih elemenata koji ovu igru čine uistinu nečim posebnim. Same animacije i dijalozi odrađene su toliko dobro da ćete, kao nikad prije, imati osjećaj kao da gledate film, a ujedno ga i režirate. Nevjerojatno je koliki je pomak serijal ostvario na tom području na kojem je već i prije bio u samom vrhu, a ovim je nastavkom definitivno utemeljio to mjesto, pretpostavljamo, na duže vrijeme. Priča igre zrelija je no ikad iako i dalje podlaže nekim boljkama koje su očekivane u ovakvoj igri. Novu dimenziju ipak donosi Sam, Nathanov brat koji mijenja dinamiku i uvodi nove odnose i razdore u ekipu. Lik je u igru ubačen prilično prirodno (barem onoliko koliko je to moguće), a njegova je priča objašnjena na zadovoljavajuć način koji se u cjelokupni kontekst uklapa odlično.

Karakterizacija likova također je dosegla svoj vrhunac, a tu su opet jednu od ključnih uloga odigrali odlični dijalozi između likova, ali i njihovi sami postupci koji su izrazito ljudski. Povezivanje s likovima nikad nije bilo lakše, a ako vam kojim čudom dosad nisu prirasli srcu, nakon ovog nastavka gotovo sigurno hoće. Pri tome će vam sigurno pomoći i razni komentari i šale koje se mogu čuti kroz igru, a koje su već standardno obilježje serijala. Ni u ovom nastavku ih ne fali, a u mnogim trenucima odlično su pogođeni i pružaju određeni comic relief. Motivi likova prilično su jasni od početka i dok postoji nekoliko obrata, većinom je to ono što se i očekuje od njih.

Intrige, naravno, ne nedostaje, a povezanost povijesne priče s onom u sadašnjosti odrađena je odlično od samog početka pa do eskalacije događaja. Povijesna strana priče vrlo je zanimljiva, ovoga puta s malo manje poznatim likom u sjeni događaja, ali bez imalo problema može se uhvatiti u koštac s ostalim legendama kojima se Uncharted pozabavio.

Antagonisti su danas postali bitni gotovo kao i glavni likovi, a kako i ne bi kad su upravo oni ono što pokreće ili koči našeg junaka. Po dobro provjerenom receptu i ovdje ih je dvoje, jedan glavni i jedan sporedni. Rafe Adler prvi je od navedenih, a kao i mnogi prije, i on ima prošlost s Drakeom. Motivi lika odrađeni su vrlo dobro, a iako se možda i ne čini kao najopasniji tip, ima svojih momenata. Šteta je što ga u igri nema malo više, ali zadovoljit ćemo se i ovim što smo dobili. I da… jesmo li rekli da nas iznimno podsjeća na Jakea Gyllenhaala?

Nadine Ross, vođa vojske plaćenika iako „sporedni“ antagonist. zapravo je u mnogim trenucima kolovođa. Njeni motivi su iz samog opisa lika vrlo jasni, ali i njena se priča produbljuje kako igra odmiče, a sve na kraju ne ispada tako crno-bijelo.

Evo nas napokon i kod onoga što je ovaj serijal često najviše obilježavalo, iako osobno tako nešto nikada ne bih stavio u prvi plan. U pitanju su naravno vizuali i sama prezentacija igre. Na prvi pogled sve je jasno, radi se o najljepšoj igri na trenutnoj generaciji konzola, a može se nositi i s nekim od najljepših PC igara. Nevjerojatno je što su ljudi iz ND-a postigli… još jednom. Igra u pokretu izgleda nevjerojatno. Vilica će vam ispasti tisuću puta dok pregazite sva prostranstva svijeta, a nakon desetak sati igranja i dalje ćete se čuditi kako je ovo moguće pri tome refleksno stišćući share button. Raznolikost lokacija pogođena je onoliko koliko treba, pa je tako pogođen balans između Uncharteda 3 i prva dva. Sve je prilično povezano i nema onog osjećaja iz trećeg dijela u kojem se skakalo iz područja u područje. Svaka lokacija ostavlja bez daha, kako svojim izgledom, tako i atmosferom, a više od toga nećemo jer vam ne želimo pokvariti iskustvo.

Jedna od većih novosti su otvoreni prostori koji pružaju mnogo veću slobodu istraživanja i pokazuju svu moć artističke direkcije, ali i tehničke sposobnosti devova. Tako je u igri nekoliko ogromnih lokacija koje možete odlučiti istražiti u svaki detalj ili ih preletjeti u potrazi za nastavkom glavne priče. Svakako preporučamo da istražite područja jer možete pronaći mnoga skrivena blaga, pisma i slično koja produbljuju čitavu priču, a i vrlo je zanimljivo istraživati skrivene kutke mape. Takve lokacije dizajnirane su vrlo pametno i „prirodno“, pa će tako onima koji slijede isključivo glavnu priču biti lako orijentirati se i pronaći pravi put. Lako je razlikovati „liniju“ koja odvaja sporedne stvari od onih glavnih, pa se tako zasigurno nećete izgubiti i isfrustrirati u takvim situacijama. Za tranziciju između takvih prostora tu su vozila čiji je vozni model odrađen sasvim pristojno.

Cjelokupna igra odvija se u stvarnom vremenu, pa tako tranzicije između cutscena i gameplaya zapravo ni nema, a tehnički je gotovo besprijekorna. Dogodit će se tu i tamo koji pad FPS-a ili bug, ali ništa što bi utjecalo na igru. Glasovna gluma i motion capture dovedeni su gotovo do savršenstva, a izrazito veliku ulogu imaju u već navedenim facijalnim ekspresijama i pokretima likova. Sve to bilo bi nemoguće bez odlične glumačke postave koja je i ovoga puta unijela zadnji atom snage u likove i pružila performanse dostojne završne igre serijala.

Za posljednji nastavak dobili smo i novog skladatelja, Henryja Jackmana, koji je svoj posao odradio odlično. Nekoliko prepoznatljivih skladbi plus nekoliko novih, ali i dalje sve u štihu serijala; prilično nenametljiva glazba koja samo potpomaže dizanje atmosfere.

Količina detalja ubačenih u igru će vas oduševiti, pogotovo ako ste odigrali sve Uncharted igre dosad. Brdo je referenci na prošle nastavke skriveno u igri, od onih koje se pojavljuju u razgovorima između likova kroz razne šale i komentare pa do onih strukturalnih koje je moguće vidjeti u arhitekturi i dizajnu lokacija. Mnoga područja vrlo su slična, odnosno imaju neke dijelove koji podsjećaju na lokacije iz prošlih igara iz serijala, pa čak i iz TLoU-a. Ova je igra pravi primjer toga kako se odrađuje fan service, a ako već niste čuli dosad – trenutak iz 4. poglavlja nešto je što će, sigurni smo, ostati urezano kod mnogih kao jedan od najljepših trenutaka u povijesti gaminga.

Sitnice poput mijenjanja brzina dok Drake upravlja vozilom, reagiranje kompanjona na svjetlost vaše svjetiljke, igre vjetra s tkaninom i prirodom i slično pokazuju sav trud i ljubav koji su uloženi u igru, a koje, koliko god bile sitne, mnogo znače.

Kad sve ovo uzimamo u obzir, treba napomenuti kako se radi i o najdužem nastavku. Sve, naravno, ovisi o tome koliko ćete istraživati, diviti se lokacijama i slično, ali osobno mi je trebalo nešto ispod 18 sati kako bih završio igru – 18 sati apsolutnog uživanja, predivnog i nevjerojatnog putovanja. Omjer napucavanja, zagonetki i istraživanja ovoga je puta debelo na strani potonjeg što će onima željnima više napucavanja zasigurno zasmetati, ali čar ove igre ipak je prvo u istraživanju pa onda u svemu ostalome. Zagonetke su prilično lagane, možete očekivati nešto slično kao i u prošlim igrama, ali ipak je šteta što ih nema malo više.

Uncharted 4: A Thief’s End dostojan je kraj serijala u apsolutno svakom pogledu i igra koju preporučamo apsolutno svakoj osobi koja je u mogućnosti odigrati je, bez obzira jeste li igrali prve tri igre ili ne. Labuđi pjev vrhunskog serijala koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima. Ovo je igra koju ćete pokazivati prijateljima kad im želite pokazati što vaša mašina može, a ako još uvijek ne posjedujete konzolu sad je najbolje vrijeme da to promijenite.

Multiplayer

O MP komponenti ne možemo pisati mnogo jer je nismo još uvijek istražili kako spada, ali možemo reći kako ćemo se u budućnosti sigurno malo podrobnije pozabaviti tim dijelom igre. Zasad ćemo vam samo ostaviti jedan video koji pokazuje djelić onoga što možete očekivati.

https://www.youtube.com/watch?v=mmM_VB8aCPs

End of an era…

Teško je suspregnuti emocije pri završetku ovakvog serijala, serijala koji mi je osobno obilježio djetinjstvo i s kojim se družimo već gotovo deset godina. Toliko smo toga vidjeli i prošli s likovima koji su nam prirasli srcu da je vrlo teško oprostiti se. Možemo biti sretni što smo dobili mogućnost uživati u onome što su nam ljudi iz Naughty Doga priuštili. Serijal koji je od početka pomicao granice, a nikada nije ni stao. Serijal koji je postavio temelje za mnogo stvari u gaming industriji općenito i serijal koji je osvojio srca mnogih tokom svih ovih godina. Možemo ponosno gledati na nasljeđe koje je ostavio, a kad nas pukne nostalgija, uvijek ćemo mu se rado vratiti.

Za kraj vas ostavljamo s videom u kojem možete vidjeti kako sve to izgleda u pokretu.

Napomena: Video sadrži dvije lokacije koje nisu prikazane prije izlaska igre od kojih je kasnija iz 15. chaptera. Ako želite izbjeći spoilere predlažemo gledanje tek nakon prelaska 15. chaptera.

https://www.youtube.com/watch?v=DCKpcF_p-cE

Sic parvis magna…