Jučer je izašao Assassin’s Creed Syndicate, još jedan u nizu nastavaka serijala kojem se ne nazire kraj.
Možda to nije toliko grozan slučaj kao što se je bio s prošlogodišnjim nastavkom, Assassin’s Creed Unityjem, no i ove godine najvjerniji obožavatelji prisiljeni su igrati igru iz koje nisu uklonjeni bugovi i greške. Oni strpljiviji čekaju patch koji će barem donekle popraviti dojam.
Moramo se pomiriti s činjenicom da više nećemo vidjeti novi Assassin’s Creed bez bugova. Obožavatelji svake godine traže istu stvar, no to jednostavno nije moguće, sve dok se nastavci objavljuju godišnjim tempom. To su preveliki projekti koji se protežu na više studija s jednim ciljem: datum objave MORA biti krajem godine. Ubisoft jednostavno ne može pošteno odraditi niti QA testiranje igre.
Također, niti Ubisoftu nije više svejedno. Unity i Rogue prodali su se u desetak milijuna primjeraka, a sad Syndicate mora sve to odraditi sam na novoj generaciji konzola. Još se moraju nositi s činjenicom da je serijal star gotovo 10 godina, da je mnogim igračima već dosadio i da ne žele više igrati istu igru svake godine.
Serijal ipak spašavaju setting, visoka produkcija, voice acting i likovi, a Ubisoft vrlo dobro upravlja tim hype trainom jer, osim par izleta u vidu multiplayera ili bordova, serijal nije donio ništa značajno. Čak je dobio svoju modernu verziju u vidu igre Watch Dogs.
Najveći problem možda leži u igračima koji godinama viču “Dosta”, ali i dalje kupuju, pa nam preostaje vidjeti hoće li Ubisoft i ove godine uspjeti ostvariti (financijska) očekivanja i započeti rad na novom nastavku.
Dok igre koje izlaze svake godine dobivaju prodaju i brojke, s druge strane moramo spomenuti igre koje se dulje razvijaju i ispolirane su do najsitnijih detalja. Posljedica su GOTY nagrade, poštovanje i kultni status kod igrača. Uzmimo za primjer serijal Metal Gear Solid koji traje 28 godina, a svaka igra je priča za sebe i baš svaki nastavak ima nešto po čemu je poseban.
