Već je skoro četvrta godina na zalasku, a nigdje ni traga takvim izdanjima. Jesu li izdavači konačno shvatili da mrzimo ta ružna izdanja?
U redu, ako ćemo najiskrenije, vjerojatno veliki kontigent igrača uopće ni ne obraća pozornost što piše na kutijama osim imena odgovarajuće igre koje kupuju. Ali ima i onih (u koje se autor teksta ubraja) koji naprosto mrze infestaciju napisa koji nagrđuju cover. Pričamo o ovome:
Kao što se može vidjeti, svaka prethodna PlayStation generacija je imala neku od etiketa koja je označavala igre koje su se prodale u X količini primjeraka. Cijena bi, dakako, bila jeftinija što je uvijek pozitivna stvar. Kolekcionarima uglavnom pada mrak na oči pa ciljaju prvotna izdanja bez natpisa. Pitate se kako je moguće od nečeg tako insignifikatnog stvoriti bilo kakvu temu za raspravu? Moguće je! Volimo imati lijeep kutije kad već pljujemo više novaca za fizička izdanja.
Odgovor na pitanje iz podnaslova je, kratko i jasno: “Nisu!”. Sada je to izgleda stvar koja se posebno tiče pojedinog izdavača. Npr:
Pogledajte samo tu odvratnu vrišteću žutu boju koja oduzima 30% lijepog covera. Ali u njenu obranu, upada u oči odmah. U Azijiskim predjelima stavljaju naljepnicu koju je moguće (uz malkice više muke) odstraniti:
A gdje je pečat??? Eno ga dolje lijevo. Odstranite tog neprijatelja pošto poto!
Osim toga, sada su in GOTY ili Definitive izdanja igara pa su na neki način ona izgurala gorespomenute nazive. Da ne bude sve u istom tonu, evo MGSV: Definitive Experience:
Osim što je, po mom mišljenju, sam cover miljama bolji od originalnog, sam naziv je nenametljiv. Čak ni box gore lijevo koji govori što igra sadrži ne smeta. Dapače, lijepo je integriran. Jedino je pitanje treba li kupiti igru i podržati Konami, ali to je tema za drugu raspravu.
