Ovih dana najveća zabava kod šire zajednice igrača je promatrati koliko (ni)je propao Assassin’s Creed Shadows. I dok Ubisoft prema vani komunicira pozitivne brojke i navodno zadovoljstvo rezultatima, zamjera mu se afrički samuraj kojeg su brojni doživjeli kao neautentičan izbor. Premda serijal od samih početaka balansira na rubu povijesti i znanstvene fantastike – gdje Ezio usred Vatikana prebije sci-fi papu, gdje su Alexios i Kassandra doslovni polubogovi, a George Washington postane tiranin uz pomoć Isu artefakta.
Na društvenim mrežama zavladala je ideja kako su “Japanci uvrijeđeni” uključivanjem tamnoputog protagonista, što je projicirano uz narativ o “dubokom nepoštovanju japanske kulture”. Pojavile su se i netočne tvrdnje o navodnom diplomatskom skandalu potaknutom s najviših razina japanske vlasti.
Uoči izlaska igre, japanski dužnosnici su zaista izrazili zabrinutost zbog mogućnosti uništavanja inventara unutar hramova, reagirao je i sam premijer, što je protumačio kao neprikladno prema religijskim objektima. Ubisoft je na to brzo reagirao te je day one zakrpa onemogućila destrukciju tih prostora.
Doduše, Ubisoft je ususret izlasku radio još neke propuste – odabir pogrešnog tradicionalnog instrumenta u traileru i pokoji neprecizan povijesni detalj – pa nije potpuno nevin. No većina kritika koje su kružile i kruže internetom i dalje je predimenzionirana i izdramatizirana.
U Japanu uglavnom zadovoljni
No OK, prethodna rečenica više je osoban stav autora teksta. Pa idemo provjeriti što kažu tamo gdje je zaista bitno – u Japanu.
Tamošnji recenzenti su uglavnom zadovoljni sa Shadowsom, a kao minuse uglavnom navode ono što je vidio i naš Filip (/u/Flipper) u FFA recenziji poput nedovoljno dobrih popratnih aktivnosti, sustava leveliranja te općeg izostanka “GOTY” pečata.
Dengeki, Game Watch, 4Gamer, Gamer i drugi hvale prezentaciju i vizualni dojam igre. Dok jedni ističu kako ih polja i planine podsjećaju na djetinjstvo i ljetne praznike izvan gradova, drugi naglašavaju da urbane sredine djeluju toliko vjerno da se čini kao da stvarno hodaju kroz Japan iz doba Sengokua. Pohvale su dobile i neke rekreirane lokacije, poput Azuchi dvorca koji je danas ruševina, a u igri je rekreiran na uvjerljiv način.
Za razliku od ranije spomenutih kritika sa Zapada, u Japanu se ne dovodi u pitanje Yasukeovo povijesno postojanje, no zamjera mu se pretjerana idealizacija – kako u karakternom, tako i u fizičkom smislu. S druge strane, ističe se kvaliteta prikaza njegova odnosa s Odom Nobunagom, pod čijim je zapovjedništvom doista služio. Posebne pohvale dobila je i glumačka interpretacija jednog od najvažnijih povijesnih likova Japana.
Također, Naoe je posebno pohvaljena kao kompleksan lik, čija emocionalna nezrelost doprinosi dojmu stvarnosti i čini je jednim od uvjerljivijih protagonista serijala.
Jako malo propusta
Da nastavimo s povijesnom autentičnosti, zamjera se prikaz Osake koja je u igri prikazana kao razvijenija nego što je bila u tom razdoblju, a od povijesnih ličnosti zamjeraju uključivanje Ukita Naoiea, vođe Ukita klana, koji bi u tom vremenskom periodu već trebao biti mrtav, poigravanje koje Ubisoft često radi u serijalu. No hvale neke druge povijesne figure koje su vješto ukomponirane u priču poput Akechija Mitsuhidea i Hideyoshija.
Dakle, za razliku od Zapada, u Japanu uglavnom nisu zabilježene reakcije koje bi Assassin’s Creed Shadows optužile za drastične povijesne netočnosti ili neko tobožnje nepoštivanje japanske kulture i tradicije.
Što, naravno, ne znači da je igra savršena, jer nije. Ima svojih problema, takva je i onakva, prožeta ubisoftovskim manama o čemu smo se raspisali u FFA recenziji. No ono u čemu se japanski recenzenti slažu jest da je Ubisoft ovu igru razvio s vidljivim poštovanjem prema zemlji u kojoj je smještena – najmanje na razini od prethodnih naslova u serijalu.
