Prošla je prva sezona u kojoj se naša 3 omiljena idiota zabavljaju izvodeći sve i svašta što im padne na pamet, a da pritom to donekle ima veze s automobilima. Jesu li uspješno prenijeli duh Top Geara u novo ruho ili je vrijeme za odlazak u mirovinu?
Odmah na početku ću reći da neće biti lako pisati ovaj tekst, a da se pritom ne povuku neke paralele s Top Gearom iz razdoblja 2002. pa do 2015. godine, s obzirom na to da su Jeremy Clarkson, Richard Hammond i James May vodili tu emisiju sve do pretposljednje sezone. Događa se incident u kojem je Clarkson pogodio šakom kuhara nakon snimanja jedne od epizoda jer mu dotični nije spremio nešto toplo za jelo. Clarkson tada dobiva nogu i biva izbačen iz Top Geara, i to prije nego je sezona završila.
Trenutak kad je Top Gear krenuo u slobodni pad.
Nastupa višetjedna stanka tijekom koje je trebalo nekako sezonu naglo privesti kraju, pa je u skladu s tim napravljena „oproštajna“ epizoda gdje su nastupili samo Hammond i May bez publike i pustili posljednje isječke koje su snimili kao trojac. Nakon toga, njih dvojica u znak kolegijalnosti daju otkaz na mjesto voditelja Top Geara. James May je to najbolje prikazao u jednoj izjavi za Sky News: „As much as I think he is a knob, I quite like working with Jeremy“. On ujedno smatra da njih trojica jedino mogu raditi u kompletu te na indirektan način poručuje da nema zamjene za Clarksona.
Onaj osjećaj kad shvatiš kakvu si grešku napravio
Da mi je samo znati koliko su boja na licu promjenili čelnici BBC-a kad su shvatili kakvu su osobu maknuli iz emisije? Vjerojatno toliki spektar da ih barem pola ne može vidjeti ljudsko oko. Clarkson je 2002. oživio klinički mrtav Top Gear i pretvorio ga uz pomoć preostale dvojice u jednu od najgledanijih emisija na svijetu. Taj show gledaju i oni koje automobili uopće ne zanimaju jer razlog leži u njima trojici i njihovom međusobnom odnosu. Kao da gledate 3 pubertetska klinca zarobljena u tijelima srednjovječnih neiživljenih muškaraca kako se igraju s velikim igračkama, pritom izvodeći raznorazne psine jedni drugima. A sad, kada nemaš više nijednog od te trojice, kako nastaviti emisiju?
Postava koja je trajala čitavu jednu sezonu.
Unatoč salvama negativnih komentara i gubljenju fanova, Top Gear se nastavio u novoj postavi koju su predvodili Chris Evans i Matt LeBlanc, a uz njih su bili Chris Harris, Rory Reid, Sabine Schmitz i Eddie Jordan. Mislim da ne moram ni pričati kako je cijela sezona bila svojevrsni cringefest, od lošeg isforsiranog humora, praktički nepostojeće kemije između voditelja i lošem kopiranju segmenata iz prošlih sezona. Drečavac i iritantna pojava zvana Chris Evans već je nakon prve sezone otišao, kao i totalno nezanimljivi Eddie Jordan, dok Leblanc, Harris i Reid ostaju. Ako ću bit totalno iskren, njih trojica bi mogli ponovno podignuti Top Gear, ali ako nađu neke svoje fore i nešto po čemu će samo oni biti poznati.
A što se dogodilo sa omiljenim trojcem? Vjerojatno nešto što bi se okarakteriziralo kao rasplet iz snova za svakog čovjeka na ovoj planeti.
Radiš ono u čemu uživaš
Svi smo znali da Clarckson neće dugo izdržati bez voditeljskog angažmana i to se, dakako, pokazalo istinitim. Nakon nekog vremena dogovoreno je da će imati novi show na Amazonu, uz puno veći budžet nego što ga je bilo tko ponudio. Hammond i May su se također priključili, tako da je poznati trojac bio tu i bilo je samo pitanje vremena kad ćemo opet gledati njihovo glupiranje. Ljude više nije bilo briga za Top Gear i svi su odbrojavali dane do 18. studenog 2016. kada je izašla prva epizoda. Ugovor je potpisan za 3 sezone, pa ćemo show gledati i narednih godina. Ako k tome još dodamo činjenicu da po sezoni ima 13 epizoda, što je više od bilo koje sezone Top Geara, izgleda da su se svi planeti savršeno poredali. Što smo očekivali, to smo u nekom obliku i dobili. Kažem u nekom, jer nije sve tako bajno kako se činilo. Svaki novi početak je težak i zahtjeva dozu prilagodbe što se može vidjeti i u GT-u.
Što se dobije kad se spoje McLaren, Jaguar i Nissan?
No, hajdemo za početak veselijim tonom. Tipični humor i poneka politička nekorektnost omiljenog trojca je i dalje prisutna, kao i krajnje djetinje ponašanje poput, primjerice, podmetanja plastičnog penisa u raznim epizodama. Suočavanje dvaju modela automobila, pa suptilno upadanje trećeg „nepozvanog gosta“ u kojem taj isti gost ometa inače „normalan“ test auta ima svojih smiješnih momenata. Primjerice, kada Clarkson i May uspoređuju Aston Martin DB11 i Rolls Royce Dawn, nije to to, ako im se ne priključi „irritating little sod“ Hammond s Dodge Challengerom, radeći piruete i iritirajući sve što se da iziritirati.
Božićna epizoda s prilogom o darovima primjer je epizode na tragu najboljih dana Top Geara, gdje njih trojica noseći specijalne veste s natpisima, poredani jedan pored drugog, tvore jedan specifičan natpis. Prijedlozi božićnih darova nisu ništa manje urnebesni gdje predstavljaju Grand Tour kondom na kojem piše poznata uzrečica „How hard can it be?“ koju Clarkson često kaže prije nekog „ambitious-but-rubbish“ projekta.
Svaka epizoda ima svoj više ili manje predvidljiv moment koji će vas natjerati na smijeh, htjeli vi to ili ne. Segment „Conversational Street“ ima za svaku epizodu različite uvodne špice koje znaju biti smiješne, kao i temu koja se redovito skroz odmakne od automobilizma i zacementira činjenicu koliko se 3 morona ponašaju kao pubertetlije. Isto tako, brzi prilozi, kao što je Hammond kao ljudski parking senzor smješten ispod branika, jako su dobrodošli i treba ih imati što više.
Doza isforsiranosti i nelogičnosti
Ne bi to bilo to, da ne postoje određeni problemi koji se mogu donekle oprostiti u prvoj sezoni, ali na njima definitivno valja poraditi u budućnosti. Za početak bih se osvrnuo na segment pod nazivom „Celebrity Braincrash“. Svih 13 epizoda bude nekakva zvijezda u igri i ona će „poginuti“ na putu do Grand Tour šatora i to je praktički to. Totalno nepotrebno utrošenih 5 minuta svake epizode koje nisu smiješne i koje bi se dale daleko bolje iskoristiti.
Segment koji pod hitno treba izbaciti jer je kranje nepotreban.
Već ranije spomenuti „Conversational Street“, nažalost zna patiti od toga da ima bezvezne teme koje niti su zanimljive, niti smiješne, već djeluju isforsirano i kratko. Nekako bih volio da su više kao Top Gear News i da se više baziraju na autima na način kako su to nekad znali raditi. Stazu za testiranje automobila još uvijek nisam upamtio jer ne izgleda pretjerano zanimljivo. Američki vozač stručnog naziva „The American“ osobno mi nije toliko smiješan, jer eventualno jednom u 10 puta pogodi neku foru, pa upada u stereotip o Amerima i nepostojećem humoru. Nema više ni međusobnog provociranja oko vremena pojedinih auta, ako se radi o duelu kao prije (npr. Ford Focus RS vs. Ford Mustang). Vide se vremena, dobace se kratki komentari na rezultat i bok.
Spomenuh da svaku epizodu oplemenjuje doza političke nekorektnosti za koju se očekuje da će ju trojac imati i na više ili manje suptilan način ubaciti u priču. No, primijeti se kako to nije više izraženo kao nekada prije, što je i logično s obzirom na to da se danas svatko vrijeđa na sve i svašta. Britanski humor jeste takav – prožet sarkazmom, provokacijama, crnilom (što na vlastiti, a što na tuđi račun). Tko god je gledao bilo koji britanski show kao što je The Big Fat Quiz, Was it Something I Said?, QI i slične, znat će o čemu pričam. No, Grand Tour nije britanski show, već američki, tako da dio odgovora leži i u tome. Kad se ručna kočnica korektnosti spusti te Hammond lizanje sladoleda okarakterizira kao aktivnost koju rade homoseksualci, možete se okladiti koje udruge su se digle na noge. Nekad prije moglo se, primjerice, vozače autobusa nazivati imenima kao „Little Hitlers and murderers“, a sada za to nema teoretske šanse.
Jedan od primjera brojnih reakcija na Hammondovu izjavu o sladoledu.
Nedostaje dobrih izazova gdje trojka uzme neke rabljene aute i podvrgne ih testovima koje samo oni mogu smisliti. Prilog o Maseratijima trebao bi biti jedan od takvih primjera, no definitivno nije na razini jednog „Teenage challengea“ , „Buy a 1500 pounds Porsche“ , a da ne spominjem „British Leyland challenge“. To su šablone po kojima se rade prilozi koji će natjerati gledatelje do suza. Ne bi bilo loše povratiti nešto u stilu „cool wall-a“ jer je uvijek bilo zanimljivo vidjeti po kakvim kriterijima pojedini auto jest, odnosno nije „kul“. Na kraju, ne razumijem poantu seljakanja šatora za svaku epizodu u novu državu, kad se 95% priloga događa na sasvim drugim mjestima na svijetu.
Povratak otpisanih ili je vrijeme da se pođe u mirovinu?
Možda bi se veliki dio krivnje mogao svaliti na ogorman hype i, usudio bih se reći, nerealna očekivanja. A možda je još dodatni dio krivice svaljen na to kada se vidjelo kako je loša posljednja Top Gear sezona, pa se time od Grand Toura očekuje još i više? Možda je i kombinacija, ali u ovom trenutku to je nebitno iz jednog razloga. Ovo je prva sezona, a ako se prisjetimo, i Top Gear je počeo sramežljivo, sve dok nije postao ono što je postao. Grand Tour je novo ime na sceni, nova okolina, unatoč tome što je ekipa stara. Vjerujem da, uz uhodanost i neke elemente na kojima bi trebalo poraditi, Grand Tour može postati ono što se od njega očekuje.
Može li, unatoč manjkavostima, naš omiljeni trio nadmašiti najbolje Top Gear dane?
Volio bih dio krivnje baciti na njih trojicu jer su možda već prestari i više nemaju žara, no mislim da to nije istina jer su to takvi tipovi osoba koje će uvijek biti devetogodišnjaci zarobljeni u tijelu starog, sredovječnog, debelog i sijedog čovjeka. Njima su psine i provokacije u krvi. Tako da, dragi Jeff Bezos i Amazon, nemojte ih sputavati! Dajte im praktički odrješene ruke i uvjeren sam da bi sezone mogle biti još bolje. Kemija među njima je nešto što se rijetko viđa, pa ako ćemo ih siliti da sudjeluju u (previše) skriptiranom showu, dobit ćemo serijal koji bi se mogao okarakterizirati, jednom riječju, isforsiran.
Ljubitelji Top Geara, među koje se i dotični autor ovog teksta ubraja, najvjerojatnije će kao pravi fenboj odgledati svaku epizodu dokle god ih budu štancali. No to ne znači da mogu biti slijep pored zdravih očiju i vidjeti mane koje se nakupljaju. Da me bilo tko pita za Top Gear dok je trojac bio tamo, rekao bih mu da odgleda epizode iz ovih stopa i pripremi se za uživanciju i pokoje urlanje od smijeha. Da me netko pita za Grand Tour, tada bih rekao da će najvjerojatnije uživati, ali će postojati opasnost da će dosaditi.
