Kineska komunistička vlada od samog začetka igranja videoigara, a osobito online videoigara, zauzele su stav kako je ono štetno za društvo. Uslijedio je niz restrikcija poput 15-godišnje zabrane gaming konzola, ograničenja igranja maloljetnicima na 90 minuta dnevno, slobodnog online igranja samo od 20 do 21 sat, a sada u proceduru ulazi još jedna bitna zabrana.
Naime, tamošnja vlast predložila je mjere koje za cilj imaju umanjiti opće vrijeme igranja i potrošnju novca na igre. Primjerice, predlaže zabranu mehanika koje motiviraju igrače na svakodnevno igranje, poput nagrađivanja dnevnog logiranja. Također, developeri više neće smjeti davati popuste za uzastopnu kupovinu, a ograničit će se i opće agresivno pozivanje na mikrotransakcije.
I dok vlade drugih zemalja također izražavaju zabrinutost svojevrsnom pandemijom ovisnosti o igrama, dosad se nitko nije ozbiljnije uhvatio u koštac s tim, nazovimo ga tako, problemom. Odnosno, nitko to ni ne pokušava, jer bio bi to udarac na slobode građana.
Dobra restrikcija?
S tim na umu, iz pozicije autora ovog teksta i strastvenog igrača, nova restrikcija zapravo zvuči korisno. Mehanike razvoja igara s isključivim ciljem stvaranja ovisnosti trebalo bi regulirati, pa čak i zabraniti. Međutim, za Kinu je problem što je takav razvoj igara obilježje upravo njezinih kompanija. Što se itekako osjetilo na tržištu.
Tako je Tencent, kompanija s najvećim prihodom od igranja na svijetu izgubio 12% vrijednosti. Peti po veličini – NetEase, čak 25%, a zajedno s “kineskim twitchem” Bilibiliem preko noći je izbrisano preko 80 milijardi dolara vrijednosti dionica.
Sve ovo se događa baš kada se vrijednost kineskog gaming tržišta približila uz bok američkom. Kina će o novom zakonu odlučiti u siječnju, ali tko pozna tamošnja politička zbivanja, zna da je to samo formalnost. SAD će ostati najveće gaming tržište na svijetu.
