Otkad je optičkih i inih diskova, postoji i potreba za pohranom podataka na neodređeno vrijeme. Zajedno s velikim kapacitetom medija za pohranu, pronađeno je i novo inovativno rješenje za ovaj problem. Arhiviranje podataka za buduće generacije je velik izazov. Optički disk zapremnine 360 terabajta izrađen nanostrukturaliziranim kvarcom čija je trajnost 14 milijardi godina zvuči impresivno, zar ne? Upravo je stvaranje ovakvog čudesnog diska pošlo za rukom znanstvenicima na sveučilištu u Southamptonu u Engleskoj. Zapisivanje na disk se obavlja u 3D strukturama pomoću lasera koji kreira tri razine zapisa. Nanostrukturne točke su udaljene svega pet mikrona jedan od druge.
Znanstveni tim je već pohranio neka svjetski poznata djela na kvarcni disk, uključujući Univerzalnu deklaraciju ljudskih prava, Newtonovu Optiku, Veliku povelju slobode i Bibliju kralja Jakova. Gustoća zapisa na kvarcni disk omogućuje im da još mnogo toga pohrane, a trajnost od oko 14 milijardi godina omogućava da ovakvi zapisi doista ostanu sačuvani za vječnost, osim ako se ne pojavi neka apokalipsa epskih proporcija, kao što je primjerice nestanak Zemlje usred posljednje faze ekspanzije Sunca i njegovog gašenja (proces koji počinje za nekih 5 milijardi godina).
U međuvremenu, izgleda da se barem ne moramo opterećivati hoće li naša dostignuća i svjetski poznata djela (u što bi mi rado svrstali i igre poput ICO i Shadow of the Colossus) ostati zapisana negdje u kvarcnim diskovima.
