A sada stiže nešto potpuno ekscentrično, pomalo ludo, čudno… Tipično za Japance?
LSD – Lakše S Drogama?
Tako je, ime ove igre je LSD (igra je poznatija pod imenom LSD: Dream Emulator). Izašla je samo za japansko tržište i samo za PlayStation 1 daleke 1998. godine. Vjerujem s razlogom, jer nekako sumnjam da bi itko drugi osim Japanaca ovu igru i igrao, osim znatiželjnika poput mene, a možda i vas. Iako sam naziv (a i izgled i ponašanje igre) LSD isprva daje naslutiti da se radi o akronimu za Lysergic Acid Diethylamide odnosno psihodeličnu drogu, nigdje u igri to nije eksplicitno naznačeno. Štoviše, u samoj uvodnoj sekvenci akronim ima višestruko značenje. Npr: in Life, the Sensuous Dream, ili, in Limbo the Silent Dream. Glavni krivac za igru je producent Osamu Sato iz razvojnog studija Asmik Ace Entertainment a igra se bazira na dnevniku snova dizajnera tog studija po imenu Hiroko Nishikawa.
LSD – Lutkice Skaču Dozlaboga
LSD – Lokacije, Strah, Događaji
Pošto igra nema skoro nikakav tekst, a sve bitne opcije su na Engleskom jeziku, nema prepreke u igranju. Pogled je iz prvog lica, a vi se krećete po raznim lokacijama istražujući ih. Lokacije su povezane na način da ako se sudarite s nekim likom, objektom ili bilo kojim zidom, prelazite na iduću lokaciju. Nema nikakve povezanosti između lokacija niti mjesta gdje startate na lokaciji, a ako ponovite dodirivanje istog objekta, to vas neće nužno dovesti na istu iduću lokaciju kao prvi puta. Snovi traju oko 10-ak minuta osim ako ne padnete u rupu ili provaliju što rezultira instantnim završetkom sna i prelaskom na idući dan. Tada prelazite na čudan grafikon koji prikazuje u obliku kvadratića gdje se vaš san nalazio u odnosu na 4 karakteristike: upper, downer, static i dynamic. Nisam uspio dokučiti što točno utječe na to gdje će se kvadratić nakon jednog prijeđenog sna pojaviti, ali vjerojatno intezitet i količina promjenjenih lokacija utječe na na to. Primjetih da na početku sve lokacije izgledaju manje više normalno kao u stvarnom životu, a kako dani prolaze te lokacije počinju imati sve čudnije i čudnije teksture kao što možete vidjeti na slikama. Ponekad će umjesto igranja jednog dana sna biti samo kratka FMV animacija ili bijeli tekst na crnoj pozadini.
Osim što se lokacije, njihova promjena teksta i promjena dana i noći događaju potpuno random, također se pojavljuju random likovi i objekti kao što su leteće ribe, leteći slonovi, demon, gejše kako hodaju, bikovi na stražnjim nogama, golema kornjača, raketa koja se ispaljuje u svemir, veliko lice koje ispušta kanji znak iz usta, itd. Neki od njih kao što su plišani medvjedići koji odjednom šeću, misteriozni čovjek koji hoda prema vama pa nestane ili žena kojoj otpadne glava su iskreno strašni do te mjere da sam osobno osjetio chill down my spine, kako bi se reklo. A to se rijetko događa. Tome još pridodaje acid trippy soundtrack igre koji se sastoji od puno sampleova koji tvore različitu glazbu. Pa još uz to dodajmo neke neobične zvukovi koji tjeraju na paranoično gledanje oko sebe i traženje izvora tih zvukova, dobijamo poprilično intenzivno iskustvo. Ova igra nije horor ali neke od lokacija i događaja djeluju baš spooky.
Kao što sam ranije rekao, pogled i kretanje je iz prvog lica, no to kretanje je jaaako sporo. Srećom pa pritiskom na X se može trčati, no neke lokacije su toliko velike da se i s trčanjem napredovanje čini sporo. I osim toga, nikakva daljnja interakcija nije moguća. Jedino će vas zabijanje u bilo što dovesti na novu lokaciju. Tako da ako očekujete išta više od toga, možete slobodno zaobići ovu igru. Osim ako vas znatiželja ne vuče da istražujete dalje.
LSD – Lozom Se Drmamo
LSD – Lovu Sinko Daj…
… Ako kaniš posjedova ovo čudo. Igra slovi za jednu od najskupljih igara za PS1. Jedan letimični pogled na eBay i cijene koje idu i do par stotina dolara upućuju na to da ovu igru u kolekciji imaju samo najzagriženiji kolekcionari. Ostali poput mene će se zadržat na dobroj staroj emulaciji… Hmmm… LSD Dream Emulator igrati na emulatoru (Caddicarus tm) – to mora da je inceptično iskustvo! Uglavnom, unatoč svemu, ova igra je kult među igračima koji pokušavaju što više toga otkriti, shvatiti te zabilježiti, a onda će ti isti igrači pogledati neke druge Osamu Satoove igre kao što je Eastern Mind: The Lost Souls of Tong-Nou koje su jednalo lude, ako ne još i luđe. Igra navodno završava kad prijeđete svih 365 dana odnosno sna pa ako vam se da, samo navalite – ako dotad ne poludite ili ne dođete u napast uzeti LSD i krenuti na neko vlastito „putovanje“.
{gallery}LSD{/gallery}
