Iako se Game Pass službeno i dalje vodi kao profitabilan servis, nova izvješća sugeriraju da se iza te slike skriva financijska rupa vezana uz Microsoftove interne igre.
Prema riječima Christophera Dringa, urednika portala The Game Business, Microsoft u svojoj računici profitabilnosti Game Passa ne uključuje izgubljeni prihod od lansiranja vlastitih igara na servis – već računa samo troškove trećih strana, marketinga i tehničke infrastrukture.
Drugim riječima, Game Pass je profitabilan samo ako se gledaju isplate trećim stranama za uključivanje njihovih igara. No ako bi se vlastiti razvojni studiji plaćali na sličan način kao vanjski partneri, tvrdi dobro upućeni Dring, profitabilnost servisa bila bi upitna. Microsoft mu je, dodaje, izravno potvrdio kako interni troškovi razvoja first-party naslova nisu uračunati u ukupnu bilancu servisa.
Tako gledano, prebacivanjem bilanci Game Pass je raznim jezičnim konstrukcijama profitabilan. Ali zapravo nije, na što ukazuju nedavni masovni otkazi, zatvaranja studija i projekata te na koncu širenje i na druge platforme.
Međutim, postoji i suprotni argument. Mora li Microsoft uopće u računicu profitabilnosti Game Passa zaista ubrajati razvoj, odnosno trošak razvoja igara? Osobito jer se svaka igra može kupiti zasebno izvan pretplate, a po novome izlaze i na drugim platformama.
Game Pass je neodrživ
Bivši šef danas Microsoftovog Arkane studija, Raphaël Colantonio, izjavio je da je model neodrživ dugoročno, te da ni Microsoft nema “beskonačan novac”. Kritizirao je i prijašnju komunikaciju iz Redmonda, navodeći kako je godinama tvrdilo da Game Pass ne utječe na prodaju premium igara – da bi kasnije priznalo suprotno.
Microsoftov Phil Spencer je ranije ove godine priznao da Game Pass nije za svakog. “Ako igrate jednu ili dvije igre godišnje, možda vam se više isplati kupiti ih,” rekao je, naglasivši kako servis služi kao izbor, a ne zamjena za vlasništvo nad igrama.
Ipak, ostaje pitanje koliko je “zdrava opcija” za industriju održiva na duže staze – pogotovo ako se nastave rezovi, otkazi i zatvaranja kao posljedica pokušaja da se balansiraju sve veći troškovi razvoja i održavanja servisa.
