Više od mjesec dana prošlo je od kad su prosvjetari u Hrvatskoj započeli štrajk u školama. Nakon što im premijer Plenković i Vlada RH nisu ispunili zahtjeve, od ovog ponedjeljka se štrajka baš svaki dan do ispunjenja zahtjeva.
U redakciju nam se jučer javio nastavnik informatike jedne osnovne škole u Osijeku. Razočaran smjerom kojim se štrajk odvija, odlučio nam je otkriti pomalo nevjerojatnu pozadinu priče kako je uopće došlo do odluke o štrajku.
Tipična Hrvatska priča
Sve je krenulo bezazleno. Nkon što ga je, kako će nam sam priznati, majka zaposlila preko veze nakon završetka fakulteta (samo da ne završi u Njemačkoj), započeo je ovog ljeta raditi nastavnički plan. Plan predavanja za narednu školsku godinu nije imao mane. Osim jedne.
8.11. izlazi Death Stranding, igra koju čeka već godinama. Nastavnik kojeg ćemo u nastavku teksta oslovljavati kao Jozo već je ranije prednaručio igru na PlayStation Storeu. Igra je trebla biti otključana za igranje točno prvom minutom petka, istog dana kada je prema reformi školstva predviđena prva provjera znanja iz informatike na razini čitave države.
Posao je bitniji, djeca i njihova budućnost također, pa se Jozo još u ljeto pomirio kako će igru koju čeka jako dugo trebati igrati tek od 11:30 sati kad mu završava radni dan.
“Ekipa s PSN-a bit će u prednosti 12 sati, ne mogu reći da mi nije žao, ali OK, nije tragedija. Imam 4k projektor u učionici, ne trebam čak ni doma, a satnica će ići, pisat će se prekovremeni”, Jozo se već pomirio.
Međutim, početkom listopada izašao je novi trailer i Jozo je uvidio da će se 8. 11. biti jako teško suzdržati:
“Mislio sam otvoriti bolovanje, ali znao sam da mi doktorica neće dati. Već sam sve spucao na PES 2020. Znao sam da će me Konami zaje*ati…”
Zatim je pokušao pronaći zamjenu:
“Pozvao sam kolegu iz druge smjene na pivo. Pristao me pokriti, ali nakon druge runde je izjavio da je Skyrim precijenjen. Nije bilo drugo nego prekinuti svaki kontakt. Po*erem se na njegovu Zeldu” – Jozo je sad već vidno iznerviran.
Razmišljao je i da pokuša pomaknuti cijeli program za jedan dan, što bi značilo da treba raditi prvog dana zimske pauze:
“Nema šanse. Radije priznam da je Skyrim g*vno.”
A zatim je došao na ideju zbog koje je danas požalio:
“Svaki je*eni dan u godini je dan nečega, a baš 8. 11. ne slavi se ništa. Otvorim Wikipediju, nema nikakvih događaja. Čitam: 641. kraj antike, 1656. rođen astronom Edmond Halley, 1971. izbori na FIlipinima… Blanka Vlašić! To je to! Rođena je 8.11.1983.! “
Jozo je zatim od kolegice nastavnice glazbenog dobio broj predsjednika Matice hrvatskih sindikata Vilima Ribića. Predložit će inicijativu da omogući njegovoj školi da dostojno proslavi dan rođenja velike sportašice. Škola će ići u Split, a on će ostati doma. Znao je u startu da su šanske nikakve. Ideja je gluplja da gluplja ne može biti. Ali će pokušati. Sindikati su radili i gluplje stvari, a gospodin Ribić može utjecati na ministricu. Na kraju i Ribić je iz Osijeka.
Ribić se javio na telefon, a kako nam je Jozo ispričao, razgovor je tekao ovako:
Jozo: Pozdrav predsjedniče. Ovdje Jozo iz OŠ u Osijeku.
Vilim Ribić: Pozdrav lega
Jozo: 8. 11. je rođendan Blanki Vlašić. Mi iz Osijeka bismo zajedno s djecom otišli u Split i odali joj počast.
Vilim Ribić: Koja ti je ta? Kad je umrla?
Jozo: Ma nije umrla još.
Vilim Ribić: Pa koji ku*ac bi ti onda?
Jozo: Ma malo da se opustimo. Stresno je. Gaze nas. Evo podne je, a mi još u školi.
Vilim Ribić: Ne govori mi ništa, od 10 sam na nogama.
Jozo: Hoćete li nam pomoći onda?
Vilim Ribić: Ima tamo iznad Splita kod Klisa dobre janjetine…
Jozo: Možete i vi s nama.
Vilim Ribić: Ajde može, sad ću zvati ministricu.
*15 minuta kasnije*
Vilim Ribić: Nema novaca kaže Blaža.
Jozo: Kako nema?
Vilim Ribić: Ma u pravu si. Je*o sve, idemo u štrajk.
“Gospodin Ribić je zatim poklopio, a već poslijepodne je stigla obavijest da se sutra štrajka. Pa se štrajkalo i naredni dan. Nije mi bilo ni na kraju pameti da će ići toliko daleko. Znate, ja vam ni ne znam što su ti koeficijenti. Nitko ne zna.”
Zašto ste onda odlučili istupiti?
“Ispočetka je sve bilo super. Stojiš doma, plaća ide, odigrao sam sve što se može. A onda me postavilo za voditelja stožera. 8.11. sam trebao biti u školi. Nisam igrao ništa. I onda u ponedjeljak odluče štrajkati svaki dan. Tu sam pukao. Umjesto da igram Death Stranding, sad ne igram baš ništa. Tek sam na polovici Death Strandinga. Pa kada ću ja to završit? Trebao sam šutit.”
Što će biti dalje?
“Ma briga me. Odo ja u Njemačku.”
