Početak kraja za stranice koje nude Nintendov piratski ROM sadržaj?
Još u Srpnju ove godine, Nintendo je krenuo o borbu protiv stranica koje nude njihove igre u obliku piratskih ROM-ova. Na udaru su se našle stranice LoveROMS.com i LoveRETRO.co koje su u vlasništvu Jacoba Mathiasa. Nintendo je njega i njegovu ženu tužio za masovnu povredu intelektualnog vlasništa i autorskih prava.
S obzirom koje je velike cifre Nintendo tražio po igri od njih 140 koje su se našle na spornim stranicama (150.000$ po igri i 2.000.000 $ po zaštitnom znaku od njih 40), Mathiasi su brže-bolje uklonili sav sporan sadržaj i ugasili stranice no nisu izbjegli sud. A da nebi zbilja morali platiti astronomsku cifru, postigli su dogovor s Nintendom da će platiti odštetu u iznosu od 12.300.000 $ priznavši svoju uključenost u sporne web stranice.
Izvor: torrentfreak.com
Ipak, cifra od 12 milijuna $ je isto velike te je pitanje kako će je Mathiasi platiti? Navodno je to zapravo svojevrsna praksa zastrašivanja u kojoj Nintendo ovu osvojenu tužbu s tolikom cifrom pokazuje kao ogledni primjerak što bi se moglo dogoditi svim ostalim stranicama koji imaju sličan piratski sadržaj. vjerojatno će zbilja plaćena cifra “iza zastora” biti višestruko manja i lakša za platiti.
Svjedočimo li kraju internetskog divljeg zapada?
Zašto je Nintendo promptno reagirao i tužio baš ove dvije sporne stranice? Vjerojatno zbog toga što su imale mogućnost igranja ROM-ova direktno preko browsera. Ali, da bi mogli igrati igre na taj način, igrači su morali platiti određenu naknadu. Dakle, zarađivalo se na piratluku, odnosno tuđem vlasništvu.
Sada je pitanje hoće li i kada Nintendo krenuti u napad na ostale takve stranice. Neki igrači već lagano arhiviraju cijele piratske kolekcije NES, SNES i N64 igara “za svaki slučaj” proklinjući Nintendo i njegovu praksu. Jest da formalno Nintendo ima pravo na sve te tužbe, ali su problem igre koje se više ne mogu nigdje nabaviti osim ako ne odemo na eBay i odvalimo basnoslovnu cifru za te igre čije cijene i dalje rastu zahvaljujući hobiju zvanom kolekcioniranje starih igara. One retro igre koje i dođu na Nintendove konzole su uglavnom “jedne te iste” i igrači mrze kad svaki puta iznova mojau kupit igru (za Wii, Wii U, Switch itd.). Da se Nintendo ugleda na Steam ili GOG pa jednom kupiš igru i uvijek je imaš, nitko nebi riječ rekao.
Svjedočimo li zbilja kraju interneta kakvog smo poznavali? Onoga gdje smo mogli bez problema naletjeti na ROM sadržaj i besplatno skidati stare igre bez straha da će jednog dana nestati? Možda da, a možda i ne. Kakva god da je situacija bila, uvijek će postojati mehanizmi gdje će se tako sačuvane igre na neki način prenijeti zainteresiranima (npr. torrenti). Na kraju krajeva – jednom kad nešto završi na internetu, ostaje tamo do daljnjeg. Možda ne na vidljivom mjestu, ali negdje u pozadini da.
