Još jedna sjajna epizoda The Last of Us TV serije je iza nas. U drugoj epizodi Joel, Tress i Ellie nastavili su svoj put kroz apokaliptični i porušeni Boston, gledatelji su se imali prilike po prvi put upoznati s Clickerima, a pažnju novih i starih fanova zaokupila su dva detalja.
Velika novost u odnosu na igre je sposobnost komunikacije zaraženih kroz zemlju. Gljive puštaju svoja ticala pod zemlju, mogu biti kilometrima duga, dodiruju se i tako komuniciraju, objašnjenje je serije. Na taj način zaraženi s jedne lokacije mogu “upozoriti” zaražene na nekoj drugoj lokaciji, u što smo se pobliže imali prilike uvjeriti pri kraju jučerašnje epizode.
Međutim, o jednom drugom detalju puno se više priča. Tess je ugrižena, nije joj preostalo puno vremena, stoga donese nesebičnu odluku da će ostati iza, zadržati hordu zaraženih te na taj način pružiti Ellie i Joelu dodatno vrijeme za bijeg. Ellie i Joel bježe, međutim, kada su zaraženi upali u predvorje koje brani Tess, umjesto da bjesomučno navale i izgrizu ju, jedan zaraženi joj je mirno prišao te udijelio nešto što bismo nazvali “zombi poljubac”.
Nekoliko trenutaka prije nego što je ova uspjela zapaliti iskru i dignuti cijelu prostoriju u zrak, ticala su izmigoljila u njezina usta. O čemu se radi? Zašto je zaraženi nisu živu proždrli? Ako je već zaražena, a jest, u čemu je smisao?
“Ta bića ne moraju postati nasilna, osim ako im se ne suprotstavite”, objašnjava Neil Druckmann, kreator igara te ujedno i režiser te iste epizode, za Entertainment Weekly. Tess se pomirila s tim da je stigao njezin kraj, što je, istina, nešto s čime se nismo susretali u igrama.
“Što možemo učiniti da još više odvojimo zaražene u The Last of Usu od klasičnih zombija? To je nešto više od običnog ugriza, još nešto se događa”, opisuje diskusiju koju je vodio s Craigom Mazinom, kreatorom TV serije. “Činilo nam se prikladnim”, kaže Druckmann, kad već postoje slične gadarije po zidovima, pa zašto se zaraza nebi širila na isti način?
