Dugi niz godina pojam “indie igra” imao je prilično jasno značenje. Radilo se o igrama koje su nastajale izvan velikih izdavačkih kuća, često u malim timovima ili čak kao solo projekti s ograničenim budžetom i velikim oslanjanjem na kreativnost umjesto tehničke raskoši. Indie igre bile su simbol autorske slobode, eksperimentiranja i ideja koje se ne bi lako uklopile u AAA tržišnu logiku.
No kako je industrija rasla, tako se i ta definicija počela polako raspadati. Danas “indie” više ne znači nužno mali budžet, skroman tim ili tehnička ograničenja. Sve češće označava samo to da igra ne dolazi izravno od velikog izdavača poput Sonyja, Microsofta ili Ubisofta čak i ako iza projekta stoje ozbiljni investitori, desetine zaposlenika i produkcija koja po kvaliteti konkurira znatno većim naslovima.
Jedan od najboljih primjera te konfuzije je Clair Obscur: Expedition 33
Igra se često opisuje kao indie naslov, a pritom je osvojila i nekoliko nagrada u indie kategorijama na The Game Awardsima. No kada se malo zagrebe ispod površine, postavlja se legitimno pitanje: je li to doista pošteno prema “pravim” indie igrama?
Clair Obscur je razvio studio Sandfall Interactive, relativno mali tim, ali s financijskom pozadinom kakvu većina indie developera može samo sanjati. Prema dostupnim informacijama, projekt je financiran privatnim kapitalom, uključujući vrlo bogate ulagače što je studiju omogućilo dugotrajan razvoj, visoku produkcijsku razinu, vrhunsku glazbu, glasovnu glumu i tehničku izvedbu kakva se rijetko viđa u klasičnim indie projektima.
To ne umanjuje kvalitetu same igre, naprotiv, Clair Obscur je originalan, hrabar i umjetnički vrlo izražen naslov. No upravo tu nastaje problem kada se takva igra natječe u indie kategorijama, dolazi u izravnu konkurenciju s projektima koji su nastali uz minimalna sredstva, bez sigurnosne mreže investitora i bez luksuza višegodišnjeg razvoja.
Redefinirati indie
Postavlja se ključno pitanje: treba li indie status definirati isključivo po kreativnoj slobodi i neovisnosti od velikih izdavača ili bi u obzir trebalo uzeti i razinu financijske moći koja stoji iza projekta?
Clair Obscur pokazuje da danas postoji cijeli “srednji sloj” igara koje nisu AAA, ali nisu ni klasični indie. Igre s nezavisnom vizijom, ali produkcijom i budžetom koji im omogućuju da se natječu na znatno višoj razini. Problem je što za takve projekte trenutačno ne postoji jasna kategorija.
Ako se trend nastavi, indie oznaka riskira da izgubi svoje izvorno značenje. Umjesto da označava male, ranjive projekte koji se bore za vidljivost, postaje marketinška etiketa za sve što nije izravno vezano uz velikog izdavača bez obzira na stvarne uvjete razvoja.
Clair Obscur: Expedition 33 je odlična igra, ali ujedno i savršen primjer zašto se industrija mora zapitati: što danas uopće znači biti indie i je li vrijeme da prestanemo sve trpati pod isti naziv koji očito više ne može obuhvatiti stvarnost moderne game development scene.
