Oda ljudskoj gluposti uz dašak egzistencijalne filozofije
Ako postoji neko filmsko čudovište poznato i publici koja inače izbjegava takav žanr, onda je to zasigurno Alien – kultno filmsko stvorenje nastalo kao mračan produkt prekrasnog uma, nažalost pokojnog, švicarskog umjetnika H.R. Gigera. Sama priča o nastanku i povijesti franšize je materijal za sasvim poseban članak. Naime, malo je nedostajalo da Giger npr. ne bude upleten u film, ali stvari su se na kraju tako posložile i ostalo je povijest.
Od izlaska prvog filma je prošlo točno 38 godina (od mene je stariji samo 7 dana), a i dan danas se smatra jednim od najboljih, ako ne i općenito najboljim predstavnikom oba žanra (sf i horror). Pothvat je to koji uspijeva rijetkim filmovima ovog žanra budući da atmosfera vrlo često ovisi o korištenju specijalnih efekata, ali i drugim tehničkim elementima koji su podložni zastarijevanju.
Uspjeh i utjecaj koji je franšiza imala (i ima) na pop kulturu je enorman. Tako smo kroz godine dobili pregršt stripova, novela, figura, video igara, ali i nove nastavke filmova. Od posljednjeg naslova u franšizi je prošlo točno 20 godina (Alien Resurrection), dok smo prije 10 godina dobili drugog od dva križanca s drugom popularnom sf franšizom (Predator) u vidu AvP: Requiem filma.
Ridley Scott koji je odradio prvi dio serijala je nakon toga odlučio napraviti odmak od ustaljene radnje i poznate franšize te nam je s Prometheusom prije pet godina servirao svoju viziju „uvoda“ u svijet poznatih čudovišta. Film je to koji je mnoge fanove serijala naljutio, razočarao i ostavio u nevjerici. Iako je bio prekrasno snimljen i izrežiran, a uz to se dodirnuo nekih zanimljivih pitanja i spomenuo vrlo popularnu rasu koja je godinama intrigirala fanove (space jockey), problem je što je nudio jako malo odgovora.
Bilo kako bilo, film je imao svoje pristaše te je polučio pristojan uspjeh na kino blagajnama i ponukao Ridley Scotta da se upusti u snimanje nastavka. U međuvremenu je iskrsnuo i potencijalni novi nastavak osnovnog serijala koji bi se dodirnuo glavne heroine Ripley i služio kao direktni nastavak njene priče iz drugog filma. Scenarij je navodno bio gotov, a uz Ripley (Sigourney Weaver), trebao se vratiti i Hicks (Michael Biehn), dok je sve trebao režirati Neil Blomkamp poznat ponajviše po odličnom District 9. Fox (vlasnik prava na Alien ime) je stavio tu ideju na led te je Scott krenuo na svoj projekt.
U početku je film zamišljen samo kao direktni nastavak Prometheusa, da bi kasnije u razvoju Scott odlučio film napraviti kao poveznicu između Prometheusa i prvog Aliena. Istina je da je Scott često mijenjao priču već i kod Prometheusa, tako da su mnogi pristupili ovom filmu sa skepsom i strahom od dodatnog razvodnjavanja kultnog imena.
Kako je sve skupa ispalo?
Moram vas upozoriti da će tekst sadržavati spojlere, tako da ako želite biti iznenađeni, preskočite ostatak teksta i uputite se u kino dvorane.
Film počinje kratkim segmentom gdje vidimo Petera Weylanda (Guy Pearce) u filozofskoj konverzaciji sa svojim „djetetom“ – androidom Davidom (Michael Fassbender). Oba su nam lika poznata iz Prometheusa. Nakon toga nas priča vodi na svemirski brod Covenant (naslov filma) gdje pratimo androida Waltera (također Fassbender) i njegovo uzdržavanje broda na misiji prema planeti Origae-6 gdje ljudi planiraju podići novu koloniju sa svojih 2000 kolonista u cryo snu i preko 1000 zamrznutih embrija. Usred punjenja gigantskih solarnih ćelija brod pogodi zračenje neutrina te pritom ošteti brod i usmrti nekoliko članova posade, uključujući i kapetana.
Ostatak posade prilikom popravka broda zaprimi nejasnu poruku iz obližnjeg sistema te skrenu sa svoje glavne misije kako bi istražili podrijetlo neobičnog signala. Na novoj planeti zateknu poznatu floru dok fauna nije prisutna ni u tragovima. Istražujući izvor signala nalete na brod iz Prometheusa (Derelict), ali neki članovi posade u međuvremenu bivaju zaraženi nepoznatim patogenim čiji se efekti vrlo brzo pretvore u kaos i krvoproliće…
To bi ukratko bila okosnica priče, koja sama po sebi dosta podsjeća na prvi Alien u kojem posada isto tako zatekne identičan brod na kojem se jedan od članova zarazi neobičnim organizmom iz čega nastane svima poznati zaplet.
Ono što prvenstveno moram pohvaliti su kamera Dariusza Wolskog, montaža Pietra Scalie (oba su česti suradnici Ridley Scotta), kao i sama režija. Scott unatoč godinama tehnički maestralno vlada zanatom. Film je vizualno apsolutno svjež i prekrasno snimljen. Svaka scena odiše grandioznošću, što se najviše vidi na krajolicima i setovima. Film je sniman na prekrasnim Australskim i Novozelandskim predjelima čiji pejzaži odišu ljepotom, ali i nekim prijetećim osjećajem. Pohvalu zaslužuje i muzika Jeda Kurzela koja vješto koristi poznate elemente iz oba serijala (Goldsmithovu temu iz Aliena, kao i Streitenfeldovu iz Prometheusa) i dozira ih tako da evocira poznato, bez da pada u zamku prevelike nostalgije ili pak recikliranja.
Velike pohvale zaslužuje i Michael Fassbender koji apsolutno krade svaku scenu, bilo da se pojavljuje kao David ili Walter, dok apsolutno briljiraju u scenama kada su oboje na ekranu u svojim kratkim izmjenama egzistencijalističkih filozofskih pitanja. Trenutci su to koji riskiraju da postanu dosadni ili možda pretenciozni, ali u ovim vještim rukama uspješno navigiraju kroz zamke stereotipa i sladunjavosti te drže interes gledatelja u svakoj sekundi bilo da gledamo sviranje obične flaute ili citiranje Ozymandiasa.
Ostali likovi su nažalost većinom ili loši ili jednostavno neprimjetni. Izuzev možda glavnog ženskog lika Daniels (Katherine Waterstone) koji bi trebao biti verzija Ellen Ripley ili možda pilota svemirskog broda Tennesseea (Danny McBride), ostalim likovima nije lako zapamtiti ni ime, a kamoli osjetiti ikakvu emotivnu vezu. Likovi su ovdje samo da služe kao lutke za krvave i brutalne scene smrti. Kako je cijeli brod kolonizacijski, posada je skoro u potpunosti sastavljena od bračnih parova. Nažalost, to je tako loše odrađeno da u većini situacija ni ne znamo tko je čiji partner, čime se u potpunosti gubi emotivna involviranost. Što je najbolje, na internetu postoje kratki filmovi u kojima se posada predstavlja i saznajemo njihovu povijest i osobnost, ali je nejasno zašto to nije uvršteno u film. Ovako će to biti dostupno samo najvećim fanovima koji su pratili produkciju filma od samih početaka.
Još gora stvar je da vjerojatno nikada prije u ovakvom filmu (a da nije C kategorija tipa Sharknado) nisu postojali tako glupi, nerealno napisani likovi sa poznavanjem brodskih, taktičnih ili pak medicinskih protokola na razini pregažene amebe. Doduše, da nije bilo tako loših likova, vjerojatno ne bi ni bilo zapleta, jer:
- na planet na koji dolaze po prvi puta ikad, oni kroče bez da stave skafander
- kada netko od njih biva zaražen i pokazuje akutne znakove već nakon par minuta, ne postoji karantena, već ga ruku pod ruku vode na brod dok on bljuje i pljuje krv posvuda
- krv je toliko skliska da padaju po njoj kao da gledamo stare nijeme slapstick komedije
- posada puca puškom unutar samog broda i to direktno prema skladištu punom eksploziva
- kapetan vidi da je kraj androida ubijen čovjek, ali on i dalje priča samo s njim bez da zove pomoć
- isti taj kapetan na nagovor androida stavi glavu iznad poznatog alien jaja, jer android kaže da je „sigurno“
- ako je moguće da likovi budu razdvojeni, bit će, jer iako su prisustvovali masakru, sigurnije je ne biti zajedno
- pilot broda odlučuje kolonizacijski brod s 2000 posade i 1000 embrija nužnih za opstanak misije spustiti u atmosferu jer ga zanima što mu je sa suprugom
Fanove Xenomorpha će zasigurno smetati izmjene u životnom ciklusu samih stvorenja. Naime, od stadija facehuggera do odraslog Aliena u filmu ne prolazi niti pola sata. Doduše, moguće da će se pokazati da ovo nije njihova finalna verzija, budući da se nigdje ne spominje ni poznata kraljica. Puritance će zasmetati i to što podrijetlo Aliena gubi na mistici. Do sada se mislilo kako su oni drevna, iskonska stvorenja, dok ovdje ispada da su produkt eksperimenata znatiželjnog androida.
Kako nakon ovih točaka mogu za film reći da je prvenstveno dobar? Stvar je prvenstveno u očekivanjima. Film oduševljava u dosta elemenata, tako da se na ove naivne stvari može nekako zažmiriti, iako zbog toga ostaje tuga za propuštenim prilikama. Mišljenja sam da ne treba očajavati, već se nadati novim filmovima u kojima će se neke stvari dodatno pojasniti. Idući najavljeni film bi trebao biti tranzicija s radnje u Prometheusu na ovdje spomenute događaje.
Izuzev genijalnih tehničkih elemenata i odlične Fassbenderove glume, moram pohvaliti Scottovu vještu kombinaciju dodvoravanja fanovima Prometheusa, Aliena, a da je opet ostao i vjeran sam sebi s prvotnom idejom koju je imao kada je radio Prometheusa. Tako smo dobili odgovore na mnoga pitanja iz Prometheusa, vidjeli tranziciju prema Alienu, a opet je zadržan i naglasak na egzistencijalnim i religijskim pitanjima koje je Scott očito htio kontemplirati i dodatno razraditi.
Film je to koji nudi brojne pamtljive scene, bilo da se radi o referencama na Blade Runner, odnos dva androida, uništenje cijelog jednog grada ili pak prekrasnoj sceni gdje David prisustvuje rađanju malog Xenomorpha koja uz posebno osvjetljenje u mračnoj pećini poprima čak i neku neobičnu romantičnu notu. Postoji velika šansa da će vaše osobno iskustvo biti puno lošije, a kod nekih možda i puno bolje, ovisno koliko ćete biti otporni na navedene i očite mane, ali nedvojbeno je veliko zadovoljstvo ponovno vidjeti Aliena na velikim ekranima.
Ocjena: 75/100
