Filmska recenzija | High Ground (2020)

Postao je pravi raritet vidjeti kvalitetan vestern posljednjih godina. Žanr je pomalo pao u zaborav u doba kad nam se u kinima serviraju skupi, većinom isprazni akcijski spektakli. Srećom pa je filmska industrija danas dovoljno jaka da nismo zakinuti za širok izbor kvalitetnih ostvarenja izvan kino dvorana. Među njima se našao i ovaj slabo primijećeni australski film, svojevrsna vestern-drama smještena u doba kolonijalizma i centrirana na sukob aboridžinskog plemena i lokalne policije.

Radnja započinje incidentom u kojem strada veći broj domorodaca i čije će se posljedice osjetiti godinama kasnije kada jedan preživjeli član, sada predvodnik bande željne osvete, krene u nasumične napade na bjelačka naselja. Na scenu stupa lovac na glave Travis (kojeg utjelovljuje poznati “mentalist” Simon Baker), bivši policajac djelomično odgovoran za incident na početku, nakon što ga nekadašnji kolege unajme za privođenje vođe bande pravdi.

Ono što se prvo primijeti kod filma su prekrasni vizuali, pri čemu ponajviše mislim na floru i faunu nacionalnog parka gdje je film snimljen. Lokacije su ulovljene u punom sjaju, bilo korištenjem kamere drona ili gotovo dokumentarističkog stila snimanja na tlu. Ta predivna, idilična priroda služi kao kontrast konstantnom konfliktu između kolonista i domorodaca, budući da gotovo svaki kontakt između dvije strane završava tragično.

Priča se gradi postepeno i sporo, no u suštini je jednostavna i rijetko se udaljava od par glavnih likova. Osim Travisa, koji je uspostavljen kao pravedan lik prisiljen preispitivati svoje morale nakon sudjelovanja u početnom pokolju, imamo i domoroca Gutjuka, mladića odraslog među kolonistima nakon što ga je Travis spasio od smrti. Njihov međusobni odnos je jedan od dramskih temelja filma, ponekad sličan klasičnoj otac-sin dinamici jer se Travis smatra odgovornim zaštititi Gutjuka od rasistički nastrojene bjelačke policije. Tema rasizma je ovdje kompleksnije obrađena nego što biste možda očekivali jer je prikazan pogled na situaciju iz više perspektiva i puno pažnje je dano autentičnom dočaravanju načina života domorodaca.

S narativne strane, struktura filma je nalik klasičnim vesternima i osigurava lako praćenje razvoja događaja bez dodatnih komplikacija. Možda će se nekima činiti da filmu fali “mesa”, s obzirom da dijaloga nema puno, kao ni diverzija u vidu flashbackova ili podzapleta. No ta se kritika može uputiti većini vesterna i ne mora se ni shvatiti kao negativan aspekt. Nasilja ima podosta, no film nije akcijski triler kao što kažu tagovi na IMDb-u (presporog je ritma), a i osobno bih rekao da je ocjena korisnika preniska za ovako uspješno, pažljivo osmišljeno ostvarenje. Ako treba izdvojiti poneki nedostatak, prvo mi pada na pamet spomenuti dva-tri lika britanskih kolonista čija mržnja prema domorocima i način iskazivanja iste graniče s karikaturom.

Zaključno, High Ground je fin primjerak vesterna koji se ističe autentičnim prikazom kulture i svakodnevnog života domorodačkog plemena, a da se pritom ne udaljava značajno od postulata samog žanra; ostao je onaj užitak iščekivanja napetih okršaja između ljudi koji preferiraju razgovor završiti metkom umjesto riječima. Svakako preporuka ljubiteljima žanra.