Chronogaming – “novi” način igranja

Chronogaming (igranje videoigara prema datumu izlaska) je zanimljiv pristup koji baš i nije čest među općom gamerskom populacijom. S obzirom na vrijeme koje je potrebno provesti u istraživanju kako bi se uopće sastavio redoslijed igara, jako mali broj ljubitelja videoigara se odlučuje na taj pothvat.

Najpoznatiji aktivni projekt je blog CRPG ADDICT gdje jedan čovjek znan pod pseudonimom Chester Bolingbroke kronološkim redom prelazi RPG-e izdane na osobnim računalima. Od 2010. godine do lipnja 2020. godine Chet je odigrao 370 igara, a trenutno se nalazi u 1992. godini.

Za razliku od gospodina Bolingbrokea koji se pisanjem bloga bavi u slobodno vrijeme, američki novinar Jeremy Parish od 2014. godine intezivno radi na seriji videa i pripadajućih knjiga gdje kronološki analizira igre izdane na Nintendovim konzolama (Game Boy, Game Boy Color, Game Boy Advance, NES, SNES i N64).

Od ostalih projekata posebno treba izdvojiti Chrontendo (Famicom i Nintendo Entertainment System igre), Super Famicom RPG-s (igranje nelokaliziranih Super Famicom JRPG-a), PlayStation Year Zero i Year One (prikaz igara izdanih na originalnom PlayStationu 1994. i 1995. godine) i Atari Archive (igranje sjevernoameričkih Atari 2600 igara).

Kompletan popis svih zanimljivih aktivnih i prekinutih chronogaming projekata moguće je pronaći na sljedećem linku. Kao što je vidljivo, radi se većinom o igranju i analizi igara za poznatije konzole, odnosno žanrovski specifični projekti su u manjini. Zašto je tako? Razloga je više, a u nastavku ćemo navesti nekolicinu zbog kojih entuzijasti unatoč dobroj ideji najčešće odustanu.

1 – Pronalaženje datuma izlaska (sizifov posao)

Za razliku od Japana gdje se od sredine 1980-tih katalogizirao izlazak novih videoigara za relevantne platforme, u Sjevernoj Americi i Europi igre su u trgovine stizale stihijski. Službeni kronološki popis izlazaka za određenu platformu ne postoji, dosta naslova ima nepoznat datum izlaska, a za veliki broj izdanih igara jedini dostupan podatak je okvirni termin izlaska. Pronalazak pravog datuma uključuje pretragu raznih baza (MobyGames, GameFAQs, Wikipedia, itd.), pregled izašlih starih časopisa za videoigre (tiskano izdanje i digitalna preslika), pretragu arhiviranih stranica portala za videoigre i službenih internetskih stranica izdavača igara, i još ponekih ostalih specifičnih aktivnosti.  Ako jedna od najpoznatijih igara na svijetu uz Tetris, nema zabilježen datum izlaska na području SAD-a, iluzorno je očekivati kako će manje poznati, relativno nepoznati i opskurni naslovi imati isto zabilježeno.

2 – Nerealan cilj

Uz misiju i viziju, chronogaming projekt mora imati ostvarivi cilj. Osoba koja se odluči za pothvat mora biti svjesna da je primjerice nemoguće s lakoćom izraditi kronološki popis svih izdanih igara za originalni PlayStation u svim regijama (osim za Japan), nabaviti svaku igru s popisa i zatim sve odigrati / isprobati, te napisati opis / snimiti video / uraditi analizu u nekom razumnom vremenskom razdoblju. Realnije je primjerice za cilj postaviti igranje (koje uključuje prelazak, ali može i isprobavanje) svih izašlih pucačina na PlayStationu od 1994. – 2005. godine. Popis naslova koji zadovoljavaju navedeni kriterij nije velik, samo ih je 25. Dosta projekata propada upravo zbog stavljanja nerealno velikog broja igara na popis / inicijalnu listu. Nije sve u kvantiteti – bitan je fokus na ostvarivi cilj i kao pripomoć, potrebno je osmisliti precizna pravila igre.

3 – Nedostatak talenta / vještine

Unatoč dobroj ideji, ako pojedinac nije talentiran, odnosno nije vješt u pisanju članaka / izradi videa, analizi odigranoga, pronalaženju svih potrebnih informacija o određenom naslovu, i zaključivanju, nakon prvih kritika pisanje novih članaka na blogu / upload novih videa zamre. Ambiciozan pojedinac bi trebao svaku kritiku pročitati i ako je opravdana prihvatiti. Samo se s napornim radom postižu rezultati (čitanost / gledanost), odnosno ponekad su potrebne godine da se dostigne određena razina kvalitete. Talent je potrebno brusiti, vještina se uči postepeno, a inicijalni neuspjeh se može pretvoriti u kasniji uspjeh.

4 – Pad entuzijazma

Početak projekta obično je obilježen velikom količinom entuzijazma i elana. Svaka nova igra u većini slučajeva predstavlja iznenađenje, a utrošeno vrijeme ne čini se uzaludnim. Broj posjetitelja je u porastu, polako se počinje okupljati ciljana publika, volja i dalje postoji. Iznenada, zareda se nekoliko loših ili prosječnih igara, smanji se broj posjetitelja, komentatora je sve manje, a dotadašnja zabava u slobodno vrijeme pretvori se u nepodnošljivu rutinu. Pritisak je sve veći, vrijeme između objava je sve duže, tišina postaje glasnija. Sve dok jednoga dana mali-veliki projekt potiho ne izdahne. Iako se na prvu pad entuzijazma čini kao golemi problem, ako se količina (x objava na mjesec) i kontinuitet objava (svakih x dana) dobro isplaniraju moguće je preživjeti „krizna razdoblja“. Primjerice, rasporede se objave unaprijed za sljedećih mjesec dana, ili se jedna veća objava rascjepka na više manjih ako se radi o člancima za blog. Pametniji pojedinci prije pokretanja projekta / tijekom prvih nekoliko mjeseci trajanja projekta zbog rizika od sindroma „sagorijevanja“ odlučuju ne slijediti strogi kronološki redoslijed igara, nego daju si pravo na precizno određena odstupanja. Održavanje razine entuzijazma tijekom trajanja projekta je ključno za uspjeh. Svatko od nas voli raditi aktivnosti koje nas usrećuju, a s druge strane ljudi prepoznaju kada se nešto radi profesionalno i s voljom.

5 – Nedostatak  slobodnog vremena

Vodeći razlog odustajanja u trenutku kada projekt „uspješno“ zaživi je nedostatak vremena. U početku kada pojedinac ima viška vremena sve bude divno i krasno. Broj članaka / videa kontinuirano raste, posjetitelja i komentatora sve više, ali u jednom času neočekivano stvarni život pokuca na vrata. Najgore je kada prekid dođe nenajavljeno. Vjerna publika se iznenadi, a aktivni komentatori pronađu novi projekt koji će pratiti. Kako se nositi s time? Što učiniti da projekt „nadživi“ pokretača? Rješenje je zapravo jednostavno – potrebno je pronaći sposobnu osobu koja će biti dostojanstveni nasljednik. The Adventure Gamer je primjer uspješnog bloga koji zahvaljujući ljubiteljima kompjutorskih avantura preživio tranziciju nakon što se pokretač povukao zbog nedostatka entuzijazma.

Želiš postati Chronogamer?

Svidio ti se članak? Imaš ideju? Na ovim prostorima koliko smo upoznati, ne postoje aktivni chronogaming projekti. Unatoč malom broju ljubitelja videoigara koje zanimaju takve stvari, vjerujemo da bi projekt na temu videoigara nastalih na području Republike Hrvatske od osamostaljenja do današnjih dana privukao određenu pozornost domaće i svjetske javnosti.

U pravilu predviđeno trajanje ambicioznog projekta je duže od godinu dana. Broj projekata koji prežive godinu do dvije je mali, a projekti koji su aktivni deset godina ili duže mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Istraživačima povijesti videoigara dostupan materijal je koristan izvor informacija te im uvelike pomaže prilikom stvaranja novih znanstvenih radova / pisanja knjiga / vođenja specijaliziranih blogova / stvaranju videa.

Industrija videoigara je relativno mlada u odnosu na filmsku industriju. Broj osoba i institucija koje se bave katalogizacijom, digitalizacijom i očuvanjem povijesti videoigara je malen (primjerice Amerikanac Frank Cifaldi osnovao je Video Game History Foundation), te je za sada svakom zainteresiranom pojedincu relativno lako „pronaći svoje mjesto pod suncem“. Nadamo se kako će ovaj članak zaintrigirati određeni broj čitatelja portala. Bilo bi lijepo kada bi u bliskoj budućnosti dobili prvoga hrvatskoga chronogamera/icu!