Već neko vrijeme nas tražite reviziju naše Gran Turismo Sport recenzije. Gran Turismo Sport prije 4 godine kojeg smo poprilično kritizirali i Gran Turismo Sport kakvog imamo danas nisu iste igre.
GT Sport je u međuvremenu dobio hrpu novih ažuriranja, automobila i novih/starih lokacija iz prošlih igara, a Sport dio igre postao je poprilično popularan kako među casual igračima, tako i među hardcore fanovima koji isprve nisu prihvatili GT Sport u originalnoj formi bez klasične kampanje.
Srećom, u međuvremenu je stigla nešto klasičnija single player verzija kampanje kakvu pamtimo iz prošlih nastavaka. Jedini problem je što je – loša i dosadna.
Kampanju je pokvario očajan AI protivničkih vozača
Ovaj GT Sport osvrt moramo započeti s posljednjom tvrdnjom. Kampanja koju je Polyphony dodao u GT Sport nije dostojna prijašnjih single player iskustava iz serijala. Nema prave progresije, a cijela kampanja je podijeljena u 4 kategorije – Beginner League, Amateur League, Professional League, Endurance League.
Zapravo najviše kopka Endurance kategorija u kojoj, kao i u ostalim, nema prave progresije, a zapravo najviše sputava jako, jako loš AI koji se nije popravio od prvog dana izlaska igre. Odradio sam jednu Endurance utrku u vremenskom trajanju od 60 minuta i to jednostavno nije uzbudljivo utrkivanje. Umjetna inteligencija nije na razini. Kako brzinom tako niti samim utrkivanjem. Bez obrane pozicija, bez wheel-to-wheel utrkivanja jer AI ne želi kasno kočiti, pa na kraju utrke zaostatak AI vozača na drugoj poziciji često budu i po 50-60 sekundi.
Nije zabavan ni nedostatak kvalifikacija, pa utrke uvijek startamo sa zadnjih pozicija. Nedostatak kvalifikacija je nerezuman, jer kretanje sa začelja grida uz objektivno loš AI nije ni malo zabavno. Šteta, moglo je to puno bolje.
Najzabavniji segmenti kampanje su Circuit Experience i Mission Challenge. U Circuit Experienceu učimo staze sektor po sektor te se za svaki sektor, ako se ispuni jedan od tri ciljna vremena, dobije zlatnu, srebrnu ili brončanu medalju i prigodnu novčanu nagradu. Nakon toga vozač mora odvoziti cijeli krug staze kako bi postigao opet zlatno, srebrno ili brončano zadano vrijeme. Nakon što se ispuni izazov za svaku stazu, uz novac koji je zaradio, igrač ima priliku na „lutriji“ dobiti jedan od četiri nasumično odabrana automobila. Zabavno, jednostavno i postoji progresija koja tjera na daljnje igranje. Mission Challenge je sličan mode, uz veliki minus utrkivanja protiv već spomenutih očajno loših AI igrača.
Polyphony je razočarao s lijeno odrađenom kampanjom u koju nije uloženo previše truda, a ponajviše je razočarao AI koji uništava cijelo iskustvo.
Bezuspješna borba s vozačima –trolovima lošim sistemom penalizacije
Sport dio igre je ipak glavni fokus GT Sporta i kao takav trebao bi biti na većoj razini od siromašne kampanje i single player dijela igre. Multiplayer je uglavnom vrlo dobro organiziran s 3 eventa koji su otvoreni svim igračima na 3 različite staze i kategorije. Svaki igrač ima i svoju „vozačku“ na kojoj se evidentira koliko smo pristojni u vožnji te koliko smo brzi. Ti parametri se koriste kako bi nas igra spajala sa igračima sličnog ponašanja i vješitne. Sve u svrhu kvalitetnijeg i poštenijeg, što je imidž koji je GT Sport želio stvoriti.
Doduše autor ovog osvrta više se frustrirao pokušavajući voziti “čisto” s drugim igračima svih ovih godina u tim daily eventovima nego što se zabavio. Najveći problem je loša penalizacija.
Činjenica je da se u trkaćim igrama općenito najviše manifestiraju vozači – trolovi, gdje nije iznimka ni GT Sport, stoga loš sustav penalizacije užasno frustrira. Gotovo svaku utrku dobit ćete nekakvu kaznu ili upozorenje pred kaznu. Iako vas je netko drugi udario i izgurao sa staze. Limiti staze također su frustrirajući i nekonzistentni, a novi sistem pomoću kojeg bi trebali, primjerice, odslužiti kaznu od jedne sekunde, u većini slučajeva se udvostruči ili utrostruči poradi nekonzistentnog usporavanja automobila. Radi se o problemu koji je toliko učestao da su uoči FIA National eventa frustrirani natjecatelji pokrenuli #PleaseFixGTSport hashtag kojim su tražili preradu sistema penalizacije koji je jednom riječju – pokvaren.
Ubrzo je reagirao i Polyphonic. Ažuriranje je minimalno popravilo trenutnu situaciju, ali ipak nedovoljno dobro. Sama zamisao GT Sporta je genijalna, ali egzekucija nije na razini kada promatramo ovakve detalje. Sustav penalizacije je poželjan u svakoj simulaciji, ali ne ako je u stanju pogoršati iskustvo igranja do te razine da frustrira čak i profesionalne igrače.
Ono što se od prvog dana moglo primijetiti je to da su privatni lobiji najčešće prazni. Većina igrača provodi svoje online vrijeme na daily eventima, što ostavlja gorak okus u ustima veteranima koji su imali prilike igrati u zabavnim privatnim lobbyjima raznih tematika u GT5 i GT6 igrama. Takvih zabavnih privatnih evenata u GT Sportu nema ni u približnoj količini kao nekad.
Broj automobila i staza se približio starijim igrama
Polyphony Digital od izlaska je izbacio čak 156 novih automobila i 7 novih lokacija s 50-ak konfiguracija. Među njima se našao i kultni Spa kao i legendarna Monza, koje, ruku na srce, i očekujemo u današnjim simulacijama. Radi se o stazama koje su trebale biti prisutne u igri od početka, dok se i dalje primijeti nedostatak kultnih staza iz prijašnjih GT naslova. Nema Silverstonea, Monaca, Imole, Indianapolisa i sličnih, kao ni već opjevanih Autum Ringa, Grand Valley Speedwaya, Deep Forest Racewaya i drugih.
Novi besplatni automobili i staze su pohvalna stvar, ali treba biti realan i priznati kako je GT Sport izdan u izrazito krnjavom izdanju i najmanje što smo mogli očekivati od PD-a je da ne naplaćuje sadržaj koji je u igri trebao biti od samog početka.
Handling model nije se mijenjao od samog launcha igre te i dalje stoji isto mišljenje kao i u prvoj recenziji. GT Sport nije simulacija, ali nije ni arkada. Ima simcade model, koji je relativno pristupačan svima i možete se zabaviti neovisno kakav stil preferirali. Iskustvo vožnje s volanom i force feedbackom mogao bi biti puno bolji, jer GT Sport često daje povratne informacije koje imaju određenu „prazninu“, pa cjelokupno gledano iskustvo nije na razini jedne Assetto Corse, iRacinga, rFactora pa ni Project Carsa 2. Ali nije ni loše. Pohvalno je to što se jako dobro vozi na DualShocku 4 pa Vam ne trebaju volan i pedale od 200-300 eura da biste bili brzi, konkurentni te da biste se naposljetku i zabavili.
I dalje blago razočaranje
GT Sport je za mene i dalje blago razočaranje. Kako se bližimo kraju aktualne generacije PlayStationa 4, ostaje određeni žal za tim što Gran Turismo 6 s PlayStationa 3 nije dobio svoju PS4 verziju. Tim potezom bi se upotpunila ona praznina s početka generacije. Na kraju smo dobili nešto sasvim drugačije od onoga što je velika većina obožavatelja serijala očekivala.
Nadamo pravom nastavku Gran Turisma na PlayStationu 5 koji će ukomponirati “neozbiljni” Sport i klasični Gran Turismo kakav smo voljeli. Siguran sam da oboje mogu koegzistirati u jednoj igri.
Do novog Gran Turisma…
