1988. godine Sony i Nintendo su se spojili kako bi kreirali dodatak za onda još neizašli Super Nintendo. Dodatak se trebao zvati Super Disc i pokretati napredne CD-ROM diskove.
Tako je nastao Nintendo PlayStation koji je Sony prikazao prvi put na CES-u. Bio je to hibrid klasičnog Super Nintenda na kazetice i Super Disc dodatka koji iz današnje perspektive izgleda pomalo blasfemično. Međutim, dodatak je odlično prihvaćen i mediji su s oduševljenjem izvještavali o istom.
Ipak, u pozadini predstavljanja hibridne konzole vodio se mali rat između velikih kompanija. Sony i Nintendo su se osporavali oko prava na licenciranje. Sony je smatrao kako bi oni trebali imati prava na licenciranje CD verzija igara, na što Nintendo nije pristajao.
Zatim se dogodio jedan od najvećih preokreta u gaming industriji. Nintendo je samo dan nakon predstavljanja Nintendo PlayStationa na tom istom CES sajmu sazvao konferenciju za novinare i objavio kako prekidaju partnerstvo sa Sonyjem te idu u suradnju s ondašnjim Sonyjevim velikim konkurentom – Philipsom. Priča se kako je ekipi iz Philipsa trebala ravno sekunda da odluče ući u suradnju.
Nastao iz inata
Predsjednik Sonyja Norio Ohga iznenađen razvojem događaja bio je bijesan. Kako i nebi, jer godine uložene u razvoj su otišle u bespovrat, a izdaja Sonyja dogovorena je iza njegovih leđa. Sony je zatim pomalo osvetnički odlučio krenuti samostalno u razvoj nove konzole, a taj zadatak pripao je čovjeku kojeg danas pamtimo kao oca PlayStationa – Kenu Kutaragiju.
Ken Kutaragi dobio je zadatak da nastavi razvoj dodatka u samostalnu konzolu. Kad su za tu odluku čuli iz Nintenda uslijedila je sudska tužba koju je naposljetku Nintendo i izgubio, što je značilo da Sony može nastaviti razvoj vlastite konzole.
Sony i Ken Kutaragi vrijedno su radili na PlayStationu, međutim, razvoj takve revolucionarne konzole koja će po prvi put donijeti 3D tehnologiju značio je to da cijela kompanija podređena samo tome. To je Sony ostavilo u problemu. Nisu imali vlastiti studio za razvoj igara koji bi pogurao izlazak konzole kao što su to uspješno radili Nintendovi i Segini studiji.
Sve to je poprilično odgodilo planirani izlazak konzole, a spasili su ga izdavači poput Electronic Artsa i Namca, koje je privukla CD-ROM tehnologija i činjenica kako je tiskanje igara na CD-ove znatno jeftinije od proizvodnje skupih disketa.
Ludnica u Japanu
3. 12. 1994. godine PlayStation je izašao u Japanu. 100,000 konzola prodano je prvog dana, što je naraslo na 2 milijuna nakon samo 6 mjeseci. Dobre vijesti se brzo šire, pa su informacije o tom malom čudu brzo stigle i do Europe i Amerike. Nije dugo trebalo da se razvije pravi globalni sivi market koji je uvozio konzole iz Japana, a svega se dobro sjeća i nešto starija ekipa iz Hrvatske.
U svibnju 1995. na E3 sajmu u Los Angelesu dogodila se slična situacija kao i na E3 2013 kad su Microsoft i Sony objavljivali cijene Xboxa One i PlayStationa 4. Prvo je Sega najavila svoju Saturn konzolu po cijeni od $399 za američko tržište, da bi Sony par sati kasnije najavio dolazak naprednijeg PlayStationa u Ameriku po 100 dolara manjoj cijeni. Nintendo 64 više nije bio ni bitan.
U SAD-u PlayStation je izašao 9. 9. 1995., a u Europi 25. 9. iste godine. Prvih mjeseci vladala je velika nestašica i konzole su se prodavale doslovno po dolasku u trgovinu. U manje od 3 mjeseca prodaje prodano je 800 tisuća konzola, a PlayStation se prometnuo u lidera na tržištu.
Procesor PlayStationa radio je na taktu od 33,87 MHz, memorija za grafiku iznosila je samo 1MB, a RAM memorije bilo je samo 2 megabajta. Ipak, to je bilo sasvim dovoljno da pokrene onda grafički nevjerojatna čuda poput Metal Gear Solida, Tombe, Spyra, Final Fantasy devetke, Gran Turisma 2, Tekkena 3, Legacy of Kaina…
Danas nevjerojatno, ali prvi (kao ni drugi PlayStation) nije imao nikakvu internu memoriju. Pozicije u igrama smo pohranjivali na Memory Cardove veličine samo 128KB i kupovali smo ih odvojeno od konzole. Zagriženiji gameri posjedovali su ih i po nekoliko, a njihova prodaja Sonyju je donosila značajan profit.
Sony je revoluciju unio i sa svojim prvim kontrolerom koji je bio nebo i zemlja naspram onog od Super Nintenda i sadržavao je čak 14 tipki. Prvi kontroleri nisu imali ni vibraciju ni analognih palica, na što smo čekali do 1997. godine i dolaska prvog DualShock kontrolera.
Najbolje PlayStation 1 igre svih vremena (prema Metacriticu)
- Tony Hawk’s Pro Skater 2 [98]
- Tekken 3 [96]
- Gran Turismo [96]
- Final Fantasy IX [94]
- Chrono Cross [94]
- Metal Gear Solid [94]
- Gran Turismo 2 [93]
- Street Fighter Alpha 3 [93]
- Castlevania: Symphony of the Night [93]
- Wipeout XL [93]
- Vagrant Story [92]
- Tony Hawk’s Pro Skater [92]
- Final Fantasy VII [92]
- Medal of Honor [92]
- PaRappa the Rapper [92]
- Colony Wars [91]
- Spyro: Year of the Dragon [91]
- Tomb Raider [91]
- Resident Evil [91]
- Legacy of Kain: Soul Reaver [91]
- Crash Bandicoot 3: Warped [91]
- Ape Escape [90]
- Syphon Filter [90]
- Dance Dance Revolution [90]
- WWF SmackDown! 2: Know Your Role [90]
- Colin McRae Rally 2.0 [90]
- Madden NFL 2001 [90]
Ovih 27 igara poredanih prema prosječnim ocjenama kritike nipošto ne isključuju i ostale genijalne igre kojih je toliko da ih ne možemo nabrojiti.
Driver, Suidoken, Parasite Eve, Medal of Honor, Twisted Metal, Tenchu, Ace Combat, Crash Team Racing, Silent Hill, Oddworlds, Xenogears, Spider-Man, ISS ’98, FIFA-e, Wormsi, Grandia, Need For Speed…
I ne samo igranje
Uvođenje CD-ROM-a značilo je i pokretanje glazbenih diskova, ugrađeni glazbeni player pružao je mogućnosti poput “shuffle” reprodukcije pjesama, a sjećamo se i psihodelične SoundScope vizualizacije glazbe.
Neki modeli u Japanu mogli su pokretati i video materijale u prvom video formatu VCD na CD-ovima, što je bilo preteča DVD-ovima na koje često nailazimo još i danas.
Proizvodnja PlayStation konzola prekinuta je u ožujku 2006. godine, a originalni PlayStation bio je prva konzola svih vremena koja je premašila brojku od 100 milijuna prodanih primjeraka. Prvi PlayStation je zamijenio PlayStation 2 koji je izašao 2000. godine, a koji je postigao i znatno veći komercijalni uspijeh.
Sad na kraju vas sigurno zanima što se dogodilo s Nintendom i njihovom suradnjom s Philipsom? Suradnja je, naravno, propala, a Nintendova naredna konzola N64 izdana je 1996. godine i bila je predodređena na neuspjeh s zastarjelom tehnologijom disketa.
