Prošlo je već godinu dana od izdavanja igre. Umjesto rođendana “slavimo” karmine…
Little Big Planet jedan je od onih serijala o kojima ćemo iz stolice za ljuljanje pričati svojim unucima u rijetkim trenucima lucidnosti, kad nam se Alzheimer odluči smilovati.
Media Molecule je studio osnovan 2006. godine od strane bivših zaposlenika Lionhead Studiosa, vama vjerojatno poznatijeg pod imenom osnivača, veterana industrije i velikog kreativca, Petera Molyneuxa. Kada su 2007. najavili svoju prvu igru, Little Big Planet, mogli smo pretpostaviti da nas čeka nešto kreativno. Isto tako, mnogi od nas su sumnjali u veći uspjeh igre jer se ipak radilo o novom developeru, kao i novoj konzoli.
Prvi LPB izašao je krajem 2008. godine. U ono vrijeme, igra je s tehničke strane bila pravo iznenađenje, potpuni kontrast njezinoj matičnoj konzoli, PlayStationu 3, koja se u ono vrijeme još uvijek koprcala u postporođajnim mukama. Bila je to igra koja je, moramo opet povući paralelu s PS3, odisala inovativnošću te se nije oslanjala samo na sirovu snagu konzole, kao što su to radile ostale ekskluzive. Ako pitate za mišljenje autora ovog teksta, bila je to igra s kojom je počeo diskretni cvat PS3 konzole, s kojom je Sony krenuo izlaziti iz onog perioda bahatosti i umišljenosti kojima su odisali poneseni velikim uspjehom PlayStation 2 konzole.
Bila je to igra koja je prolazila odlično kod svih uzrasta. U ovom, ne baš potpuno 2D platformeru, upravljali smo krpenim Sackboyem (sami ili kooperativno) kroz simpatičnu i uvjerljivu priču, potpomognutu bajkovitom naracijom Stephena Frya. Nakon što smo odigrali igru, mogli smo kreirati vlastite levele, podijeliti ih s drugim igračima online, kao i igrati levele drugih igrača. Sve to je online komponentu, neočekivano, izbacilo u prvi plan te ju prometnulo u glavnog igrinog aduta. Zahvaljujući onlineu, igra ima beskonačnu trajnost i postiže visokih 95/100 na Metacriticu.
Početkom 2011. godine Media Molecule izbacio je Little Big Planet 2. Bio je to LPB na steroidima. Još razrađenija i veća priča, bolja grafika, više objekata i bogatiji editor za kreiranje levela. A najbolje od svega? Igračima su dostupna sva 3 milijuna levela, koje je community kreirao u originalu! Sve to je radilo besprijekorno, kako offline tako i online. Zahvaljujući odličnom primitku originala od strane kritike, kao i kreativnosti igrača, koji su između ostalog uspjeli rekreirati jedan Windows XP, Plants vs Zombies igru ili kultni film “Povratak u budućnost”, igra se prodavala iznimno dobro. Dopustit ćete mi da se opet ubacim s vlastitim mišljenjem: bila je to igra s kojom se Sony marketinški i financijski napokon probio pored Microsofta i Nintenda, koji su do tada bili u debeloj prednosti u generacijskom ratu konzola.
https://www.youtube.com/watch?v=2gROgrlnuMo
2013. godine Sony najavljuje PlayStation 4, a Media Molecule se posvećuje novim projektima za novu konzolu. Sony ne dopušta zaborav ekskluzive koja je obilježila prošlu generaciju konzola te na E3-u 2014. godine najavljuje Little Big Planet 3. Izradu novog LPB-a prepuštaju Sumo Digitalu, manje poznatom studiju, koji je većinom preuzimao izradu portova za različite konzole ili bio angažiran kao outsource kompanija za pomoć u izradi nekih igara i zakrpa.
Little Big Planet 3 izlazi u studenom 2014. godine te prema kritici prolazi bitno lošije od prva dva nastavka, s prosječnom ocjenom od 78 (prema Metacriticu) koja ipak nije dostojna ugleda LPB serijala. Ispostavilo se da Sumo Digital nije na razini kreativnosti koja je krasila Media Molecule, te zbog toga pati single-player. Ipak, prema kritičarima, ekipa iz Sumo Digitala potrudila se editor dostupan igračima za kreaciju levela podići na jednu višu razinu. Međutim, sad dolazimo do najvećeg problema – tehničke nedovršenosti igre.
Ono što je serijal krasilo od 2008. godine je po izlasku LPB-a 3 narušeno. Učestali padovi frameratea, propadanje kroz nivoe, urušavanje igre pri pokušaju igranja online, mogućnost pokretanja malo kojeg levela kreiranog u prošlim igrama i ostali raznorazni bugovi razbjesnili su obožavatelje. Oni zagriženi kreatori su se čak vratili na Little Big Planet 2. Koliko god igra sama po sebi bila simpatična, fanovi je jednostavno više ne mogu gledati istim očima. U očima obožavatelja Sackboy više nije simpatični mali krpeni lutak, već malo krpeno čudovište s krvoločnim očima (priznajemo, ovo i dalje može zvučati simpatično, ali u biti nije).
Sackboy prigodno rekreiran u Freddya, iz popularnog point-and-click indie survival horora Five Nights at Freddy’s
Međutim, tu nije kraj. Danas, točno godinu dana nakon izlaska igre i malog milijuna izdanih patcheva, igra je i dalje neigriva. Jedan patch popravi jednu stvar, a pokvari dvije. Cutscene se prekidaju, brišu se saveovi, framerate i dalje pada na random mjestima, dobar broj nivoa i dalje se ne može prijeći u co-opu, veza puca kod online igranja…
Danas – umjesto da imamo neku lijepu vijest o prvoj godišnjici Little Big Planeta 3, navedemo potencijalno veliku milijunsku brojku nivoa kreiranih od strane igrača, predstavimo neku genijalnu rekreaciju, veselimo se novoj ekspanziji ili čak punom nastavku, veličamo Sony i Sumo Digital – svjedočimo prosipanju ugleda izdavača te potencijalno uspješnog developera i palimo svijeću za serijal koji je nekad postavljao standarde u žanru. Sony, koji se na početku teksta vraćao u život zahvaljujući LPB-u, sada sve više podsjeća na onu bahatu kompaniju s razdoblja samog starta PlayStationa 3. Za dobrobit ostalih velikih ekskluziva koje smo zavoljeli, nadajmo se da će im trebati puno manje vremena nego prošli puta, da se vrate na stare staze.
Ipak, Little Big Planet i Sackboy žive dalje. Propušite prašinu sa svojeg PlayStationa 3 i podsjetite se kako je to izgledalo pod perom majstora iz Media Moleculea, još dok se Sony borio za vaš novac…
