Za koji dan zakoračit ćemo u 2017. godinu. Gotovo 10 godina je prošlo otkada je Fumito Ueda započeo rad na The Last Guardianu. U međuvremenu smo doživjeli nove generacije konzola, a pojedine igre su marljivo iz godine u godinu iza svog imena povećavale brojku koja simbolizira koji nastavak po redu izlazi.
Put koji je imao The Last Guardian bio je sve samo ne lagan. Fumito Ueda rekao bih jedan je od posljednjih boema igraće industrije koji svoju viziju igre nije napustio od prvog dana. Limitiran pomalo snagom konzole, ili pak upavši u svojevrsnu kreativnu blokadu natjerao nas je da čekamo gotovo 10 godina. The Last Guardian premijerno je publici prikazan na E3-ju 2009. godine u sklopu PlayStation konferencije. Igra je originalno trebala izaći za sada već stari PlayStation 3.
https://www.youtube.com/watch?v=GCQ-RZrz5rI
Bitni su osjećaji
The Last Guardian odgođen je mnogo puta kao što je i nekoliko puta upao u potpunu medijsku blokadu. Dugo vremena nismo znali što se zapravo događa s igrom i hoćemo li je uopće ikada ugledati. Konačno je to sve iza nas, a mnogi od nas u utorak će ponovno živjeti svoj dječački san. Bome, prije 10 godina sam imao 20 godina i puno više kose nego sada. Možda i zub-dva više, ali unatoč tome što sam stariji i deblji, od prvog dana najave igre s istom željom čekam odigrati The Last Guardiana.
ICO i Shadow of the Colossus su igre koje ćemo svi skupa zauvijek pamtiti. Nećemo ih pamtiti po samo jednoj lošoj kampanji ili hektolitrima prolivene krvi, već ćemo ih pamtiti kao igre koju su u nama pobudile osjećaje, misli i događaje kojih se sjećamo i dan danas. Većina nas pamti kada smo kao dječak s rogovima zvan ICO uhvatili malu, krhku, blijedu i prekrasnu princezu Yordu i krenuli je spašavati od zlih Sjenki, pa kada smo zajedno s njom sjeli na klupu i onako se nevino približili njoj kako bi je zaštitili od zla. Ili, siguran sam da pamtite kako ste se u Shadow of the Colossus popeli na leđa i krila ogromnog čudovišta koje ste porazili zadnjim udarcem vašeg mača, a do tada 500 puta veći div od vas klečao vam je pod nogama. Upravo te osjećaje Fumito Ueda želi probuditi u svojoj novoj kreaciji.
Ptica? Pas? Mačka? Neeee, to je Trico.
Tko ili što je Trico?
O priči The Last Guardiana ne znamo puno. Znamo da ponovno igramo u ulozi dječaka koji se budi u ruševinama nakon otmice. Tko ga je i zašto oteo saznat ćemo igrajući igru. Ako vas ovo podsjeća na ICO – u pravu ste. Lutajući ruševinama u potrazi za odgovorima, dječak nailazi na čudnu kreaturu koja je spoj nekoliko životinja. Dijelom ogromna ptičurina, a dijelom pas-mačka Trico, shvatit ćete, postat će vaš najbolji prijatelj. Otkuda je Trico završio tu i što je on/ona zapravo ostaje nam tek za vidjeti i otkriti. Baš kao i ICO i SoTC, The Last Guardian je avantura koja vam prirasta srcu kako se dalje razvija priča i odnos između likova. Ueda je uvijek znao prikazati povezanost između likova, a ovaj puta odlučio je sve podići na novu razinu.
Trico je divlja životinja koja ima svoje primitivne nagone i kao takva često radi što želi. Trico ima svoju posebno napisanu inteligenciju koja će uz pomoć PS4 hardvera zasjati u punom sjaju. Upravo posebnost ove igre leži u interakciji dječaka i čudovišta jer kako budete igrali i prolazili kroz igru njihov odnos postat će priča za sebe. Dječak i čudovište ne pričaju istim jezikom. Jedino što na početku imaju zajedničko je nagon za preživljavanjem. Dječak će čuvati i brinuti se o ranjenom čudovištu, a čudovište će spašavati dječaka od zlih Sjenki koje se opet vraćaju u igru. Dječak nema kod sebe čitav arsenal pušaka i bombi. Dječak ima samo pticu koja će ga nositi u kljunu i leđima pomažući mu prijeći prepreke i zagonetke koje su važan dio ove avanture. Dječak je mozak ove priče, a čudovište snaga. Jedan bez drugog ne mogu opstati i njihova simbioza postat će ključ za uspješno igranje The Last Guardiana. Čudovište je čuvar dječaka. Dječak je čuvar čudovišta.
Trico pomaže glavnom liku, ali i živi neki svoj život.
Kažu da su oči ogledalo duše, pa tako ćete gledajući u oči čudovišta saznati puno o tome što ono misli. Primjerice ako su mu oči žute, Trico nešto istražuje, a ako su ljubičaste ljut je i onda znate da možete očekivati neku nervoznu reakciju. Trico ima i magični rep iz kojeg može ispucati munje. U igrama Fumita Uede nema puno pokazivača i objekata na ekranu. Tu ste vi i vaša okolina koju morate istražiti kako biste napredovali. Likovi nemaju armor, nego su krhki i jedan bez drugog su ništa. Trico je prekrasno animiran. Svaka dlačica, perje i kretnja prekrasno je animirana do zadnjih detalja. Iako veliki temelj igre leži na PS3 kodu, iz viđenog možemo reći da igra izgleda zaista lijepo. Art je prekrasan i ispranim i žutim bojama podsjeća na fantastični ICO. Igra zasigurno neće pokupiti nagrade za najbolju grafiku ikad, ali to niti ne želi.
https://www.youtube.com/watch?v=pKfxBKLnI9Q
Kad stigne TLG, sve ostalo pada u drugi plan
Ono što želi i što se nadam i vjerujem da ćemo dobiti je da, od trenutka kada stavite disk u vaš PlayStation 4 i pokrenete igru, dobijete iskustvo koje će vas obuzeti osjećajima i nezaboravnim putovanjem koje će nam ovaj dvojac priuštiti. Bilo rješavajući zagonetke kroz svijet, brigom i povezanošću jedno za drugog ili pak fantastičnom glazbom i atmosferom koju ima svaka igra pod palicom Fumia Uede, vjerujemo da će The Last Guardian biti nezaboravno iskustvo koje rijetko doživite. Rijetke su igre kao ICO, SOtC ili primjerice The Last of Us koji nas je sve oduševio fantastičnim likovima i atmosferom. Upravo sve to očekujemo i u ovoj igri. U nekim zemljama igra je već “iscurila” na tržište i saznali smo da traje između 11h-15h što je za jednu avanturu sasvim pristojno.
https://www.youtube.com/watch?v=uYY43D7Zpfo
U utorak zamolite supruge, ljubavnice, dečke, cure ili vrijeme da vas ne ometa. Isključite svoje mobitele i prepustite se The Last Guardianu. Ako dvojite o nabavci igre pričekajte naravno recenzije, ali već sada je jasno da nas čeka epsko i nezaboravno iskustvo koje nam može pružiti samo Fumito Ueda. Koliko je skroman govori i činjenica da je u pismu fanovima i novinarima zahvalio se od srca na čekanju i da mu je samo želja da uživamo u igru onoliko koliko je on uživao u stvaranju iste. Siguran sam da hoćemo.
