Nije lagano biti Aloy. Mnogima najdraža PlayStation heroina modernog vremena u Burning Shores ekspanziji našla se pod velikim povećalom igrača, ali iz potpunih krivih razloga.

Javlja mi se déjà vu na vrijeme kada sam recenzirao The Last of Us Part II. Gotovo tri godine kasnije, dočekao me isti scenarij – ponovno se raspravlja o seksualnoj orijentaciji glavne junakinje. Da, Aloy voli žene kao i Ellie. Je li još jedna PlayStation junakinja morala biti lezbijka? Nemam pojma, možda je, možda nije. Ne možemo biti sigurni da u trećem dijelu Aloy neće zavoljeti druge žene ili još skandaloznije – biti biseksualna? Možda bi tada bila manje woke? Ali već vidim da će u takvom scenariju Aloy biti proglašena radodajkom. Možda je onda bolje prihvate?

Sad kad smo se na početku riješili kostura iz ormara, možda bih mogao i napisati vrijedi li Burning Shores igranja? Odgovor je najlakši ikada – ako ste voljeli osnovnu igru, voljet ćete i DLC. Ako niste fan serijala, nećete to postati ni nakon Burning Shoresa.

Priča je prilično jednostavna i očekivao sam da će biti više od potrage za jednim (vjerojatno ne i jedinim) od članova Zenitha. Sylens doznaje kako je dotični pobjegao na daleki zapad, točnije, na obale razrušenog Los Angelesa na koje otputuje i Aloy. Međutim, za nastavak serijala vjerojatno bitnije od glavnog negativca je susret Aloy i Seyke. Seyka iz plemena Quen je u potrazi za svojom sestrom, a vrlo brzo i jedna i druga shvatit će da u pozadini svega stoji isti neprijatelj.

Glavni negativac ima zanimljivu i razrađenu priču koja ipak ne uspijeva donijeti ništa dublje u svijet igre. Pozadina glavnog negativca nekako je stavljena u drugi plan. Priča je imala potencijala, ali dojam je da ne izlazi iz stereotipne kolotečine toliko puta već viđene u videoigrama. Kao da se radi o uvodu u treću igru, koja je jučer službeno potvrđena.

A što je novo?

Od klasičnih stvari koje biste očekivali, novi sadržaj donosi nova oružja i kostime i vizualno su predivni. Bez želje da vam previše spojlam, izdvojio bih The Specter Gauntlet – spektakularan miks ručnog topa i railguna i vjerojatno najmoćnije oružje u serijalu. Ono se možda neće svidjeti poklonicima old school oružja kao što su lukovi i strijele, ali super da je tu.

Bileguti su novi tip neprijatelja koji često podsjećaju na one iz souls igara. Velike odvratne žabe imaju čitav arsenal obrambenih i napadačkih poteza dosad neviđenih u serijalu. Dugačkim jezikom Bilegut može ukrasti stvari iz inventroyja, no puno opasniji su njegovi elementarni i fizički napadi. Bez obzira s koje distance napada, Bilegut je jako opasan, sa svakim uspješnim napadom topi ogromne količine zdravlja.

SAVJET: U glavnoj nastambi kupite Elite Coils i Weavese koji daju značajne nadogradnje za oružja i armore

A treća novina je Seyka. Popratni likovi nisu ništa novo u serijalu, no Seyka je dosad daleko najbolje napisan i okarakteriziran lik. Slična je Aloyu, a u borbi je iznimno korisna. Od odvlačenja pažnje manjih protivnika, do napada na glavne neprijatelje, Seyka je idealan kompanjon te, po meni, sjajno ukazuje na potencijal eventualnog kooperativnog igranja.

Čini mi se da Guerilla novim tipom oružja, drugačijim misijama te uvođenjem AI pratitelja testira stvari koje planira za treći (i posljednji?) nastavak. Čak i ako ne bude kooperativnog igranja, smatram da će Seyka biti važna u nastavku. Slobodno mogu reći da mi je ona bila i najdraži dio Burning Shoresa.

Između ostalih važnijih novosti vrijedi spomenuti 15-ak novih skillova. Najkorisniji su fiksirani štit te atraktivni leteći melee kritični napad s kojim se na mašine obrušavate iz zraka. Svaki od novih skillova je koristan i atraktivan, a kada sam kod atraktivnog, posebno pohvalu zaslužuje nova tehnologija iscrtavanja oblaka koji izgledaju fotorealistično.

Vrijedi li 20 eurića?

Kampanju je moguće završiti za otprilike šest do osam sati, no ako ćete Burning Shores istražiti kako to i zaslužuje, trajnost se penje na otprilike dvanaest do petnaest sati. Nema smisla igrati samo kampanju, jer propustili biste neke od najljepših lokacija u serijalu. S vizualne strane sve je predivno, međ ugrafički najljepšim igrama današnjice, a zašto je Burning Shores dostupan samo za PS5 shvatit ćete kroz epsku borbu protiv posljednjeg bossa.

Osobno sam Burning Shores doživio kao pripremu i najavu onoga što nas čeka u nastavku. Nadao sam se da će flora i fauna Zapada više odstupati od glavne igre i donijeti više novosti, no s druge strane, kako sam napisao, između redaka novi sadržaj priprema stvari za nastavak.

A kada bih morao ocijeniti Burning Shores, bila bi to jedna solidna osmica. Sada nam samo preostaje čekati na treći, i po mojem vlastitom nahođenju, posljednji Horizon. A nakon njega bilo bi vrijeme da se Guerilla vrati Killzoneu, pa makar to bilo i na PS56.