Svi će ko iz topa reći: “Nintendo, naravno!” No je li doista tako?
(D)evolucija inovacije
Možda je riječ “propast” pretjerana, ali kad Wii U usporedimo s generacijskom konkurencijom, razinom njihove uspješnosti te bacimo oko na prodajne rezultate prethodnika sličnog imena, onda ne znam kako bih to drugačije nazvao. Prva stvar koja je možda uvela pomutnju je sam naziv konzole – Wii U. Prethodnik se zvao Wii, što znači da je razlika samo u ovom “U” (znam da su ljudi na našim prostorima opsjednuti tim slovom, ali nećemo se baviti politikom). Zašto je to problem? Zato što je Wii konzola bila ciljana na sveopću populaciju, a ne samo igraću. To znači da je namjenjena svim uzrastima (od 7 do 77, kako bi se reklo) bez obzira na njihovo znanje o igrama i zainteresiranost za iste. Kada uz to dodamo motion kontrolere kao nešto novo (nešto divlje) te casual igre koje ne zahtijevaju nikakvo “predznanje” ni iskustvo, imamo pobjednika! Doslovno svatko može uzeti Wiimote i mahati pred TV-om igrajući boks, tenis, kuglanje i slične nezahtjevne igre. Očito je to bio pun pogodak i Wii se prodavao. Iako će zlobnici reći da dosta takve populacije igre igra mjesec dana i onda im konzola skuplja prašinu jer im brzo dosadi, Wii ima jako dobar library raznovrsnih igara i za hardcore igrače. Osobno bih ih mogao nabrojat barem 30-ak, ali sad nije mjesto za to. Želim samo zaključiti da je Wii za Nintendo u komercijalnom smislu bio uspjeh.
E, sad, problem dolazi od toga što velika većina casual Wii igrača ne razlikuje Wii od Wii U konzole. Ako ostavimo kontrolere na stranu, konzole izgledaju dosta slično, a i logo konzole se ne razlikuje (osim famoznog već spominjanog “U”). Tako da oni koji nisu upućeni, neće ni znati razliku. Jest da primjerice, konkurentski PlayStation dobiva samo broj u nazivu pa se iduće iteracije razlikuju samo po broju, ali to nije problematično jer ljudi uglavnom imaju tendenciju numerirati sve što se nastavlja. To se čini logičnijim pa ne stvara pomutnju u razlikovanju prethodnika od sljedbenika. O maštovitosti dodavanja samo brojke iza imena nećemo jer to sada nije tema. Plus svaki PlayStation je vizualno, od loga pa do samog izgleda konzole, dovoljno distinktivan pa ljudi ne brkaju konzole.
Povijest nas uči da neće baš svaku inovaciju igrači dočekati raširenih ruku.
Idući problem (ako i dalje zanemarimo kontrolere) je disparitet u hardverskoj snazi konzole u odnosu na konkurente. Taj trend je započeo Wii koji je jačinom bio “na razini PlayStationa 2” i nudio SD prikaz, dok su PS3 i Xbox 360 krenuli naveliko u HD vode nudeći superiorniji grafički prikaz. Wii U je nastavio taj trend te tako ispada da Nintendo jednu generaciju zaostaje za konkurencijom. To znači problem kod izrade multiplatformskih third party igara jer proizvođači igara ne žele gubiti dodatno vrijeme za optimizaciju igre ili njezin downgrade kako bi se pokretala na Nintendu. A ubacimo u miks i motion kontrolere te gamepad koji ima zaslon na sebi kao tablet ili prijenosna konzola, eto dodatnog problema odnosno komplikacije. Sada bi tu istu multiplatformsku igru trebalo još dodatno razvijati i implementirati takvu vrstu kontrole specifičnu za Nintendove konzole. Zbog toga se dosta puta pribjegavalo upotrebi klasičnog kontrolera, ali ni to nije pomoglo jer third party podrška za Wii U je praktički nepostojeća. Ni first party podrška nije nešto bolja iako postoje pozitivni primjeri kao novi IP Splatoon koji govore u prilog tome da se stvarno može ako se hoće.
Marketinška kampanja i fokus kompanije u to doba mi nisu baš bili jasni. Zapravo, ako ću biti oštar, rekao bih da ih uopće ni nema. Kao da Wii U svoje postojanje može zahvaliti pozitivnom efektu prelijevanja za koji je zaslužan Wii. Na staroj slavi se ne živi, a inertno ponašanje spram proizvoda koji bi trebao biti izvor zarade i rasta publika je svojim novčanim glasovima itekako kaznila. Dovoljno je samo vidjeti izvještaje dežurnih statističara koji likuju nad sudbom kletom. Zadnji “čavao u lijesu” je NX koji je sam po sebi Nintendovo priznanje kako je Wii U podbacio i da je bolje prijeći na novi hardver.
Sada kada sam “oprao” Nintendo, vrijeme je za drugu stranu medalje. Je li Nintendo isključivi i glavni krivac za podbacivanje Wii U konzole u svim aspektima? Pa ne znam baš…
DRUGA STRANA MEDALJE >>
