“This time next year we’ll be champions!” – krilatica koju su od navijača Liverpoola češće čuli jedino ljubitelji PES-a.
Već duže vremena imamo osjećaj kako PES nije ona franšiza koja nas je uveseljavala prije nekih 10 godina. Bilo je tu i dobrih i solidnih nastavaka, bilo je i katastrofalnih, ali činjenica je ta da FIFA-u nitko nije ni spominjao uopće kao opciju u to vrijeme, dok je sada, svidjelo se to nekome ili ne, igra koja dominira tržištem. Daleko od toga da se radi o savršenoj igri, uostalom nedavno smo imali osvrt kolege koji je rekao zašto je zbog iste zamrzio nogomet općenito, ali brojke ne lažu, više ljudi igra FIFA-u nego PES, a licence i prezentacija ne mogu biti jedini razlog zašto je čak i u našoj regiji FIFA preuzela dominantni položaj. Nešto što je bilo nezamislivo onda kada je bio aktualan, primjerice, PES 6. Svakim sljedećim nastavkom nam doduše Konami prodaje priču kao da su Liverpool, da se baš ove godine vraćaju na vrh, te su prije pet dana dopustili svima da se uvjere u isto putem otvorene bete. Odigrali smo nekoliko utakmica pa da vidimo što to PES nudi ove godine.
Prezentacija
Ono za što smo nekako i sumnjali da će biti najgore je i ostalo najgore. Konami jednostavno stoji na mjestu što se dizajna prezentacije tiče i nije izgledno da će u tom segmentu stvari ići na bolje. Glavni izbornik, odabir klubova, game plan, sve je i dalje generično i dosadno, a ni same atmosfere da se odigrava nogometna utakmica nema. Kada se na to pridoda već dobro poznati izostanak licenci onda je sasvim jasno da je ovo nešto na čemu mora Konami itekako poraditi.
Ni tokom same utakmice prezentacija nije nešto spektakularna. Semafor izgleda nešto bolje s obzirom da, za razliku od prošlog nastavka, ovoga puta prilikom kick-offa nakon pogotka piše minuta kada je gol postignut kao i tko je bio strijelac, te ista informacija i ostaje nakon svakog sljedećeg gola. Iz Konamija su uveli dodatne informacije koje se ispisuju prilikom prekida pa ćete tako kada lopta ode u aut ili gol-aut moći vidjeti tko su najbolji dribleri utakmice, tko je imao najviše presječenih lopti i slično, što u principu zvuči kao zabavan i zanimljiv novitet, no više puta mi se dogodilo da isti taj pop-up prekrije na sekundu previše dio terena na koji sam upravo bacio loptu iz auta.
Sada bar znamo tko je i kada zabio gol.
Atmosfera na stadionu djeluje nepostojeće i izgledno je da ćemo slušati isto navijanje s tribina bez obzira na to tko je na terenu, tko igra doma i koliki je rezultat. Komentatori su i dalje užasno generični, suhoparni, a vjerojatno najiritantnije je to što se dogodilo nekoliko puta da oboje pričaju istovremeno svaki svoju priču.
Grafički to izgleda pristojno, ali vidljivo je da može znatno bolje. Sami modeli i animacije su na mjestu, no javljaju se neki problemi kod tekstura, pogotovo kada se utakmice odigravaju po noći ili po kiši, ili nedaj bože kada je kombinacija toga dvoje.
Na brzinu ću samo napomenuti da nisam imao nikakvih problema s matchmakingom te da sam protivnika pronašao svaki put u roku 2-3 minute. Isto vrijedi i za 3v3 opciju gdje je u istom roku pronašlo i suigrače i protivnike. Što se tiče onog najbitnijeg kada pričamo o konekciji, lag se nije dogodio ni u jednom meču niti u jednom trenutku.
Gameplay
No, svi problemi oko prezentacije su zanemarivi ukoliko je samo igranje kvalitetno, a ove se godine osjeti pomak u dobrom smjeru i ukoliko se isprave još neke stvari do izlaska konačne verzije mogli bi dobiti uistinu jako dobar nogomet.
Faza napada
Krenimo od onoga što je možda i najviše oduševilo, a to je sloboda i težina lopte. Lopta se uistinu ponaša kao zasebno tijelo prilikom kontrole iste, dugih dodavanja, kratkih dodavanja i ispucavanja. Osjeti se ta težina te je prilikom dodavanja i centaršuteva potrebno znati dozirati ovisno o tome gdje želite da lopta završi.
Centaršutevi su u prethodnoj igri bili pretjerano moćno oružje u napadu, no ovoga puta je i njih nešto teže izvoditi, iako je i dalje zeznuto se braniti kada potencijalni primatelj centaršuta naleti u punom šprintu na loptu. Isto vrijedi i za izvođenje centaršuta iz prekida, s time da ovoga puta nema one strelice koja pomaže izvođaču.
Ovoga biste se mogli nagledati.
Kod pucanja je potrebna mala dorada jer neki udarci van 16 metara djeluje poprilično skriptirano i u 80% situacija će Pogba postići pogodak ako je okine sa 19-20 metara bez da ima ikoga ispred njega. Pozitivna stvar je što sam u nekoliko situacija uspio čak i s igračom pozadine (znači ne onim koji ide vršiti pritisak na njega) blokirati udarac, no o pozicioniranju više kada spomenem obranu.
Brzina igrača, kretnje i promjene smjera, kao i animacije koje prate iste, imaju smisla i odrađene su poprilično dobro. Brzi igrači su brzi, no možda je potrebno malo oslabiti ove sjajne driblere kao što je Neymar jer se događa da bez ikakvih special kontrola mogu lakoćom preći nekoliko igrača samo upornim guranje „kroz zid“ tj. kroz igrača.
Sve u svemu ofenzivni dio igre izgleda puno bolje nego li u PES-u 17, ponajviše zbog fantastično napravljenog dodavanja te brzine, inercije i općenite slobode kretanja igrača, ali i lopte.
Faza obrane
Kao i u fazi napada i obrana pati od nekih sitnica koje se daju ispraviti do konačne verzije, ali neke stvari su znatno poboljšane. Ono što mi je odmah zapelo za oko je što igra strahovito kažnjava gegenpress. Mnogo je bilo pritužbi kako su lopte u for prejako oružje u ovoj beti, no one su ništa drugo doli kazna ako s kockicom i iksom krenete kao muhe bez glave na nadolazećeg napadača, pogotovo ako to izvedete sa stoperom.
I realno, to ima smisla, koliko god neki negodovali. Koliko često vidite u nogometu da stoper izlazi visoko na igrača na svojih 40 metara ili više kako bi oduzeo veznjaku loptu, a da pri tome pusti brisani prostor za napadača? Da Wes Morgan izađe van na Silvu, što mislite koliko će teško biti Agueru primiti loptu u for pored supersoničnog Hutha? Obrana ovoga puta počiva na anticipaciji i pametnom pozicioniranju, dok je jasno i navedeni presing koristan kada ga se iskoristi pravovremeno, a ne gung ho.
Obrana je takva da stignemo i selfie opaliti!
I dok se lopte itekako daju presjeći, reakcija stopera kod čuvanja 1 na 1 te reakcija AI stopera bi trebala biti nešto brža nego li je. Ne očekujem možda to od već navedenog stoperskog dua, ali Giroud ne bi smio sa loptom u nogama imati bržu reakciju od Marcela. Moguće da je uveden element gdje je protivnički igrač očaran ljepotom Oliviera, ali to je jedino opravdanje koje bih prihvatio kao pošteno. Da moram birati samo jednu stvar koja se mora popraviti prije nego li igra izađe, to je onda definitivno AI reakcija u obrani te snižavanje „teretnosti“ obrambenih igrača koji po prirodi nisu takvi.
Sistem kolizije igrača je napravljen poprilično dobro, animacije tokom remplanja imaju smisla i lijepo je vidjeti kako se igrači bore za visoku loptu. Također, građenje lopte djeluje kao da bi mogao biti jako koristan novitet, ali je i dalje poprilično jednostavno otarasiti se ili zaobići igrača koji gradi loptu, što isto ide na dušu AI-a.
Golmani
Golmani u principu djeluju ok, ali samo ok nije dovoljno. Neshvatljivo je zašto golmani s razlikom u ratingu od 15 do 20 rade iste stvari. Animacije obrana su odrađene jako dobro i očito postoji široki raspon istih, no nije baš zgodno gledati kako Hugo Lloris s ocjenom 87 radi istu stvar kao i treći golman s ocjenom 70. Snaga, odnosno razlika u snazi između golmana se, barem u beti, ne osjeti. Iznenadilo me doduše kako je već navedeni Lloris uspio obraniti lopte koje je odbio na nogu nadolazećeg protivnika, double pa čak i triple obrane nisu nešto što se dalo vidjeti prije, no ubrzo je stiglo neugodno iznenađenje u obliku chip udarca. Svaki, ali svaki R1 chip udarac u situaciji 1 na 1 je ušao u mrežu i prilikom svakog se golman bacio u krivu stranu. Jasno je da neki, ili čak većina takvih udaraca, moraju ući, ali ovo je djelovalo komično.
U tom trenutku Neymar je shvatio. Trebao je pucati chip shot.
Zaključak
PES 2018 djeluje kao kompletniji i puno balansiraniji nogomet nego li je to bio onaj prošle godine. Neke stvari oduševljavaju kao što je način na koji je izvedeno dodavanje, sistem kolizije igrača, dana prednost anticipaciji naspram bezumnom presingu, općenita fizika i animacija igrača te sloboda kretanja istih kao i fizika i sloboda lopte. U principu je čitava faza napada odrađena na jako visokom nivou te omogućava različite načine na koji ćete započeti, provesti i završiti akciju. Sitne preinake su potrebne kod pucanja i OP driblanja zvijezda, no kod ovog potonjeg je možda ipak prikladnije tražiti krivca u tromosti AI-a prilikom obrane. Tromi braniči česta su stvar u nogometu, no iz Konamija su ovoga puta malo pretjerali pa čak i pravovremena anticipacija, na koju PES igra kao vitalnu kartu u obrani, zna biti nedovoljna zbog zakašnjelih reakcija.
Vremena za preinake i ispravke ima te je zadovoljavajuća činjenica što se radi o stvarima koje se u tom roku daju ispraviti. Pitanje je koliko će Konami slušati glas naroda te hoće li uvidjeti gdje su pogriješili. Sa samo nekoliko popravnih poteza mogu stvoriti najbolji PES unazad nekoliko godina, a koliko god neki ostali prikovani uz FIFA-u, budimo iskreni, svi bismo voljeli da se kralj vrati na tron.
