Otimači izgubljenih ekrana: Epizoda #1 – Naftaši, plavuše i porno zvijezde

There Will Be Blood – CroZac_Drake

Ponavljanje gradiva…

---

Paul Thomas Anderson režiser je i scenarist kojeg iznimno cijenim. Sam pogled na listu filmova koje je snimio izaziva poprilično veliku dozu poštovanja, a sam način pristupa filmu lansira ga među „elitu“, perfekcioniste i na listu onih režisera za koje znate da čim vidite njihovo ime na filmu, da vas očekuje nešto posebno.

Ništa drugačije ne očekujte ni u „There Will Be Blood“. Istina, film možda i nije za širu publiku odnosno nije nešto što će sjesti svakom čovjeku, ali objektivno je nemoguće opovrgnuti kvalitetu koju ovaj film posjeduje.

Miran rad kamere i poveći broj dužih kadrova nešto je što svaki ljubitelj filma cijeni, a danas je upravo to ono što sve rjeđe viđamo. Srećom, P.T. Anderson jedan je od režisera stare škole pa nam toga nudi u izobilju, a upravo su to trenuci u kojima njegovi likovi blistaju. Tokom godina ovaj se film isprofilirao kao film kojeg ćete pogledati zbog glume, ponajviše one Daniela Daya Lewisa. Kad vam to netko kaže, nije u krivu, ali prava je šteta promatrati ovaj film samo kroz tu prizmu. Film nudi mnogo toga više od same glume što je možda na prvo gledanje teško primijetiti, pa sam tako i sam pri svojem gledanju poprilično zanemario ostatak slike. 

Drugim gledanjem mnogo je stvari jasnije pa tako i priča koja je odrađena prilično suptilno, više se ističe, a upravo tu leži jedan veliki dio filma. Povijesna pozadina uključena je u film uistinu odlično, a protezanje priče kroz velik broj godina odrađeno je odlično pri tome nam pokazujući rast ambicije, pohlepe i mentalno propadanje glavnog lika. Ovo nije jedan od onih filmova koji će vas primiti za ruku i provesti kroz svoje ideje već će od vas zatražiti veliku dozu koncentracije i strpljenje, a upravo je to ono što će mnoge odbiti od filma. Također, uvijek kontroverzna pitanja religije i prostiranje kršćanskih motiva nešto je što će mnoge možda previše gurnuti u subjektivnost, a to je nešto što se za cjelokupnu sliku o filmu nikako ne bi smjelo dopustiti.

Sumorna atmosfera i praznoća pustinje savršeno ocrtavaju samu ideju filma koji je uz izuzetak par scena prilično prizemljen i jednostavan, a ako zagrebete samo malo ispod površine možda otkrijete pravo bogatstvo koje on skriva. 

Obzirom na famu koju ona izaziva, valja potrošiti i par riječi na glumu Daniela Daya Lewisa. Daniel Plainview lik je kojeg vodi ambicija, lik koji ne preže pred ičim kako bi ostvario svoje ciljeve, a upravo je to ono što ga čini opasnim. Kombinacija odlične karakterizacije lika i totalne posvećenosti ulozi rezultirali su jednim od kompleksnijih likova koje imamo priliku gledati na ekranu. Užitak je gledati ga bez obzira na činjenicu da se u nekim trenucima gotovo pa ništa konkretno ne događa na ekranu. Prvih 15 minuta filma ni ne čujemo ništa, dijaloga nema, a film i dalje uspijeva pobuditi interes kod gledatelja. Upravo se u tih 15 minuta postavljaju temelji koji drže cijeli film i lagano vode do eskalacije koja je bez ikakvog uljepšavanja odrađena maestralno. Posljednjih dvadesetak minuta filma bez problema ulaze na listu jednih od najboljih trenutaka u povijesti filma pa će ih, siguran sam, cijeniti i oni kojima se ostatak filma ne svidi. Od dijaloga, postave same scene pa do fantastične glume tih posljednjih dvadesetak minuta nešto je posebno. U najmanju ruku jednak poticaj kao i odlična gluma da pogledate film.

Ne smijem zaboraviti pohvaliti i ostatak glumačke postave, a ponajviše Paula Danoa koji se našao u čak dvije uloge. Nažalost po njih, izvedba Lewisa možda ih je i bacila previše u drugi plan pa nisu ni dobili priznanje koje su zaslužili. 

Sama atmosfera filma odgovara periodu u kojem se on odvija, a konstantnu napetost održava fantastičan soundtrack koji odlično upotpunjuje dojam. Tehnički je film, kako sam već i napomenuo, odrađen odlično pa stoga ni ne čudi da je dobio Oscara za najbolju kinematografiju. Vizuali, iako prilično jednostavni i monotoni, su predivni, a praktični efekti pridodaju na realnosti i imerziji u sam film.

Nedavno sam čitao jednu recenziju ovog filma i postoji jedan odlomak s kojim se ne mogu ne složiti. Kao što je iMDB korisnik DSampson612 napisao, možda nije živio u vremenima klasika poput „To Kill A Mockingbird“ ili „Spartacusa“, ali zato živi u vrijeme „There Will Be Blooda“. Ni sam ne bih mogao složiti bolji zaključak o ovom filmu, a vama ću samo preporučiti da se bacite na gledanje.

Ovom ću se prilikom zahvaliti i Brijaču zbog kojeg sam film odgledao po drugi put i pri tome poprilično promijenio mišljenje o istom, srećom na onu pozitivnu stranu.

Do idućeg čitanja…

NATRAG