The Shining
Here’s Johnny!
“The Shining”, film koji će vječito izazivati prijepore i debate. Neki ga obožavaju, neki ga mrze. Za neke je ultimativni horor, za druge je komedija. Stanley Kubrick uzeo je priču velikog Stephena Kinga, adaptirao je na svoj način i pri tome izmijenio nekoliko bitnih stvari iz knjige.
Stephen King javno je izrekao neke od svojih problema s filmom, a teško je a ne složiti se s njim. Izbor Jacka Nicholsona za glavnu ulogu uistinu je “promašaj” ma koliko ga god užitak bio gledati. Njegova gluma odlična je kao i uvijek, ali za film kao cjelinu odnosno njegovu priču djeluje pomalo kao kočnica. Jack Nicholson od samog početka djeluje kao čovjek koji je skrenuo, nešto očito nije u redu s njegovim likom, a to uvelike doprinosi predvidljivosti priče. Poprilično je očito što će se dogoditi kako film napreduje, a premotavanje vremena toliko brzo u početku ne pomaže u gradnji napetosti pa tako zapravo imamo niz većih ispada glavnog lika koji nas upoznaju s njegovom ludošću. Bolji bi pristup bio postepena gradnja napetosti kroz film, ali Kubrickova vizija očito je bila drugačija.
Sporedni likovi ne pomažu mnogo jer previše podležu stereotipima, pogotovo lik Shelley Duvall koja je prikazana kao tipičan arhetip izgubljene i nemoćne žene. Knjigu nisam čitao, ali sam čitao o tome kako je lik Wendy u knjizi prikazana kao prilično sposobna osoba. Opet, osobno smatram kako je to nešto što bi se bolje uklopilo u film. Dannyja ne želim previše komentirati jer me njegov lik prilično mnogo živcirao.
O priči bih rekao kako je priličan mixed bag. Naziru se tragovi genijalnosti, ali sam tempo i gradnja pomalo su neobično odrađeni, pa tako neke scene skaču pomalo neprirodno i bez nekog reda. Ono što želim reći je kako je flow priče time na trenutke ometen. Sam kostur zato je prilično intrigantan. Cijela ideja oko toga da se zapravo cijeli ciklus ponavlja iznova i iznova odlična je podloga, a sam hotel priča svoju priču kako kroz kameru tako i kroz samu radnju. Nadnaravni elementi priče samo podižu misteriju i dobro se uklapaju u sam film, a kraj ostavlja samu priču otvorenu za interpretaciju što je gotovo pa uvijek dobro, a pogotovo u ovom filmu jer vas ostavlja da razmišljate o cijelom filmu.
Tehnički aspekti filma odrađeni su odlično, pa tako rad kamere i kadriranje ne narušavaju viziju ni u jednom trenutku, a posebno su me se dojmili tracking shotovi koji su odrađeni fenomenalno. Pogotovo oni koji prate Dannyja dok se vozi na svom biciklu oko hotela. Upravo oni pokazuju kako Kubrick zna graditi napetost kad to želi. Također, ti isti tracking shotovi u samom početku pri upoznavanju likova i gledatelja s hotelom daju odličan dojam veličine hotela. Sve to ukomponirano s odličnim soundtrackom uvelike doprinosi prilično jezivoj atmosferi koja mi je osobno možda i najbolji dio filma. Sama lokacija jednostavno pršti atmosferom, a hodnici napuštenog hotela kao da su stvoreni za horor film. Ima nešto u tim napuštenim, ogromnim lokacijama što izaziva određenu jezu.
Sam film klasificiran je kao horor, osobno izuzev par gadnih i jezivih scena te prilično “horor” atmosfere u nekom okviru klasičnog horora i ne nudi mnogo toga. Tako da ako očekujete jump scareove i slične stvari koje danas čine tipičan horor, ovo možda ipak nije film za vas. Ovdje se horor elementi grade primarno kroz atmosferu i priču, a na mene osobno ni zadnjih pola sata nije imalo neki veliki impact, bar ne u smislu da sam sjedio prestrašen na rubu stolice. Unatoč tome, kulminacija je odrađena odlično, a odlična improvizirana rečenica “Here’s Johnny” zauvijek će ostati upamćena kao jedna od najikoničnijih scena u povijesti filma.
I dok za mene osobno film ne opravdava toliku famu, teško je ne cijeniti tehničke aspekte zbog kojih vam ovaj film ni u jednom trenutku neće dosaditi. U slučaju da gore navedeni za mene minusi vama ne zasmetaju, upustit ćete se u jedan od klasika i ostati prilično impresionirani, a bez obzira na kojoj strani završili, svi bi morali filmu barem pružiti priliku.
NATRAG
