Svi smo mi izašli ispod Mariove kabanice
U kontekstu svega navedenoga, zanimljivo je spomenuti i kako Nintendo nije bio u potpunosti zadovoljan smjerom u kojem je Super Mario 64 poveo serijal unatoč 11 milijuna prodanih primjeraka i panegiricima kojima ga je podjednako obasula i kritika i publika. Satoru Iwata tako je u više navrata, pogotovo nakon relativno slabe prodaje Super Marija Sunshine, isticao kako je sloboda kretanja i istraživanja otvorenih svjetova otuđila dobar dio obožavatelja klasičnog Marija koji se baš i ne snalaze u trodimenzionalnim virtualnim prostranstvima. Stoga je Nintendo, s time na umu i snažno ohrabren fantastičnom prodajom DS-ovog New Super Mario Bros.-a koji se inspirirao Mariovim korijenima, odlučio radikalno redefinirati pristup dizajnu u svojem sljedećem velikom naslovu za kućne konzole.
Rezultat tih nastojanja bio je hvaljeni Super Mario Galaxy u kojem je igrač istraživao niz manjih planeta i drugih nebeskih tijela na kojima se uistinu bilo puno teže izgubiti nego u velikom otvorenom svijetu njegovih prethodnika. Galaxy je postao najprodavaniji trodimenzionalni Mario naslov u povijesti, nadmašivši sa svojih 12,69 milijuna prodanih primjeraka čak i Super Marija 64, no Iwata je ponovno naglasio kako pokušaj pridobivanja starih obožavatelja nije u potpunosti uspio, a dosta mršava prodaja Galaxyja 2 samo je potvrdila njegove riječi. Takav razvoj događaja rezultirao je daljnjim tendencijama k linearizaciji trodimenzionalnih Mario igara u namjeri da ih se učini što pristupačnijima širokim masama, što se osobito očitovalo kroz Super Mario 3D Land za 3DS, a kasnije i kroz Super Mario 3D World za Wii U.
Te su igre, kroz implementaciju nekih klasičnih elemenata poput goal posta, karakterističnih za sidescrolling izdanke serijala, i progresivno sve izraženije limitiranje otvorenosti level dizajna, nastavile i dodatno potencirale inverzne razvojne trendove svojih neposrednih prethodnika. Prema riječima samog Shigerua Miyamota, 3D Land i 3D World rezultat su nastojanja da se između relativne otvorenosti Galaxyja i klasičnog dizajna New Super Mario Bros.-a pronađe takav kompromisni trodimenzionalni svijet koji će predstavljati svojevrsnu sredinu između dvije krajnosti u dizajnerskoj filozofiji i privući najširi mogući spektar igrača svih profila. Tako je nastala paradoksalna situacija u kojoj se sam Nintendo, u potrazi za tom eluzivnom karikom koja nedostaje između Super Mario Worlda i Super Marija 64, postupno počeo odricati sve više elemenata svojeg revolucionarnog čeda, čime je pokrenuo svojevrsnu involuciju serijala usmjerivši ga prema njegovim počecima.
Unatoč pohvalama kritike koja je 3D World okarakterizirala kao kompilaciju svih najboljih ideja iz Mario serijala, igra je doživjela težak komercijalni neuspjeh i nije uspjela revitalizirati prodaju Wii U konzole, a brojevi neumoljivo pokazuju i sve veću zasićenost tržišta New Super Mario Bros. naslovima. Imajući u vidu iznesene činjenice, razvidno je kako su klasični Super Mario Bros. i Super Mario 64 u ovome trenutku dva nosiva, ali i komplementarno suprotna stupa Nintendove filozofije game dizajna te će, stoga, biti zanimljivo pratiti na kojim će temeljima taj japanski gigant nastaviti graditi budućnost Mario franšize.
L is real 2401 – zbog pogrešno interpretiranog natpisa na spomeniku dugo se vjerovalo kako je moguće otključati Luigija kao igrivog lika, a IGN je onome tko dokaže njegovo postojanje u igri ponudio i novčanu nagradu u iznosu od $100. U reizdanju naslova za DS Nintendo je ipak ostvario želje mnogih fanova da zaigraju s Mariovim suhonjavim bratom. Zanimljivo je napomenuti i kako je Super Mario 64 inicijalno bio zamišljen kao split-screen kooperativno iskustvo za dva igrača, ali je Nintendo ipak odustao od te ideje ne mogavši je realizirati na zadovoljavajuć način.
Dočarati mlađim generacijama iskustvo tih prvih slobodnih koraka po virtualnim prostranstvima trodimenzionalnog Mushroom Kingdoma u kontrastu prema brojnim godinama provedenim uz 2D platformske sidescrollere težak je i nezahvalan zadatak. Bez sumnje, jedan je to od onih doživljaja koji se naprosto moraju pravovremeno iskusiti da bi se potpuno razumjeli, jer Super Mario 64 probio je okove dvodimenzionalnosti na način na koji to nije uspjelo niti jednoj igri do tada. Iako nije bio prvi trodimenzionalni naslov pa čak niti prvi trodimenzionalni platformer, svojim je revolucionarnim inovacijama novi Mario u igraćoj industriji izazvao strahovit tektonski poremećaj čiji su se valovi osjetili i daleko izvan granica platformskog žanra zarobljenog u njegovu epicentru.
Stvorivši svijet u kojem podjednak užitak predstavlja savladavanje brojnih izazova kao i samo bivanje u njemu, Nintendovi su čarobnjaci uspjeli serijal, a s njime i cijeli medij gurnuti prema novoj 3D eri očuvavši pritom savršeno čistom njegovu samu esenciju. Jer, u svojoj biti, Mario je oduvijek bio savršenstvo pokreta, ali i emocija čiste radosti koja iz njega proizlazi. Bio je lučonoša tehnološke revolucije i sunce na horizontu zore novog doba, ali ispod svih tih silnih jedinica i nula kucalo je veliko zabavno srce koje je im je davalo smisao.
Reći, stoga, da je Super Mario 64 samo važan dio igraće povijesti bila bi nepravda. On je temeljni kamen modernog game dizajna i kao takav utjelovljenje povijesti same, ali i s ljubavlju spravljen začin koji je dodatno obogatio okus mnogih čarobnih djetinjstava diljem svijeta. Ugledavši svjetlo dana tog davnog 23. lipnja daleke 1996. godine, omaleni i debeljuškasti talijanski vodoinstalater transcendirao je tako materijalne granice svog medija i tim sitnim, ali odlučnim koracima po zelenoj tratini ispred princezina dvorca ušao ravno u legendu.
Fanart autorice M.A.O.
<< POKRET I EMOCIJA
