Ponekad se dogodi da u igru uspijete uči bez ikakvih očekivanja. Nije mi se dogodilo dugo jer teško se danas oduprijeti internet hypeu i konstantnom bombardiranjima. Međutim, apsolutno izbjegavam bilo kakvo izlaganje igrama kojima se jako veselim.
Avatar: Frontiers of Pandora nije bio jedan takav naslov. Promaknuo mi je kao i mnogima, možda zbog Ubisoftu nesvojstveno mlakog marketinga, ali tim bolje. Ući u nešto bez ikakvih očekivanja danas je jako rijetkost, a pokazat će se, istovremeno i pravo bogatstvo.
Ubisoftovom studiju iz Montreala ovo nije prvi Avatar naslov. Davne 2009. izdao je igru jednostavno nazvanu Avatar: The Game, brzinski skovani naslov ususret izlasku filma i najbolje je zaboraviti da postoji. Dvije generacije kasnije u suradnji s Massive Entertainmentom nastupila je svima nam poznata Ubisoftova “open-world formula”. Premda sam odigrao niz Ubisoftovih igara iste formule, bilo je nekako drugačije otisnuti se u nepregledne džungle Pandore. Avatar me jako brzo uvukao taj šaroliki svijet i počeo sam primjećivati bitna osvježenja.
Svijet Pandore je velik, šaren, isprekidan rijekama, jezerima i planinama te gusto naseljen florom, faunom, saveznicima i neprijateljima. Može se reći kako je glavni junak Avatara upravo ovaj svijet i povezivanje s njim. Teško je riječima opisati količinu detalja i kompleksnost terena kojeg je potrebno prevladati između dvije točke kretanja.
Radnja u svrsi istraživanja
Priča je originalna za Avatar univerzum. Igrate kao Na’vi kojeg je kao dijete porobio RDA i ubio mu majku. Osam godina odrastanja i indoktriniranja u ljudskoj kulturi kasnije, izbije pobuna, pobjegnete, a potom krećete istraživati vlastitu kulturu te tražiti vlastite korijene i pripadnost. Dojma sam kako je sama priča tu više u svrhu istraživanja (o kojem ću kasnije) i razonode koja zapravo vuče na daljnje igranje.
Gameplay sistemima i atmosferom, Avatar: Frontiers of Pandora jako podsjeća na Horizon Forbidden West. Na raspolaganju su vam klasično stablo skillova, craftanje oružja, odjeće, opreme, hrane i municije. Weapon wheel s craftanjem također djeluje u realnom vremenu, a tu je i pandan Focusu, odnosno Na’vi Sense koji skenira teren.
Bilo da ste se namjerili RDA (ljudskoj frakciji) ili fauni, borba je fluidna i brza. Borba lukom i strijelom je zabavna, pogotovo u kombinaciji sa šuljanjem, premda Na’Vi ne vole klasična metalna oružja, ima i njih, a napucavanje je standardno u Far Cry stilu. Tu je i klasično skupljanje materijala za craftanje, bilo od ulovljenih životinja ili biljaka od kojih svaka ima svoj jedinstveni efekt i iskoristivost kod kuhanja ili kao komponenta za unaprjeđivanje opreme. Sve to je prilično standardno izvedeno i na razini, međutim, kralj ove igre je istraživanje.
Exploration is the king
Između glavnih questova, u neobaveznom istraživanju Pandore proveo sam doslovno sate, a ono je osobito ugodno kada isključite tzv. Guided opciju. Međutim, i bez iste igra vas nigdje ne navodi sama po sebi, nema 3D oznaka i HUD je praktički nepostojeći, a sve upute dostupne su isključivo kroz skeniranje.
Nema nikakvih staza i putova, što je uz enormnu vertikalnost najveći razlog zašto je istraživanje toliko ugodno. Upareno s minimalnim sučeljem, morat ćete se osloniti na opise lokacija, kompas i mapu. Na Pandori put između dvije točke nikada nije ravna crta, pa je prije kretanja “na put” potrebno dobro promotriti okruženje, što dodaje još jednu dimenziju samom istraživanju.
Nakon nekog vremena dobije se i pristup Ikranu, letećem mountu koji daleko olakšava istraživanje mape. Tako kažu, jer u svojih 15-ak sati aktivnog igranja još nisam stigao do te točke. Stoga ovaj tekst dan uoči službenog izlaska igre i objavljujem kao pregled, a recenzija će uslijediti kasnije. Tako nisam isprobao ni kooperativno igranje, koje postoji, a izvedeno je na način sličan Returnalu gdje drugi igrač zadržava sav prikupljeni loot.
Update na PC-u popravio stvari
S i5 12400F procerosom, RTX 4060 Ti grafikom i 16GB RAM-a s nativnom rezolucijam i srednjim postavkama dostizao sam 75 do 100 FPS-a s ponekim naglim padovima na neočekivanim mjestima. To sve na ultra-wide monitoru u 3440*1440 s uključenim DLSS-om, za kojeg nisam potpuno siguran je li imao efekta budući da u postavkama nisam imao ponuđenu nižu 21:9 rezoluciju.
Poslije prekjučerašnjeg ažuriranja i novo-izdanih Game Ready drivera s dodanom podrškom za ovu igru, performanse su bolje. Na Ultra postavkama drži se na 40 do 60 FPS-a s rjeđim padovima do 30, ali prilično je igrivo, osobito onom tko preferira najvišu razinu vizuala.
Nakon viđenog i odigranog u prvih 15-ak sati, svakako mogu preporučiti igranje. Avatar: Frontiers of Pandora zasad se čini kao vrlo dobra do odlična igra, koja će prije svega zadovoljiti poklonike Ubisoftove Far Cry formule, a potom i ljubitelje Cameronovih filmskih ostvarenja kojima se ova igra vizualima i vjernosti svijeta približila jako blizu.
