Ponekad se dogodi da u igru uspijete uči bez ikakvih očekivanja. Nije mi se dogodilo dugo jer teško se danas oduprijeti internet hypeu i konstantnom bombardiranjima. Međutim, apsolutno izbjegavam bilo kakvo izlaganje igrama kojima se jako veselim.
Avatar: Frontiers of Pandora nije bio jedan takav naslov. Promaknuo mi je kao i mnogima, možda zbog Ubisoftu nesvojstveno mlakog marketinga, ali tim bolje. Ući u nešto bez ikakvih očekivanja danas je jako rijetkost, a pokazat će se, istovremeno i pravo bogatstvo.
Ubisoftovom studiju iz Montreala ovo nije prvi Avatar naslov. Davne 2009. izdao je igru jednostavno nazvanu Avatar: The Game, brzinski skovani naslov ususret izlasku filma i najbolje je zaboraviti da postoji. Dvije generacije kasnije u suradnji s Massive Entertainmentom nastupila je svima nam poznata Ubisoftova “open-world formula”. Premda sam odigrao niz Ubisoftovih igara iste formule, bilo je nekako drugačije otisnuti se u nepregledne džungle Pandore. Avatar me jako brzo uvukao taj šaroliki svijet i počeo sam primjećivati bitna osvježenja.
![](https://ffa.hr/wp-content/uploads/2023/12/Avatar-Frontiers-of-Pandora-world.jpg)
Svijet Pandore je velik, šaren, isprekidan rijekama, jezerima i planinama te gusto naseljen florom, faunom, saveznicima i neprijateljima. Može se reći kako je glavni junak Avatara upravo ovaj svijet i povezivanje s njim. Teško je riječima opisati količinu detalja i kompleksnost terena kojeg je potrebno prevladati između dvije točke kretanja.
Radnja u svrsi istraživanja
Priča je originalna za Avatar univerzum. Igrate kao Na’vi kojeg je kao dijete porobio RDA i ubio mu majku. Osam godina odrastanja i indoktriniranja u ljudskoj kulturi kasnije, izbije pobuna, pobjegnete, a potom krećete istraživati vlastitu kulturu te tražiti vlastite korijene i pripadnost. Dojma sam kako je sama priča tu više u svrhu istraživanja (o kojem ću kasnije) i razonode koja zapravo vuče na daljnje igranje.
Gameplay sistemima i atmosferom, Avatar: Frontiers of Pandora jako podsjeća na Horizon Forbidden West. Na raspolaganju su vam klasično stablo skillova, craftanje oružja, odjeće, opreme, hrane i municije. Weapon wheel s craftanjem također djeluje u realnom vremenu, a tu je i pandan Focusu, odnosno Na’vi Sense koji skenira teren.
![](https://ffa.hr/wp-content/uploads/2023/12/Avatar-Frontiers-of-Pandora-combat.jpg)
Bilo da ste se namjerili RDA (ljudskoj frakciji) ili fauni, borba je fluidna i brza. Borba lukom i strijelom je zabavna, pogotovo u kombinaciji sa šuljanjem, premda Na’Vi ne vole klasična metalna oružja, ima i njih, a napucavanje je standardno u Far Cry stilu. Tu je i klasično skupljanje materijala za craftanje, bilo od ulovljenih životinja ili biljaka od kojih svaka ima svoj jedinstveni efekt i iskoristivost kod kuhanja ili kao komponenta za unaprjeđivanje opreme. Sve to je prilično standardno izvedeno i na razini, međutim, kralj ove igre je istraživanje.
Exploration is the king
Između glavnih questova, u neobaveznom istraživanju Pandore proveo sam doslovno sate, a ono je osobito ugodno kada isključite tzv. Guided opciju. Međutim, i bez iste igra vas nigdje ne navodi sama po sebi, nema 3D oznaka i HUD je praktički nepostojeći, a sve upute dostupne su isključivo kroz skeniranje.
Nema nikakvih staza i putova, što je uz enormnu vertikalnost najveći razlog zašto je istraživanje toliko ugodno. Upareno s minimalnim sučeljem, morat ćete se osloniti na opise lokacija, kompas i mapu. Na Pandori put između dvije točke nikada nije ravna crta, pa je prije kretanja “na put” potrebno dobro promotriti okruženje, što dodaje još jednu dimenziju samom istraživanju.
![](https://ffa.hr/wp-content/uploads/2023/12/Avatar-Frontiers-of-Pandora-exploration.jpg)
Nakon nekog vremena dobije se i pristup Ikranu, letećem mountu koji daleko olakšava istraživanje mape. Tako kažu, jer u svojih 15-ak sati aktivnog igranja još nisam stigao do te točke. Stoga ovaj tekst dan uoči službenog izlaska igre i objavljujem kao pregled, a recenzija će uslijediti kasnije. Tako nisam isprobao ni kooperativno igranje, koje postoji, a izvedeno je na način sličan Returnalu gdje drugi igrač zadržava sav prikupljeni loot.
Update na PC-u popravio stvari
S i5 12400F procerosom, RTX 4060 Ti grafikom i 16GB RAM-a s nativnom rezolucijam i srednjim postavkama dostizao sam 75 do 100 FPS-a s ponekim naglim padovima na neočekivanim mjestima. To sve na ultra-wide monitoru u 3440*1440 s uključenim DLSS-om, za kojeg nisam potpuno siguran je li imao efekta budući da u postavkama nisam imao ponuđenu nižu 21:9 rezoluciju.
![](https://ffa.hr/wp-content/uploads/2023/12/Avatar-Frontiers-of-Pandora-dualsense.jpg)
![](https://ffa.hr/wp-content/uploads/2023/12/Avatar-Frontiers-of-Pandora-postavke-grafike.jpg)
Poslije prekjučerašnjeg ažuriranja i novo-izdanih Game Ready drivera s dodanom podrškom za ovu igru, performanse su bolje. Na Ultra postavkama drži se na 40 do 60 FPS-a s rjeđim padovima do 30, ali prilično je igrivo, osobito onom tko preferira najvišu razinu vizuala.
Nakon viđenog i odigranog u prvih 15-ak sati, svakako mogu preporučiti igranje. Avatar: Frontiers of Pandora zasad se čini kao vrlo dobra do odlična igra, koja će prije svega zadovoljiti poklonike Ubisoftove Far Cry formule, a potom i ljubitelje Cameronovih filmskih ostvarenja kojima se ova igra vizualima i vjernosti svijeta približila jako blizu.