Recenzija | Avatar: Frontiers of Pandora

Rijetke su adaptacije hitova sa velikog platna koje su uspješno, odnosno, da budem precizniji – “igrivo” odradile tranziciju u medij videoigara. Većinom su to pokušaji direktnog prenošenja ili proširivanja radnje i oni najčešće u svrhu brzog cash graba ne budu ni sjena originalnog materijala. Avatar: Frontiers of Pandora nije još jedan takav slučaj.

Avatar je, dakako, kritika američkog (i svakog drugog kolonijalizma) smještena u SF okruženje gdje se još jednom podsjeća što se dogodi sa domorodačkim stanovništvom kad tehnološki razvijeni osvajači dođu ”otkriti” novi svijet. Ne bih se mogao nazvati dobrim poznavateljem Avatar franšize (davno sam pogledao prvi film) i osim nespornog vizualnog spektakla, film nije imao neku narativnu dubinu da bi me uvukao u taj univerzum.

We come in peace

Priča u Frontiers of Pandora ne odmiče od osnovne premise Avatara u tom aspektu, ali je originalna te ovaj put glavni junak nije čovjek s Na’vi avatarom. Glavni lik je član Sarentu klana, odrastao među ljudima na mjesecu Pandora u sklopu ambasador programa RDA korporacije koji za svrhu ima premostiti jaz između domicilnog stanovništva i ljudskih eksploatatora pod idejnim vodstvom Johna Mercera.

Nakon kratkog uvoda i pobune pokreta otpora sastavljenog od ljudi i Na’vija, igra naglavačke baca u šaroliki i nepoznati svijet Pandore kojeg ćete istraživati, ujedinjavati klanove u Pokret otpora te u konačnici pokušati otjerati RDA s Pandore i zaustaviti onečišćenje nastalo besramnom eksploatacijom resursa. Sama priča definitivno nije glavni adut igre, premda ima poneki upečatljivi trenutak.

Familiar Feeling

Kao što sam napisao ranije u pretpregledu, svi uobičajeni mehanizmi open-world igara su tu. Frontiers of Pandora djeluje poput mješavine Horizon Zero Dawna i Far Crya i onima koji su upoznati s open world igrama, a osobito s tzv. “Ubisoftovom formulom”, pronaći će se u dobro poznatom teritoriju.

Sistemi izrade oružja i opreme, skupljanje materijala i kuhanje obroka odrađeni su solidno iako ne previše kompleksno. Skill tree je jednostavniji nego u Horizonu i, rekao bih, sporedan je element naspram izbora opreme i oružja. Podijeljen je u pet kategorija koje bih okarakterizirao kao: Damage, Health, Stealth i Gathering, a zadnji se odnosi na letećeg ili klasičnog mounta (Ikrana i Direhorsea). Svaki skill tree ima i Mastery izazov s posebnim special skillom, koji ipak ne utječe previše na opći balans igre.

Spomenimo i Ancestral skill tree sastavljen od vještina koje je moguće pronaći razasute i većinom jako dobro skrivene na teško pristupačnim dijelovima mape. Budući da je sučelje minimalističko, čak i prejednostavno te vodi kroz mapu tek općim markerima, bez pokazivača interijera ili čak lokacija za craftanje ili prodavača, pronalazak tih vještina je tim izazovniji.

Guerilla Combat

Sama borba iz prvog lica navodi na neprestano kretanje te čak i na najnižoj težini rigorozno kažnjava tromost i nepreciznost. Veliku ulogu ima tzv. Na’vi Sense koji poput Focusa iz Horizona označava neprijatelje i njihove slabe točke te materijale s kojima možete ili trebate interaktirati.

Na raspolaganju je nekoliko vrsta Na’vi oružja poput luka i strijele u Long, Short i Heavy varijantama, bacača koplja i zamki. Cijela mehanika korištenja i kreacije Na’vi municije izvodi u stvarnom vremenu direktno iz weapon wheela poput u Horizon naslovima, ali je pritom varijacija dodataka prilično siromašnija.

Glavnom liku dostupna su i “ljudska” oružja. AR, pumperice i pick-up bacači raketa djeluju upravo onako kako biste i očekivali i tu nema osobitih nepoznanica i trikova. A kada smo kod ljudskog, spomenimo i hakiranje neprijateljskih EXO oklopa. Kao i craftanje ono se također izvodi u realnom vremenu te je usko povezano sa stealth mehanikom u smislu da ako vas protivnici primijete dok rješavate prigodnu mini igru hakiranja, neće vas poštedjeti.

Sve te borbene mehanike, oružja i opremu možete primijeniti u bazama neprijateljskog RDA (koje možete i potpuno ignorirati), na instalacijama za eksploataciju resursa koje je potrebno onemogućiti, a za najveći izazov tu su i baš velike, iznimno dobro branjene baze s elitnim neprijateljima i protuzračnom obranom.

RDA neprijatelji pritom nisu previše raznovrsni. Tu su standardni vojnici, nekoliko vrsta naprednijih s EXO oklopima u nekoliko jakosnih kategorija i dvije vrste letećih vozila. Premda nisu raznovrsni, u encounterima su prilično brojni čak i na najnižoj težini igranja. Jednom kada otkriju poziciju igrača ulaze u konstantni wall hack god mod i nema tog mjesta gdje se možete sakriti. Opkolit će vas i, ako se ne krećete, navaliti na vas sa 100-postotnom preciznošću.

Gentle Hunter

Kako biste došli do prijeko potrebnog materijala za craftanje i do hrane, na Pandori ćete i loviti, ali taj element igre nije previše uzbudljiv. Sam lov nagrađuje preciznost i ekonomičnost. Što ste precizniji i trošite manje municije, dobit ćete najbolju kvalitetu loota. Težina lova prilično je bezazlena, ali ima nekoliko predatora koji će vas suočiti s gubitkom Na’vi Sensea i učiniti lov izazovnijom, samo šteta što ih nema više.

Osim lova, sjedinjenje s prirodom proizlazi i s prikupljanjem biljki i voća, koji u crafting receptima poboljšavaju svojstva. Svako branje pokreće kvazi mini igru gdje, ako koristite kontroler, kombinacijom tipaka i vibracije možete “savršeno” nešto ubrati za bolje efekte. Težinu tog elementa igranja možete smanjiti ili čak isključiti u postavkama, ali gubite spomenute pogodnosti. Radi se o gameplay elementu koji je totalno nepotreban, ali tolerirao sam ga jer pridonosi imerziji.

Explore Thyself

Svijet Pandore je raznolik, šaren, prelijep i visok. Da, visok! Vertikalnošću svijeta ionako golema mapa postaje još veća. Tokom više od 30 sati igranja, premda sam prilično šarao i istraživao izvan glavnih misija, otkrio sam tek oko 50% mape, i to većinom površno, što dovoljno govori o masivno velikoj Pandori.

Samo istraživanje učinilo je korak naprijed od standardnih open world naslova. Sučelje je minimalno s diskretnim pokazivačima i oznakama, a stalnih 3D oznaka nema ni u tvz. guided modu. Mini mapa ne postoji, što je neobično za ovako otvorene igre, međutim, mogu reći da mi nije nedostajala. Osim u nastambama gdje je teško, primjerice, precizirati poziciju trgovca.

Kretanje je iznenađujuće jednostavno i intuitivno. Ako vidite nešto, ma koliko visoko bilo, i ako vam izgleda da biste se mogli popeti – možete. Pogotovo kada otključate Igrana, leteće biće s kojim ćete ući u svojevrsnu simbiozu. Nema beskrajno iritantnog klizanja niz stijene, propadanja kroz teren, zapinjanja u geometriji i sličnih standardnih boljki video igara zadnjih 30 godina.

Sve nabrojano upareno s dinamičnom promjenom dana i noći, izostankom utabanih staza i sjajnom kontekstualnom zvučnom podlogom pridonosi osjećajem jednog od najboljih otvorenih svjetova u videoigrama.

U open world igrama teško je pogoditi balans između priče, dodatnog sadržaja i istraživanja, pa će neki i u Avataru golemi svijet vidjeti tek kao nepotrebnu prepreku između glavnih misija. Takvima je tu fast travel s točkama koje vode i do popratnih misija, istraživačkih zadataka te lokacija Na’vi klanova kojima ćete raditi usluge za glavnu “valutu” u igri, koju možete mijenjati za (kvalitetniju) opremu, oružja i municiju.

Grafiko, refleksiju ti ljubim

Avatar: Frontiers of Pandora igrao sam na PC-u u 3440*1440 ultrawide rezoluciji i malo je reći da na trenutke izgleda spektakularno. Gustoća detalja, veličina svijeta, kompleksnost geometrije, volumetric magla i oblaci, neizbježni Ray Tracing i njegova uloga u globalnom osvjetljenju… Avatar ima sve, premda za ostvariti to SVE na nativnim UHD rezolucijama treba popratiti i iznimno jak hardver. Tu pritom pomažu scalig i frame generating opcije DLSS, FS3, TAA i Intel XeSS.

Na RTX 4060Ti uparenim s i5 12400F na mješavini High-Ultra opcija i s uključenim DLSS-om na nativnoj 3440*1440 rezoluciji s malo smanjenom količinom mikro detalja i BVH-om, nakon ažuriranja Nvidijinih drivera i poslije zakrpe imao sam većinom stabilnih 60 FPS-a.

Po iskustvima nekih drugih recenzenata, Frontiers of Pandora je po samom izlasku imao povećih problema s AMD karticama, stoga i inicijalno lošije ocjene. Ali stanje se popravlja. Na konzolama, također prema iskustvima drugih recenzenata, Quality i Performance modovi u 30 i 60 FPS-a djeluju solidno i tehnička strana igre na konzolama nema nekih kroničnih problema.

Da zaključim tehničku stranu, istaknuo bih jako dobru implementaciju haptičke vibracije i adaptivnih triggera na DualSenseu koji na PC-u radi sasvim normalno kao i na PS5.

The Dark Side

Uspoređujući sa svoja posljednja dva open world iskustva u Cyberpunku 2077 i Horizon Forbidden Westu, u ovoj relativno nepravednoj usporedbi Avatar: Frontiers of Pandora je manje kompleksan naslov. Ono što ga izvlači su veliki i detaljni svijet te borba koja ne pokušava komplicirati.

Premda priča nije osobito kvalitetna čak ni za open world poimanje naracije, čak i više nego u filmu uvuče u interne odnose i zbivanja te izaziva simpatije prema Na’vi narodu i odnošenju prema vlastitom domu. Pobuđuje etička promišljanja te intrigira taj disparitet poimanja svijeta i života ljudi-osvajača u odnosu na domorodce.

Sa solidnih 80/100, Avatar: Frontiers of Pandora bez problema mogu preporučiti svim ljubiteljima Avatar univerzuma, ali i igračima koji vole i preferiraju naslove s velikim otvorenim svjetovima te slobodom koju oni donose. Ako sve to poprati i prodaja, Ubisoft potencijalno ima još jedan veliki IP na koji može računati na duže staze.

Osim što je domaćim gamerima poznat kao komentator gaming zbivanja koja sežu još do doba legendarnog Gameplay foruma, osim što povremeno piše te recenzira igre na FFA, Damir je pokrenuo i vlastiti YouTube kanal Something w wrong. Tamo možete pronaći njegov dugogodišnji projekt Metal Gear Solid serijala, a uskoro će podijeliti i svoje prikaze igre Avatar: Frontiers of Pandora. Zapratite ga.