Recenzija | Avowed

Dopustite mi da vam ispričam priču. Urednik Hrvoje šalje poruku da je došao kod za Avowed. Što je prije moguće stavio sam je skidati i nikad brže se nije skinula. Nemam vremena gubiti vrijeme jer moram završiti igru. Kako ću ljudima prenijeti dojmove, a da nisam završio igru? Nekako se gubi vjerodostojnost ako nisi sve završio.

Par dana kasnije, Stevan Veliki (moj lik u igri) je zaglibio. Avowed je prokleta igra. Filip (lik koji piše recenziju i stvaran je) zna da se mora fokusirati na glavne misije, ali crv u mozgu ne da. Jer kako da sad igram main quest kad igrin svijet mami, zove i usisava u sebe svakim korakom sve više? Ubrzo shvaćam da protiv sebe ne mogu i neću, makar ne završio glavnu priču. I nisam ju završio ni nakon 60 sati igranja, a ni neću još sigurno 30 i više sati jer svijet Avoweda je prokleto predivan, bolestan, poremećen i zarazan. Jednom kad vas uvuče u sebe, Living Lands ne pušta.

Mogao bih malo tamo, ma ne…idem ravno…ma neću

A jednom kada kročite u Živuću Zemlju i njene regije, ispred vas otvorit će se predivan pejzaž. U daljini ćete vidjeti obrise razrušenih kula, bajkovitih kućica, gradova koji služe kao hubovi, slapove, šume, livade, močvare i onda ćete napraviti prve korake. Nećete biti ni svjesni da ćete za par minuta shvatiti da lijevo nešto ima. Desno nešto ima. Pod vodom nešto ima. Na brežuljku nešto ima. Ako vam gamerski osjet kaže da “tamo nešto ima”, vrlo vjerojatno je da i ima. I onda ćete malo skrenuti s puta i reći sebi “ajde samo da vidim što tu ima”, pa se vraćam na glavnu priču.

Lijevo od vas vidjet ćete puteljak koji vodi na mali brežuljak. Mali brežuljak nema ništa na prvi pogled, sve dok ne vidite da ipak nešto tu ima…jedva se vidi. Opa, tajni prolaz u kolibu. “Ma ok, ajde to ću brzo počistiti, pa se vraćam na glavni put.” I stvarno, pokupit ćete u kolibici sve što možete (hranu, piće, možda poneki item za nadogradnju) i onda ćete vidjeti da u podu ima još jedan prolaz. Opa, otvorite vrata, a prolaz vodi u špilju. “Ma ok, ajde da i to sad odradim kad sam tu već.” Četrdeset i devet minuta kasnije vi ste još u špilji jer ste sasvim slučajno otkrili genijalan side quest koji vam je dao tonu dobrog loota i oblikovao događaje koji će definirati u velikoj mjeri tijek priče što ćete tek kasnije shvatiti.

Je li Avowed open world? I je i nije. Igra je podijeljena u regije, a same regije su ogromne, stvarno ogromne. Jedino što da biste došli u novu regiju morate završiti određenu glavnu misiju.

Ako sad mislite da biste u jednom trenutku igranja naišli na spomenutu sporednu misiju – ne biste. Avowed nije igra u kojoj ćete se popeti na kulu, stisnuti magično dugme koje će u sekundi otkriti 200 markera na mapi koje biste trebali pregledati i otići do njih. Ne, ovdje imate marker za glavnu misiju, a Obsidian je igračima ostavio odluku da sami odluče kako žele igrati. Jednom kada stupite na tlo jedne od četiri (!) regije, nema šanse da nećete poželjeti odlutati s glavnog puta. Možda ćete i krenuti u smjeru markera za glavnu misiju, ali usput ćete otići na sve strane svijeta i neće vam niti sekunde biti žao. Za svaku sporednu aktivnost bit ćete nagrađeni odličnim lootom, upoznati hrpu ekscentričnih likova, otključati sjajne priče i događaje, doživjet fantastične avanture i iznenađenja i nikad nećete pomisliti da ste izgubili vrijeme.

Ja sam možda i previše zaglibio jer sam se uhvatio da glavnu priču nisam taknuo više od deset sati. Kako i bih, kada sam neke od najboljih nagrada u igri dobio igrajući sporedni sadržaj koji bi u nekim igrama definitivno mogao proći pod glavne misije. Spomenut ću vam još samo dvije situacije koje sam doživio u drugoj regiji.

Male i velike odluke

Desno bih trebao ići na glavnu misiju. Ravno vidim nekakav slap. Odem do njega, nema ništa. Malo zavirim lijevo, vidim dublja voda. Zaronim, kad ono – tajni prolaz. Lootam sve što ide i vidim nekog djeda kako priča. Nekakav prorok koji želi oživjeti umrlog boga. Igra mi nudi mogućnost da mu pomognem. Mogu ga samo ignorirati i otići. Mogu ga ubiti, opljačkat i sam oživjeti Boga ili ga samo ubiti i otići. A mogao sam sve to napraviti i predati boga tajnovitom Glasu. Što biste vi napravili? Ja sam na kraju ubio ludog proroka, opljačkao ga, oživio Boga i….morat ćete sami otkriti. Recimo samo da sam zbog svoje pohlepe kasnije naletio na minu. Drugi primjer je da sam u prvoj regiji oslobodio jednu ženu koju nisam morao, pomogao joj, a u drugoj regiji sve mi se to vratilo deseterostruko. Dobio sam fantastičan komad opreme koji je podigao borbu na sasvim novu razinu, a njeni ukućani su podijelili sa mnom tajnu gdje mogu pronaći novi komad jedinstvene, legendarne opreme.

---

Velika većina sporednog sadržaja pomno je napisana, a malo je besmislenih zadataka kakve RPG-ovi često znaju imati. Naravno da je bilo ponekih glupih zahtjeva, ali ponovit ću opet – side questovi nisu tu da popune sadržaj, već čitavu priču podižu na jednu novu razinu. Neki od njih neće vam ponuditi više opcija za završetak, ali velika većina hoće. Stoga nije floskula kada kažem da će vaše iskustvo igranja biti drukčije od mojega ili bilo koga drugoga, jer je teško da ćemo svi donijeti iste odluke na svojim putovanjima kroz Living Lands.

Zaista me ugodno iznenadilo koliko je pažnje posvećeno svemu, ne samo glavnoj priči, i koliko sam se puta zapitao jesam li ispravno postupio ili ne. A tek glavna priča o kojoj ću ubrzo.

Nadam se da sam vam uspio dočarati koliko je svijet Avoweda poseban. Grafički je predivan, bajkovit i veseo, a u istom trenutku tmuran, crn i neprijateljski raspoložen. Zvukovi i glazba doživljaj podižu na višu razinu, a ne sjećam se kada sam posljednji put toliko uživao u istraživanju. Možda je razlog i taj što sam ovisnik o lootu, a ovdje ga ima na svakom koraku. Opet ću ponoviti – za sve što radite, bit ćete nagrađeni. Samo pažljivo istražujte, jer su kovčezi sa zlatnim sjajem (najbolji loot) često vješto skriveni.

Svaka regija je drugačija – od pustinja i močvarnih predjela do bogatih zelenih oaza i vulkanskih područja. Jedino je jedna stvar zajednička – svaka izgleda predivno, detaljno i bajkovito čak i na XSX.

A onda kad se jednom umorite od lootanja i lutanja, igra će ugasiti svjetlo i na obzoru će se pojaviti mrak. Nebeski svod će obojati zvijezde i mjesečina, slušat ćete pjev cvrčaka, a u pozadini krikove i zvukove neprijatelja. I vidjet ćete u mraku maleni žuti odsjaj žarke boje kako se upalio na planini. Otići ćete tamo, doživjeti predivan pogled na dolinu i shvatiti da toliko toga još niste vidjeli…!

Neću je i ne želim uspoređivati, ali svijet Avoweda toliko me oduševio da sam u nekim trenucima povlačio paralele s Elden Ringom, koji je igraču također omogućio da se izgubi i pronađe sebe gdje i kada želi. Avowed nije Elden Ring, niti to želi biti, ali uz borbu, njegov najveći adut sigurno je svijet. Može li RPG dobiti veću pohvalu od toga?

Pustolovine Stevana Velikog

Kakav bi to bio RPG i Obsidian, da vam na početku ne dopuste da stvorite lika po svojoj želji? Da, možete biti woke ako želite. Možete biti muško, žensko, baba, djed, ono (aparati) – možete biti što god poželite. Odabrat ćete i klasu (iako to nema puno smisla što objasnim kasnije), te pozadinsku priču koja će vam u dijalozima otvoriti nove mogućnosti (ovisno o tome što ste odabrali i s kim pričate). Igrate kao poslanik ambasadora, koji vas je poslao u Living Lands istražiti misterioznu kugu što truje floru, faunu i ljudski um.. Priroda i životinje počele su odumirati, a ljudi se pretvarati u zomboidna, gljivična čudovišta.

Čitajte papire i dnevnike – između redaka možete otkriti vrijedne lokacije, od fantastičnog loota i dijelova za toteme do pjesnika koji u špilji pjevaju mrtvima…

Da, ovaj dio s ljudima malo me podsjetio na The Last of Us. Ubrzo ćete shvatiti da kao poslanik kraljevstva Aedyr i niste dobrodošli jer dolazite u ime nekoga tko je kao došao pomoći svima, a da to nitko od vas nije tražio. Opet, nekako me to podsjeća na nekadašnju Njemačku ili u modernije vrijeme – zemlju koju treba učiniti velikom. A onda ćete shvatiti da ste posebni jer vas je iz nekog razloga taknuo jedan od Bogova, stoga vas svi zovu Godlike i rugaju vam se jer imate posebna obilježja. Ne, nemate divovski penis ili grudi. Zapravo ste ružni “do boga.”

Ali ste posebni jer imate posebne moći. Sljedeći trenutak – mrtvi ste. Netko vas ubije. Samo što vas nije ubio. Ali jest. Zbunjujuće? Jest. Umrli ste, ali ste živi zahvaljujući Glasu koji vas spašava. Tko je Glas? Neću vam reći. Nadam se da neće ni drugi u recenzijama. A čak i da vam kažu, ne smiju zbog embarga otkriti najvažnije detalje. Ma čak i da to netko prekrši, velika je vjerojatnost da će vaša priča biti drugačija jer nema šanse da će svi donijeti iste ili slične odluke. U svakom slučaju bit ćete konstantno na kušnji što odlučiti, no zapamtite da je ovo vaša igra i nema ispravnog ili krivog načina. Negdje pred kraj shvatit ćete da ste puno povezaniji i bitniji za Living Lands nego što igra sugerira u prvoj polovici. Neke stvari će vas šokirati i iznenaditi, no ne bih htio ići dalje jer ne znam u kojem ćete smjeru otići vi, a i nećemo spojlati.

Na vama je da izaberete hoćete li slijepo braniti interese svog kraljevstva ili ćete mu u potpunosti okrenuti leđa i postati odmetnik ili ćete biti na “ničijoj” zemlji i ponašati se “kako vjetar puše.” Ili, možete biti totalni se*onja i za*ebati sve žive i nežive i igrati svoju priču. Iz Obsidiana nisu lagali kada su rekli da igračima prepuštaju kreiranje vlastitog iskustva i to u velikoj mjeri zaista je tako.

Izbori dva

Dva primjera da shvatite o čemu pričam. Sasvim slučajno dok sam istraživao, nabasao sam na špilju za koju sam mislio da je nebitna. Ušao sam i vidio da tamo ima hrpetina vojnika koja planira nekakav napad. Kroz priču s brigadirom shvatim da je dio elitne postrojbe carstva koju mi kao igrač zastupamo, i da će napasti glavni grad druge regije samo zato što misle da nitko nije dostojan preživjeti i da je kuga obična glupost. Tu je sad na igraču da odluči što želi – hoće li napustiti špilju i otići, napasti ih i pobiti sve ili ih pokušat odgovoriti? Ja nisam uložio dovoljno bodova u određene atribute i nisam mogao sve riješiti razgovorom, nego sam izabrao da ih sve ubijem. Sat vremena poslije vidim da grad gori, ali ga ovi “moji” nisu uspjeli zauzeti jer sam očistio veliku većinu njih u toj špilji. Ovakva recimo odluka ima dalekosežne posljedice za priču što god da ste odlučili napraviti, a zapravo sam na njih sasvim slučajno naišao. Da nisam istraživao, ne bih bio u mogućnosti spriječiti napad i dobio bi samo jedan mogući ishod. Drugi, manji primjer je da me jedan farmer zamolio da pronađem tko mu je pokrao svu hranu što je marljivo skupljao. Ne zaboravite da kuga uništava sve. Kroz razgovor doznajem da ima bolesnu ženu i da mu je ona najbitnija na svijetu. Pronalazim hranu i shvaćam da je hranu ukrala ista ona osoba kojoj sam pomogao u prvoj regiji. Ukrala je hranu jer njena grupa preživjelih je gladna. Opet mi igra daje mogućnost da mirno riješim spor razgovorom, zaprijetim da ću je ubiti ako ne preda hranu ili pak, daju lijek za bolesnu ženu. Naravno da sam odabrao da daju lijek i ne moram nikoga ubiti, ali da nisam otvorio dodatni dijalog, ne bih nikada ni doznao da farmer ima bolesnu ženu.

---

Razgovarajte sa svima i svakim i nemojte samo preskakati dijaloge jer većina njih nije naporna (ima i cringea, nije sve savršeno) i što je najbitnije – često ćete razgovorom, ako pokažete zanimanje, otključati nove dijaloge, pa čak iz njih dobiti i sporednu misiju koja će vas opet nagraditi. Namjerno vam ne otkrivam previše detalja jer je najbolje da sve sami proživite. I, ako planirate igrati Avowed, pokušajte se suzdržati od YouTube vodiča i ‘najboljih’ buildova koji će preplaviti internet čim embargo padne. Ovo je vaša priča – ne dopustite da vam je netko drugi ispriča.

Želim biti najveći, kao nitko do sad…steći slavu i pobjeći u Njemačku

Opisao sam vam fantastičan svijet i istraživanje, slobodu i mogućnosti koju nudi uz kompletan sijaset likova i kvalitetnu priču koja se grana i grana. A što tek reći za borbu, odnosno slobodu da budete što želite? Da, postoje klase. Fighter, Ranger, Wizard i posebna Godlike čije specijalke ćete otključati ovisno o odlukama i postupcima tijekom igranja. Ja sam odabrao Wizarda, ali nisam bio samo čarobnjak. Bio sam sve jer to mogu biti. I bit ćete jer nema šanse da vas neće povući da koristite mačeve, buzdovane, puške, pištolje, strijele i čarobne štapiće. Dakle, što vas sprječava da u jednoj ruci ne držite čarobni štapić i bacate magije, a u drugoj ruci pušku koja skida na daljinu? Ili možda želite dva mača? Ili dva pištolja? Ma ne, onda ne možete blokirati udarce. OK, ali mogu raditi “dodge”? Možete.

Ako imate dosta stamine. A imat ćete dosta ako baš niste uzeli najteži armor u igri. Aha, čekaj…pa imam opciju da uložim bodove u otključavanje perka koji drastično smanjuje kaznu što nosim teški oklop, pa kad to nadogradim mogu se izmicati do mile volje i pucati iz dvije ruke? Može. Ili da stavim sve bodove u dexterity i podignem brzinu napada na maksimalnu razinu i uzmem dva mača i sjeckam sve kao “Super Sjecko”? Može. A mogu li biti onda John Wick i pucat sumanutom brzinom iz dva pištolja? Može.

Ipak ne bih. Ja bih štit. Može majstore. Štit u jednu ruku, pa ne moraš samo izbjegavati nego možeš raditi i parry. U drugu ruku staviš mač, mačetu, bodež, štapić, pištolj ili što god želiš. A znate što je najbolje? Što pritiskom na Y (da, igrao sam na Xboxu) mijenjate drugi setup. Dakle, možete ih nositi dva. Drugi može biti jedan mač / buzdovan koji ide u dvije ruke ili pak čarobna knjiga pomoću koje ispucavate specijalke i pištolj. Ili čarobna knjiga i štapić…ma što god želite.

A znate li što je još bolje? Da postoji pet kategorija kvalitete opreme i oružja od običnog, legendarnog do jedinstvenih zlatnih itema koji donose dodatne bonuse i atribute, a svako jedinstveno oružje tako i izgleda? Nema šanse da nećete isprobati sve što možete i igrati se sa slaganjem lika kako vi to želite.

Vi koji ste igrali Pillars of Eternity znate tko su The Steel Garrote. Ja bih povukao paralelu sa Schutz-Staffeln trupama. A njihov vođa tek…a znate što? Ako tako odlučite, možete im biti podrška.

Ma čekajte, jesam li vam rekao da možete u potpunosti napraviti CHC/CHD build gdje će vam ekran biti ispunjen žutim brojkama koje rade enormnu štetu? Nisam. A jesam li vam rekao da za malo novaca, u svakom trenutku možete resetirati sve uložene bodove u atribute i ponovno izgraditi lika kako vi to želite? Jesam li vam rekao da vam samo jedan komad jedinstvene opreme (bilo riječ o oružju, oklopu, čizmama, rukavicama, ogrlici ili prstenu) može oplemeniti i podići čitav build? Borba se odvija u stvarnom vremenu, jedino se pauzira kada dajete naredbe svojim suborcima ili se liječite i punite manu raznim napicima i jelima koje ste usput pokupili ili u kampu skuhali.

A znate što vam još nisam rekao? Da je apsolutni gušt kad se malo nadogradite, pržiti, peći, roštiljati, bosti, pucati, udarati, nabijati, gaziti neprijatelje s istinskim užitkom? A još veći užitak je kad napunite stun metar ispod svakog neprijatelja i onda izvedete specijalni napad koji ima spektakularnu animaciju i to posebnu za svaku vrstu oružja. Kakav je to užitak. A tek kad postanete veći čarobnjak od Harry Pottera. Napravio sam build gdje sam stavio lagani oklop što znači da mi ne troši staminu, skupio sam takvu opremu gdje mi daje bonuse za regeneraciju mane, pa sam došao do toga da sam u dvije ruke ima dva štapića i beskonačno sam ispucavao magiju…ma ljudi moji. Gušt, gušt i gušt.

Igru možete igrati iz prvog lica, ali i iz trećeg. Moja preporuka je prvo lice jer iz trećeg izgleda kao da malo lik klizi što je od ranije poznata Obsidianova boljka. Prvo lice je puno prirodnije.

Moram malo stati na loptu, pa se vratiti na početak gdje je borba troma. Suha. Nije mesnata. Bojao sam se da će biti konstantna mlaka, ali na sreću bio sam u krivu. Čim se malo pojačate i krenete dobivati kvalitetnija oružja, itekako osjetite da ste sve jači i jači. Doduše, nisu ni neprijatelji mačji kašalj, posebno jer ne skaliraju s vašim levelom, pa ćete katkad se morat pojačati i vratiti kasnije jer neke boss borbe (ne u glavnoj priči) nećete moći srediti. Posebno bi vam moglo biti teško ako nećete istraživati ništa niti igrati sporedni sadržaj jer ćete propustiti hrpu odličnog loota i XP-a za nadogradnju.

Obsidian je donio pametnu odluku kad je igračima dao mogućnost da sve što im ne treba šalju u stash koji ima mjesta koliko hoćete, stoga ako vam je žao uništiti za resurse ili prodaju neki komad opreme, ne morate. Ako pak na početku nađete super loot, odnosno opremu koju iz nekog razloga želite imati do kraja igre, sve možete nadograditi od obične do legendarne razine. Čak se i jedinstveni komadi opreme i oružja mogu nadograditi dodatnim atributima, stoga je jako bitno da stalno kupite sve gdje god možete. Katkad će vam bossovi kojih ima baciti potrebne stvari za nadogradnju, nekad ćete pronaći sve istraživanjem, a tu su i trgovci koji imaju vrijedne stvari – od oklopa, oružja, napitaka do mapa sa skrivenim blagom.

Nadogradnje opreme i oružja radit ćete u kampu, a zanimljivo da ćete u kamp moći postaviti toteme koji donose ogromne i trajne bonuse za vašeg lika i njegove kompanjone. Mala je kvaka što toteme nije lako kompletirati i razasuti su po svim regijama, no vrijedi istraživati i skupiti ih sve jer donose ogromne, zaista ogromne buffove za cijelu ekipu.

Kompanjoni

Kakav bi to bio RPG da nema pratitelja? Nikakav. Obsidian je i tu posvetio dosta veliku pažnju jer su Kai, Marius, Giatta, Yatzli prilično jedinstveni likovi. Ne ponašaju se kao neki tupavci koji su tu samo radi reda, nego se neće libiti vam reći što misle, a često ćete biti u mogućnosti pitati njih što misle kakvu odluku biste trebali donijeti u određenim situacijama ili će vam reći kasnije što vas slijedi. Maksimalno ih dvoje možete imati u grupi i svatko od njih donosi posebne moći. Primjerice, Yatzli je čarobnica, Giatta je healer dok je Marius tipični ratnik. Meni je osobno najviše pasala opcija da me Giatta liječi jer nisam ulagao ništa u zdravlja, a Marius tanka sve. Preporučujem da odigrate njihove misije jer su i one kvalitetne. Jedino što bi antiwoke ekipa mogla zamjeriti što ne vole svi baš suprotni spol. Eto, usporedbe radi, odigrao sam čitav zadnji Dragon Age u kojem je još veći fokus na popratnim likovima, ali Obsidian je odradio i ovdje puno bolji, prirodniji posao. Ima jako zanimljivih dijaloga između njih, poseban je gušt kad se međusobno podbadaju i šale, ali bit će tu svega. Pričajte s njima kad podignete kamp…otključat ćete neke dodatne dijaloge koji vam donose trajne bonuse.

---

Dok smo još kod borbe i opreme, pohvalio bih izgled i dizajn oklopa. Vidi se velika posvećenost detaljima, a ako vam se nešto ne sviđa, dostupan je transmog sistem koji nikad nije bio jednostavniji. Malo mi je žao (barem ja nisam naišao) što je kvaliteta opreme ovisna o regijama. Jedinstvena oružja padaju svuda, ali koliko sam vidio, superiorna i legendarna su rezervirana za predzadnju, odnosno zadnju regiju što je vidljivo i po ponudama trgovaca u gradovima.

A wow ED

Avowed smo dobili za XSX, a za divno čudo, dostupna su tri modea odmah na launchu. Quality mod daje 2160p rezoluciju na 30FPS-a uz RT; Balanced mod (na njemu sam igrao, zahtjeva VRR i 120Hz TV) koji vrti igru na 2160p rezoluciji, 40FPS-a uz RT i zadnji je naravno Performance mod koji pruža 1800p na 60FPS-a bez RT-a. Kao što sam već naveo, igra na XSX izgleda predivno, šareno, lijepo, a kako će tek na pravom PC-ju…to mogu samo zamisliti.

Koliko se sjećam, u ovih gotovo 60 sati naletio sam tek na nekoliko manjih, nebitnih bugova kao što su lomljene slike pod vodom kada se dođe na dno i jednom nisam mogao pokupiti loot s poda. Na sreću nije bio bitan. Veći problem je u zadnje dvije regije stuttering, koji se ipak popravi jednom kada ugasite i ponovno upalite igru.

Kad smo kod mana, velika zamjerka mi je što glavni lik ne priča. Malo ubije imerziju, a i glasovna gluma nekih likova je upitna i dosta cringe kao i neki dijalozi koji su bezvezni. Nekome će možda smetati što (barem ih nije bilo u ovoj verziji) nema mogućnost postavljanja custom markera na mapu. Nezgodno je ako u daljini vidite nešto zanimljivo, ali ste isto tako nešto zanimljivo vidjeli puno bliže i odete tamo, pa onda ne znate gdje ste ovo vidjeli… A to će vam se događati često jer igra vas ponese.

Možda će nekome minus biti što Avowed nije klasični open world naslov već je igra podijeljena na regije, ali ja s tim nisam imao problem.

Magija ne služi samo za borbu. Ako vidite vodu, a ispred uzvisinu koju ne možete dokučiti a baš tamo ima nekakav kovčeg…jednostavno bacite led dolje i imate platformu za popeti se…

I što reći na kraju? Više nisam siguran jesam li vam sve uspio dočarati, jesam li nešto izostavio (sigurno jesam – eto, sjetio sam se da nema mikrotransakcija ako je to nekome bitno, barem ih nije bilo u ovoj verziji), ali Avowed je zaista odlična igra.

Prokleta jer teško je prestat igrati, teško je ne zalutati i biti ovisan o lootu. Teško je ne isprobati sve moguće kombinacije oružja i buildova, teško se ne zaljubiti u slobodu koju nudi u svakom svom segmentu, teško je ne upiti atmosferu i likove…teško je ugasiti u 4-5h ujutro, a za sat vremena se trebaš ustati na posao. Teško je jedino slušati ženu kako ti melje i melje da nisi normalan jer ona je sutra druga smjena, pa da si stari konj od 40 godina…a ne zna ona da sam za bunar pronašao ključ, a u bunaru ogromna, velika, debela, zlatna – škrinja. Puna blaga i opreme. Eh, neće nikad saznati kako je to sasvim slučajno nabasati na medium armor koji baš idealno podiže sve moje karakteristike za magiju…!

aWOWed!

Možda sam zaboravio reći da je uz sve to, Avowed zaista jako zabavna igra. Ima staru igrivost, ali moderan pristup i ima dušu za razliku od nekih recentnih RPG-ova koji su se putem izgubili. Baš kad sam krenuo igrati Avowed, došao je puno (barem tematski) ozbiljniji Kingdom Come Deliverance II i pokazao se fantastičnom igrom. Sad je tu Avowed koji je potpuno drugačija igra, ali je isto vrhunski RPG. Mogli bismo reći da ljubitelji RPG-a jedu i jest će dobro i u idućih nekoliko tjedana. Ma što tjedana, mjeseci!

Možda će vam biti zanimljivo da ja i nisam neki fan Obsidiana. Nisam igrao Fallout: New Vegas, pa ni Pillars of Eternity u čijem se univerzumu odvija Avowed. Uživao sam u The Outer Worldsu i nakon Avoweda jedva čekam nastavak. Ako volite RPG žanr, Avowed je obvezna lektira i nemojte ga propustiti bilo da igrate na konzolama ili PC-ju. Prava je šteta što odmah ne dolazi na PlayStation, ali siguran sam da hoće. Igra i studio su zaslužili milijunsku prodaju i što više igrača u Living Landsu. Eto ideja da se nekad nadoda online co-op.

I za kraj potrebno je naglasiti da još od vremena Xboxa 360, Xbox studiji nisu imali ovakve igre koje su izašle ili tek dolaze. Prije par mjeseci Indie, danas Avowed, sutra South of Midnight. Prava je šteta što mi ovdje možda ne vidimo marketinške napore Microsofta, ali ne mogu se oteti dojmu da marketing nije dovoljno dobar i upečatljiv, pa Avowed možda neće doći toliko do izražaja koliko bi trebao. A trebao bi.