Recenzija | Crash Bandicoot 4: It’s About Time

Crash se vratio, jači no ikad!

Prema svim zakonima (meta)fizike putovanje kroz vrijeme je nemoguće. Ne možemo se vratiti u prošlost. Nostalgija je postala marketinški trik; samo pogledajte količinu reizdanja i prerada igara svih mogućih žanrova iz onog doba kad smo imali 10 godina. Naš dobri stari Crash je dugo vremena zapeo u video prošlosti, ali svi znamo koliko su dobro prihvaćeni zadnji rimejkovi originalne trilogije. Crash 4 je logičan nastavak, novo poglavlje, divlje i luđe. Crash 4 je povratak u budućnost.

Novi Crash ne pati od nikakvih modernih boljki igraće industrije. Kratka i nevjerojatno slatka animacija na početku i odmah ste bačeni na istu plažu iz Crash 1. Vrlo brzo isprobate sve što Crash može – isto je kao i prije. Njegov tasmanijska vrtnja je ista, skok je isti, čučanj je tu, Crash je i dalje mutav. Ispred vas, kutije. Puno kutija. Puno voća. Puno dijamanata. Sve je isto kao i prije.

Prve dvije razine su odličan uvod. Nije preteško, nije prelagano. Ima jedna nova sitnica – wumpe, voće koje nikad nisu bile breskve ili jabuke koliko god to možda mislili, se računaju za dodatne dijamante na kraju razine. U prosjeku svaki nivo ima barem nekoliko stotina wumpi i dobijete tri dijamanta ako pokupite bar 80% wumpi u razini. Svaka razina ima (pakleno zeznuti) skriveni dijamant negdje na putu, jedan dijamant se dobije ako imate manje od tri izgubljena života do kraja, te naravno tradicionalni dijamant za skupljanje svih kutija je Sveti Gral. Svi ti dijamanti otključavaju simpatičan kostim za naše protagoniste Crasha ili Coco. (Coco i Crash su jednaki, kao i dosad, igrajte s kime želite.) Svaki nivo ima svoj kostim! I tako, nadobudni i širokog osmijeha na licu odigrate prve dvije razine ponovno, skupite sve dijamante, Crash postane kokoš a Coco jednorog, ma baš vam je fino.

Treća razina

Slijedeći svijet je vaše prvo vatreno krštenje. Upoznajete se sa Lali-Loli, novom maskom koja može mijenjati dimenzije pritiskom na R2 ili trokut. Opet, počinje relativno lagano. Platforme se materijaliziraju, kutije se skrivaju u drugoj „fazi“. Ako je TNT ili Nitro u suprotnoj „fazi“ onda vas ne može oštetiti. Morate paziti da se ne prebacite u drugu „fazu“ ako ste usred platforme u suprotnoj „fazi“. Nije zbunjujuće, nego je teško opisati riječima. Igra vrlo brzo testira sve vaše vještine – precizno skakanje, ritmično korištenje nove maske, čak je bitno odabrati redoslijed razbijanja kutija ako želite skupiti sve wumpe i/ili kutije. Prvo bonus područje će vas pošteno iznenaditi težinom. Ako ste perfekcionist i baš morate sve skupiti na prvom prelasku, pa, pomučit ćete se. Sve to da bi došli do kraja i saznali da ste negdje propustili 15-ak kutija, a nije vam jasno kako. Oh, kako će vam biti jasno.

Crash 4 nema stajanja. Igra ne nudi nikakve kočnice. Ubrzo sve postaje teže i teže. Nove maske donose potpuno nove probleme. Osim spomenutog Lali, imamo Akano koji vam nudi beskrajnu vrtnju(!), Kupunu koja usporava vrijeme i Ika-Ika koji mijenja centar gravitacije. Precizno skakanje naopačke? O da. Ne možete imati dvije maske istovremeno, ali… Pa, neke stvari neću spomenuti. Nisu samo maske novina – Crash sada može trčati po određenim zidovima, klizati po cijevima, njihati se užetom… Dobro znane potjere u smjeru kamere i jahanje medvjedića (i još štošta) su ponovno s nama. Svaki nivo ima široki raspon mehanika i problematičnih kutija koji nikako ne mogu dosaditi, samo razljutiti. Budite spremni, dijamante ćete krvavo zaraditi. Pripremite flastere i osigurajte kontroler. Osigurajte i rodbinu, za svaki slučaj.

Onkraj i beskraj

Set maski nije sve – imamo i set novih likova! Tawna iz druge dimenzije uskoči u pomoć, Dingodile se ni kriv ni dužan priključi ekipi, a čak i glavonja Cortex se nevoljko pridruži spletom okolnosti. Saznajte sami zašto. Svi likovi imaju svoje razine koje se nadovezuju na Crasheve. Prvi dio se igra sa ponuđenim likom i njegovim mehanikama, da bi zatim nastavili Crashev dio ali sa drugačijim rasporedom kutija, neprijatelja i zamki – remiks. Tawna ima kuku za grabiti daleke kutije i neprijatelje i može skakutati po zidovima. Dingodile je spor i trom, ali zato ima usisavač za lansiranje TNT-a i kratko lebdenje nad rupama. Cortex puca laserom i pretvara neprijatelje u platforme za skakutanje. Većinu ovih razina možete preskočiti, ali pobogu, moramo skupiti sve dijamante, jelda? Svi likovi su zanimljive ideje kako bi neki novi protagonist funkcionirao sa logikom Crash igre. Ništa manje teško od glavnog dijela, da se razumijemo.

Ali ni to nije sve! Otprilike na pola puta kroz kampanju, otključate N.Verted razine – zrcalni odraz svakog dostupnog nivoa sa posebnim vizualnim filterima i različitim promjenama igre. Npr. prvi nivo postane potpuno mračan i morate ga proći eholokacijom – svaka vrtnja ili udarac kutije pošalje sonarni radar i osvjetljava okolinu (kao Daredevil). Neke razine imaju filter starog celuloida koji vam ujedno ubrza kretnje. Jedan filter je podvodni, gdje su skokovi puno labaviji i sporiji. Napominjem da igra ima 49 razina. Svaki N.Verted ima i svoje dijamante. Neki kostimi traže i N.Verted dijamante. Vidite kud ovo ide?

Ali ni TO nije sve! Ako uspijete proći kroz razinu bez ijednog izgubljenog života, možete pronaći VHS kazetu koja otključava ultra-teške snimke Cortexovih eksperimenata iz tamo davne 1996. To su izazovi koji se sastoje isključivo od kutija iznad provalije i morate ih razbiti sve da zadovoljite Cortexa. Jest, pakleno je kako i zvuči. Cortex je sadist. Ako ganjate platinu, bit ćete mazohist. Nisam ni spomenuo time trial, o tome će se pisati traktati u medicinskim žurnalima.

Kutija za sve

Ogromna količina krvi i suza kroz kampanju se balansira sa nešto lakšim boss borbama. Ima ih fini broj i sve su zabavne i spektakularne, ali imam dojam kao da ih je neki drugi tim radio. Dok svaki drugi nivo traži od vas maksimalnu pažnju i gura vas dalje s mehanikama, boss borbe su vrlo jednostavne za shvatiti što i kako treba te vas ne sile na ponavljanje cijele borbe ispočetka. Čudna je situacija – proveo sam puno više vremena i znoja na određenim bonus područjima nego na ijednoj boss borbi. (Jedan bonus nisam ni shvatio kako riješiti nakon sat vremena…)

Crash 4 je krcat sadržajem. S jedne strane je najteži Crash dosada, sa detaljnim i razrađenim mehanikama koje nadograđuju Crasha kakvog smo dosad znali. S druge strane, Crash 4 je najpristupačniji Crash dosad: imate dva moda igre koji ne utječu na sadržaj razina, Modern i Retro. U prvome nemate živote i imate više zlatnih wumpi u razini potrebnih za skupiti dijamante, a u drugome umjesto zlatnih wumpi skupljate živote kao u starom Crashu. Fino je to složeno jer vas igra u Modernu prisiljava da nedostatak života nadomjestite skupljanjem puno više kutija i wumpi ako hoćete sve dijamante. Retro definitivno ne preporučujem za prvi prelazak. Otprilike 30-ak smrti po nivou će vas koštati vremena i volje u Retrou. Naravno, ako ste mazohist, neće vam puno smetati. (Ne, Retro nije potreban za platinu, smirite se.) Osim Moderna, igra nudi opcije za konfiguraciju kontrola, titlova i sljepoće boje – pohvalno!

Kao još jedan dodatni bonus, igra tehnički podržava više igrača. Nema pravog punog ko-opa, nego možete uključiti Pass N Play kad god hoćete i igra bilježi broj wumpi i smrti od svakog checkpointa. Po dogovoru, baš kao u nostalgičnim devedesetima, prosljeđujete kontroler nakon svake smrti i igra vam samo pokaže tko je bio uspješniji. Isto tako, imate kompetitivan mod, gdje trčite od checkpointa do checkpointa što brže ili pokušavate razbiti što više kutija na putu, ponovno izmjenjujući se na istom kontroleru. Nema ništa zaključano iza toga, čisto je zabave radi. Simpatična gesta, samo imajte na umu da ne budete pijani ili ljuti nakon napornog dana na poslu. Nikome ne treba razbijena televizija zbog greške pri slijetanju.

Posveta i evolucija

Što više tipkam i razmišljam o Crashu četvrtome, sve me više vuče da ga opet upalim. Nakon 20-ak sati imam jedva 55% igre gotovo, a svi znamo da Crash ima više od 100% u sebi. Moram naglasiti da nisam našao nijedan obojeni dijamant. (Da, da, i oni su nazad.) Moram otključati sve kazete! Moram otključati sve kostime! Sve galerije! Ima li skriveni svijet? Skriveni kraj? Tko zna, ne bi me čudilo.

Toys for Bob su se dokazali i prije sa Spyro reizdanjima, ali sa Crash 4 su pokazali koliko su voljni i sposobni napraviti nešto novo. Fenomenalna produkcija (ta glazba, te animacije, milina!), neviđena ljubav prema originalima i obožavateljima te tehnička i mehanička evolucija svega što smo dosad vidjeli u Crashu. Crash 4 je obavezna lektira. Jedva čekam Crash 5.