Recenzija | Days Gone

Unatoč činjenici kako čak 15 godina nisu razvili igru za “pravu” gaming konzolu, Sonyjev Bend studio jedan je od kultnih u industriji. Naime, radi se o kreatorima legendarnog Syphon Filter serijala, kojeg su se i zasitili nakon čak šest igara u desetak godina, da bi se poslije 2007. godine pritajili radeći na Uncharted i Resistance igrama za PlayStation Vitu.

Unutar široke plejade vrhunskih dokazanih studija pod Sonyjevim okriljem, jednom manjem studiju teško je izboriti neki značajniji budžet, međutim, Sony je pomalo iznenađujuće odlučio pružiti zeleno svijetlo za ambicioznu postapokaliptičnu open world igru. “Bendovci” su tako, potkapacitirani ljudima, krenuli zapošljavati novi kadar i 2015. započeli rad na Days Goneu.

Željni dokazivanja, “Bendovci” su na vlastita pleća postavili iznimno breme, jer uz poslovično fantastične Sonyjeve ekskluzive mjesta za podbačaj nema, dok bi svaki eventualni neuspjeh mogao zapečatiti sudbinu veterana gaming industrije.

Apokalipsu preživljavaju samo… bajkeri?

Days Gone nas smješta u vrijeme dvije godine nakon što se misteriozna infekcija proširila svijetom. U sveopćem kaosu milijarde ljudi su poginule ili preobražene u zombolika bića, preživjeli su najsnalažljiviji i najsretniji, a svijet se nalazi točno u onakvom kaosu kakvog biste i očekivali nakon jedne takove katastrofe.

Nalazimo se u ulozi bikera Deacona, koji zajedno s kolegom mu Boozerom preživljava obavljajući prljave poslove. Deacon i Boozer nisu oličenje etike i poštenja, što se može reći i za veliku većinu ostalih likova na koje nailazimo kroz igru. Neki pokušavaju preživjeti formirajući kampove, drugi spasenje vide u agresivi i okupljaju se u bandama, trećima su glave isprane unutar kultova, dok za naša dva junaka možemo reći kako balansiraju negdje u sredini trokuta.

Deacon i Boozer nisu likovi koji se predugo zadržavaju na istom mjestu. Plan im je putovati na sjever, međutim, na jednom zadatku Boozer se teže ozlijedi, a Deaconu ukradu motor, što sve njhove planove stavlja na čekanje.

Na putu da povratimo vlastiti motor i pomognemo Boozeru na tragu oporavka, obavljati ćemo zadatke za različite kampove. Svaki kamp ima vlastitu valutu kojom unutar istog možemo popravljati, tankirati i nadograđivati motor, te kupovati oružja i municiju. Interakcijom s kampovima podižemo levele povjerenja koji uzročno otključavaju nove djelove za motor i oružja, a kako je među kampovima ponuda različita, potrebno je balansirati između istih, što je poprilično zgodan element, posebice u slučajevima kad među kampovima vlada animozitet.

Paralelno uz igru, Days Gone nas kroz posebne sekvence vraća u početne dane kaosa kad je Deacon izgubio i svoju ženu, dok nas sa razvojem nesretnih događaja upoznavaju i audio zapisi na koje ćemo nailaziti kod napuštenih vojnih punktova.

“Podizanje” vojnih punktova jedna je od aktivnosti koje ćemo obavljati u slobodno vrijeme, a koje uključuju i “čiščenje” baza bandi čijim “riješavanjem” otkrivamo djelove mape. “Čiščenjem” bandi otključavaju se “fast travel” točke, a kako bismo neometano putovali, potrebno je između njih uklanjati tzv. gnjezda zombija, odnosno – “freakera”.

Motor je najbolji prijatelj

Sve nabrojane aktivnosti obavljati ćemo uz pomoć motora, koji je, zvučati će ružno – bolje okarakteriziran od nekolicine “stvarnih” aktera, što je nešto na što ću se osvrnuti kasnije. Vozni model je baš kakav treba biti za takvu vrstu motora, osjeti se težina, poseban užitak je “driftati” kroz zavoje, dok prostora za neko preveliko opuštanje ipak nema, jer treba brinuti o dvije stvari. To su “zdravlje” motora i razina goriva u rezervoaru. Ne želite ostati potrganog motora ili praznog tanka nasred šume, jer jednom kad se to dogodi, Days Gone postaje prava pravcata survival igra.

Okruženi freakerima, hordama, divljim životinjama i nedostatkom resursa, pronaći materijal za popravak motora ili kanistar s gorivom postaje izniman poduhvat. Takve i slične situacije navode na konstantno planiranje ruta kretanja. Dakle, lokacije benzinskih postaja i kanistara se pamte, niz brdo se obavezno vozi u leru bez gasa, a duša zaboli svakim sudarom u strani objekt.

Protiv ljudskih neprijatelja, freakera, zaraženih, ali i zdravih životinja borimo se čitavim arsenalom oružja. Od snajpera, preko pumperica i automatskih pušaka do samostrela, napucavanje je jako dobro izvedeno, te samo po sebi odmiče od klasičnoga napucavanja u TPS igrama. Nekima se neće svidjeti relativno neprecizna oružja, međutim, kombiniranje s focus “ablitiyjem” napucavanje čini poprilično zabavnim.

“Lootanjem” se prikuplja čitav niz predmeta od kojih se zatim “craftaju” paketi za povećanje “healtha“, “stamine” i već ranije spomenuti “focus“. Uz poboljšanje različitih sposobnosti, moguće je kreirati molotovljeve koktele, bombe, zamke, palice za tamanjenje “freakera” i ostale korisne stvarčice čije čete recepte otkrivati kroz igru. Važno je napomenuti kako je čitav sistem preuzet iz The Last of Usa, pa ako ste ga igrali, znate točno kako sve to zajedno izgleda u praksi.

Fantastična atmosfera

Kao jedna od najraznolikijih američkih saveznih država, Oregon je vjerno prenesen u igru. Od snježnih planina, preko pustinja do jezera i močvara, svijet u kojem se odvija igra je masivan, a svaka nova regija veća je od prethodne (povezane su u jednu veliku mapu). Dok je dizajn svijeta prosječan za open world igre, Days Gone briljira kod promjene vremenskih uvjeta.

Kiša, nevrijeme i pripadajući im zvučni efekti čitavoj mapi pružaju jednu novu dimenziju, te se zbilja ne mogu sjetiti igre koja ovaj element izvodi na ovako visokoj razini. Days Gone je prva igra kod koje sam se pred televizorom doslovno smrzavao – dok sam u igri preživljavao u kišnoj i blatnjavoj šumi, a sve to s jeftinim slušalicama na glavi i vanjskom temperatorom od 25 stupnjeva kakva nas je pržila prethodni tjedan.

Također treba spomenuti i impresivne snježne uvjete koji se dinamički pojavljuju na mapi, pa dok se određena lokacija bijeli pod mećavom, a pod kotačima motora se nakuplja bljuzga, ta ista lokacija par dana kasnije može biti okupana suncem i prekrivena zelenilom, što je zaista impresivno kad prvi put primijetite. Dinamički sniježni uvjeti Days Gone svrstavaju kao prvu igru ikad koja je izvela takvo nešto.

Golemi potencijal…

Ukoliko ste barem iole preletjeli preko prethodnih redaka, složiti ćete se samnom kako su postavljeni temelji za igru koja bi mogla sebi priskrbiti bezvremenski status. Međutim, Studio Bend je ipak propustio na taj način materijalizirati svijet i okruženje koje je stvorio.

Iako je poprilično nezahvalno uspoređivati igre različitih žanrova i kao recenzentu mi se to može obiti o glavu, tokom čitavog igranja ne prestaju se nametati usporedbe s The Last of Us-om i Red Dead Redemptionom 2. TLoU ćemo staviti u kontekst tematike i izdavača igre, dok je RDR2 današnji pojam kako bi igre otvorenog svijeta trebale izgledati.

Priča koju Days Gone pripovjeda je zanimljiva, prepuna je preokreta od kojih su neki čak i nepredvidljivi, zbilja tjera na igranje, međutim, izvedba ozbiljno kaska. Dojam kvare loše izvedbe glumaca, pozadinske priče aktera su nedorečene, velika većina njih nema apsolutno nikakvog karaktera, te ćete propitkivati nedostatak bilo kakvih emocija likova u situacijama kad bi one baš trebale biti naglašene. Sekvence koje vode u prošlost očajno su odrađene i često se zapitate koji je smisao istih. Ostaje dojam kako je nedovoljno truda uloženo u prezentaciju priče.

…koji nije ispunjen

Također, velika šteta je manjak sporednog sadržaja, odnosno njegova bezličnost i jednoličnost. Svijet u kojem se odvija igra je atmosferičan (posebice kod promjenjivih vremenskih uvjeta), osjećaj ranjivosti i poniznosti je prisutan kao u nijednoj AAA survival open world igri dosad, međutim, osim sadržaja koji je označen na mapi igra ne nudi ništa drugo. Da, postoje nasumični događaji na koje ćete naletjeti kroz igru u kojima spašavate preživjele, te igra ostavlja izbor u koji kamp ćete ga poslati, međutim, svaki “preživjeli” ima istu, neuvjerljivu liniju teksta i par različitih modela izgleda. To je sve!

Kroz 50-ak sati igranja i istraživanja svega priželjkivao sam da me igra, primjerice šetnjom kroz livadom, iznenadi ponekim nasumičnim brutalnim The Walking Dead/The Road elementom, ili nekom toplom ljudskom pričom, međutim, iako je potencijal beskonačan, Days Gone nažalost ne donosi nikakva iznenađenja.

S druge strane, sve što igra pruža na mapi je zabavno i kvalitetno izvedeno, pa iako postoje elementi opetovanog ponavljanja sličnih radnji, čak i poslije 50-60 sati slične aktivnosti dovoljno su različite da čak i mene, koji ne volim grindanje i ponavljanje, tjera na daljnje igranje. Poseban naglasak stavljam na bespregledne horde, na koje se većinom svodi “end-game” sadržaj, a koje, osim što su izazovne, imponiraju tehničkom izvedenošću.

Tehničke sitnice

I tu stižemo do posljednje stavke – tehničke izvedbe. Tehnički, Days Gone ponekad briljira, primjerice kod hordi od preko 500 jedinstvenih zombija – “freakera” na ekranu kod kojih se iznimno rijetko osjeti “trzanje”. S druge strane, na recenzentskom “buildu” igre Days Gone ima popriličnih problema s glasovnom sinkronizacijom, gdje u ponekim scenama glas za slikom kasni i po nekoliko sekunda. Ipak, očekuje se da će se takve stvari ispraviti vjerojatno već s nadogradnjom na dan izlaska.

Na PlayStationu 4 Pro, na kojem smo testirali igru, Days Gone ponekad “uspori” kod brze vožnje motorom kad igra treba učitati povećani broj tekstura, međutim, s obzirom na tip igre, količinu “freakera” i detalja, opći dojam ipak je pozitivan. Posebice to vrijedi nakon ne baš optimističnih ranijih prikaza igre i demoa koji smo imali prilike isprobati nekoliko mjeseci ranije.

Obavezno se trebamo dotaknuti zvuka i zvučnih efekata koji su jako dobro izvedeni. Pucnjava, glasanje freakera, režanje inficiranog medvjeda… sve to dobro zvuči čak i na prastarom Quadro televizoru, dok vas na barem solidnom headsetu ili čak surround zvučnicima očekuje prava poslastica.

Sony je i ovaj put nastavio s pohvalnom praksom lokalizacije svojih igara na hrvatski jezik. Lokalizacija se odnosi na jezik menija, korisničkog sučelja i prijevod u titlovima, dok je glasovna sinkronizacija i dalje na engleskom jeziku. Titlovi su jako dobro i precizno odrađeni. Osim pokoje pogreške u rodovima oni su razumljivi, a pohvalno je i to da se nije apsolutno svaka riječ prevodila, već je dopušten i pokoji englicizam.

Developeri su ipak opravdali povjerenje

Da rezimiramo, Days Gone je obavezno štivo za svakog ljubitelja igara i općenito sadržaja zombi tematike. Radi se o vjerojatno najboljoj AAA zombi survival igri otvorenog svijeta danas, zabavnog i izazovnog gameplaya. Horde zombija neviđene su igrama, dok isto vrijedi i za atmosferu koja se višestruko nabrijava prilikom nevremena. Rijetke su survival igre u kojoj ćete se osjećati ponizno kao u Days Goneu (ponavljamo, preporučamo igrati na hard težini).

Za neku veću ocjenu nedostaje onaj završni dodir koji u svojim igrama daju Naughty Dog, Santa Monica… Ili samo jedan luđak poput Neila Druckmanna ili Coryja Barloga koji bi udario šakom o stol. Više nego očito je da se u nedostatku budžeta štedilo na glumačkoj i glasovnoj prezentaciji, zbog čega je nažalost zakinuta cjelokupna izvedba priče. Ipak, Bend studio se definitivno dokazao sa značajno manjim budžetom i brojem ljudi od “konkurenata” pod Sonyjevim okriljem, te se nadamo da će ih Sony nastaviti gurati. S većim budžetom, modernim mocap studiom, i nadamo se, prilikom da rade na nastavku.

PRATITE NAS NA FACEBOOKU I PRVI SAZNAJTE SVE O DOGAĐANJIMA U SVIJETU IGARA!