Recenzija | Destiny 2

Evolucija, ali bolja od očekivanja.

Destiny. Igra koja je imala potencijal postati THE igrom za legije obožavatelja prijašnjih Bungiejevih naslova, a upravo su oni postali najžešći kritičari prve igre. Što zbog neispunjenih očekivanja u vidu loše/nepostojeće priče, što zbog dvojbenih odluka u vidu MMO-likog izdavanja DLC sadržaja koji prošli sadržaj čini suvišnim/nebitnim ili pak ogromnog repetitivnog grinda na kraju. A ipak, mnogi su je igrali kao sumanuti!

Sudbo kleta

Ove godine je stigla i beta nove igre koja definitivno (sada to možemo sa sigurnošću potvrditi) nije prikazala igru u pravom svijetlu te su mnogi odustali od kupovine. Skepsa se uvukla i u redove fanova, ali mnogi su znatiželjno htjeli iskusiti konačan proizvod. Borio sam se šakom i kapom da mogu recenzirati ovu igru, ali uvjet je bio da budem kraći no inače (pa zašto si onda pisao uvod uopće?). Uzeo sam vremena kako bih prošao skoro sav sadržaj uzduž i poprijeko onako kako se jedino i može (hardcore manijakalno) te pustio par dana da me prođe honeymoon period kako bih napisao sve hladne glave.

Jedna od često viđenih scena iz najava – Ikora Rey u svom sjaju

Na greškama se uči

Jedno je sigurno, Destiny 2 je definitivan napredak u odnosu na jedinicu. U nekim segmentima kozmetički, u nekim kao prirodna evolucija, a u nekim pak vrlo zamjetan. Krenimo s najvećim promjenama. Priča, koja je nedvojbeno najveća kritika prve igre, ovdje je procvala i bitan je dio igre, tako da će svi igrači, a naročito oni koji soliraju, doći na svoje. Kampanja ovaj puta obiluje cutscenama, CGI animacijama i ponekim zanimljivim gameplay elementima. Ovaj puta se neće svaka misija svoditi na Ghostovo hakiranje i ubijanje hordi neprijatelja, već ćete (bez puno otkrivanja) npr, voziti tenkić (bez Grubera – ko zna o čemu pričam, žao mi je, star/a si).

My little tank – “Hans Gruber”.

Napretkom kroz priču se iskusi većina novosti koje igra pruža, tako ćemo isprobati nove, vrlo zabavne klase, posjetiti sve 4 nove (zaista prekrasne) lokacije i upoznati nove likove (barem jedan od njih će vam se skoro pa sigurno dopasti, meni osobno je Failsafe highlight). Stari će pak likovi dobiti puno veću minutažu i važniju ulogu tako da ih možete doživjeti u novom svijetlu. Glumci su većinom odradili odličan posao i time dodatno podigli uživljavanje u priču. Nakon sveg ovog, nemojte očekivati „The Last of Us“ tip priče, ali za ovakav tip igre, a naročito ako je usporedimo s prvom, priča je apsolutan napredak i palac gore.

Hive Wizard, loše ti se piše.

Napredak u brojnim gameplay elementima

Osnovna ideja svih promjena i novosti je bila ukidanje zamornih segmenata, olakšavanje i davanje veće slobode i zadovoljstva igračima s čim manje dosadnog, repetitivnog grinda. Naravno, to se nikada neće moći napraviti u cijelosti jer će svaka aktivnost nakon 500+ sati postati rutina. Možemo potvrditi da su u mnogim stvarima (od kojih za neke nismo ni bili svjesni da mogu biti bolje) uspjeli, stoga krenimo.

Planetarno istraživanje je procvalo, doduše, možda čak i previše, jer ćete se toliko zadržavati na planetima radeći brojne public evente, questove, challenge, jer ne samo da su zabavni, već je i, ako gledamo nagrade u vidu opreme, omjer dobiveno/uloženo daleko veći nego u strikeovima. To će se, nadamo se, brzo ispraviti, jer su neki strikeovi zaista lijepi i zabavni, ali kao što smo rekli, trenutno neisplativi. Kad smo kod planeta, svaki je privlačan i unikatan. Vizualno i tematski su briljantno odrađeni, komponirajući postojeće elemente starih s dovoljno novina da uživate lutajući i okidajući screenove.

Lokacije su predivne.

Klasifikacija oružja je podosta izmijenjena, tako da više nemamo primary, secondary i heavy, već kinetic, energy i power. Kinetic bi bila obična oružja, s pokojom novom podvrstom (submachine). Energy sadrži skoro sve iste podvrste, ali s elementalnim tipom damagea, a power je kao nekad heavy, samo što sada sadrži shotgune, fusione, snajpere, mačeve, rocket i grenade (novo) launchere. Iako podjela izgleda kao velika novost, sasvim prirodno se uklapa u gameplay.

Oprema se više ne levela, već je svaka funkcija odmah dostupna. Također, dva ista komada opreme će biti upravo to – isti, nema više slučajnih perkova. Ali ne očajavajte, dodani su razni modovi koji se mogu upiknuti u opremu i na taj način prilagoditi raznim stilovima i potrebama. Infuse i dalje postoji, ali više nije potrebno ručno stavljati najbolju opremu u svaki slot, jer igra sada sama prepozna koji je najveći mogući level prilikom otvaranja engrama. Osim običnih engrama, sada prilikom dizanja novog levela (nakon 20-og) dobivamo i posebne, bright engrame koji su možda i najslađi u igri jer pružaju razne kozmetičke stvari – brodove, sparrowe, emoteove, ornamente, shadere i novost – transmat efekte koji su u biti spawn animacija vašeg avatara.

Shaderi sada idu na praktički sve. Također, svaki se dio može pojedinačno mijenjati.

Nadalje, napokon imamo funkcionalnu mini mapu svake planete (pa i social huba na kraju). Smanjena je potreba za odlaženjem u orbitu svako malo, iako su i one lijepo animirane i za svaku lokaciju drugačije. Od sada imamo i pravu funkcionalnost klanova u samoj igri. Primaju do 100 članova te nagrađuju klanski doprinos tjednim engramima i raznim benefitima ovisno o levelu klana. I za kraj bih dodao brojne storylike elemente nakon same kampanje koji proširuju imerziju, pojašnjavaju likove i lore Destiny svijeta. Svaka planeta nakon kampanje ima po 2-3 questa na kraju kojih se zaradi egzotično oružje, ali i pruže ponekad i veću zabavu od nekih misija u kampanji.

Posljednja velika izmjena je PvP segment igre, Crucible. Kao prvo, timovi su smanjeni sa šest na četiri igrača (ako gledamo trialse, povećani s tri) što je isprva bilo dočekano pod nož, ali nakon dosta odigranih mečeva moramo reći da je puno intenzivnije i zabavnije. Modovi su se podijelili kroz dvije playliste – quickplay i competitive. Kao što i ime govori, quickplay je za laganu razbibrigu gdje nije potreban tim, a sadrži stare modove – Control, Clash i Supremacy. Competitive je ozbiljniji, taktičniji te je bolji s ekipom, a sadrži dva nova moda – Countdown, koji je tipičan plant and defuse i Survival, koji je kao Clash, ali s limitom od 8 života.

Spoiler alert – s ovom tetom pričate nakon trialsa.

Ne diraj ono što je dobro

Neočekivani napredak smo dobili u vidu apsolutno maestralnog soundtracka koji automatski ulazi u uži izbor najboljih ove godine. Ne samo da je glazba odlična, već je i izuzetno prikladna većini trenutaka. Grafika je također dobila više od očekivanih poboljšanja. Particle efekti prilikom eksplozija su npr. privlačni i nakon 5000 headshota. Prelazak na novu generaciju konzola je omogućio i puno ljepše i detaljnije planete koje smo već spomenuli, a na kojima hvalu ne zaslužuje samo tehnički segment, već i artistički. Na bugove, osim onih izbacivanja u orbitu s ranim životinjskim nazvima, nisam naletio. A igra je na konzolama, na žalost mnogih, i dalje u 30 FPS-a, ali stabilnih 30.

Lokacije su zaista prekrasne i distinktivne.

Ono što je većina voljela još u prvoj igri je bila mehanika, znači pucanje, skakanje i korištenje raznih skillova i supera. To je ostalo netaknuto, zabavno i ultrazarazno. Oružja imaju svoj distinktivan osjećaj, a novi i stari skillovi su čisti užitak. Nemojmo nikako zaboraviti i nightfall koji je s dodatkom vremenskog ograničenja postao zanimljiviji i izazovniji, kao i vrhunac timskog igranja u Destinyu – raid koji je izazovan, frustrirajuć i zabavan u jednom paketu. Nema ljepšeg osjećaja od pokušavanja, shvaćanja i naposljetku realizacije svakog segmenta, naročito ako ne koristite razne guidove na netu.

Jedan od highlighta soundtracka

Po ovome ispada da je igra 95+

Nakon brojnih uloženih sati i prvotnog osjećaja puke opčinjenosti tijekom koje me čak prolazila misao: „Ovo je tako dobro, kako sam ikad mogao voljeti inferiorniji Destiny 1.“, neke stvari počinju sjedati na mjesto. Istina, negativnosti nisu brojne ni intenzivne, ali postoje.

Meta u crucibleu je monotona, što je bilo naročito vidljivo u trialsima ovaj vikend gdje su svi nosili samo dva oružja. Balans je također slab, i neke su klase vidljivo prikladnije od drugih.

Nadalje, koliko god da je planetarna eksploracija napredovala, tako su nažalost strajkovi postali redudantni. Na planetima se također mogu sresti brojni novi igrači koji nisu naučili osnove pokretanja heroic public evenata i često puta zeznu ostale koji se trude. U prvoj igri je bilo puno više susretljivijih igrača.

Dobro je, solo ću čak imati veće šanse pokrenuti heroic public event.

I posljednje loše, koje je očito postalo neminovno prilikom launcha, su brojne beaver/beetle/coconut i ine greške i izbacivanja iz igre.

Primjedbe idu i na račun ukidanja kolekcija brodova i sparrowa, već se moraju prebacivati među likovima. Je li to bug ili ima iste korijene kao i sljedeća problematika, a to su jednokratni shaderi (koji doduše padaju vrlo često), pomoću čega nas Bungie želi nagovoriti da trošimo novce za kozmetičke dodatke.

Većina tih stvari se da riješiti kroz razne zakrpe i balansiranja, tako da ćemo vidjeti kakva će biti situacija u narednim mjesecima. Vidjeli smo da Bungie zna slušati i reagirati.

Ljubavno pismo zajednici.

Suma sumarum

Bungie nam je pružio jedno izuzetno ispolirano, zabavno i zarazno iskustvo s pregršt novosti, izmjena i poboljšanja u vrlo traženim, ali i nekim neočekivanim elementima. Igra je vizualno, izuzetno privlačna, sa soundtrackom za pamćenje te već ustoličenim genijalnim gameplayem. Posljednja animacija nakon end creditsa najavljuje daljnje intrigantne događaje i jedva čekamo novi sadržaj. Ako nemate ništa protiv adiktivnih loot based igara, ne morate gledati dalje od ovog.

{loadposition recenzija}