Recenzija | Destiny 2: Curse of Osiris ekspanzija

Korak naprijed, nazad dva.

Iako su prošla samo tri mjeseca, čini se kao da je bilo puno dulje otkako je izašao Destiny 2. Inicijalno sam bio izuzetno zadovoljan igrom te je dobila izuzetno respektabilnu ocjenu (pročitajte FFA recenziju). Iako definitivno stojim kod te ocjene, jer sve navedene pozitivne stvari i dalje stoje, prošlo je dosta vremena i neke su se stvari promijenile.

Gdje je nestao čovjek?

Prvo i osnovno, ne znam gdje da uperim prstom, ali Destiny 2 jednostavno nema onakav „staying power“ kao što je imala jedinica. Kampanja je puno bolja, soundtrack je među najboljima ove godine, a sadržaja ima dovoljno. Ako i stavim na stranu obaveze zbog kojih sam igrao manje nego što sam htio, činjenica je da Destiny 2 igra puno manje ljudi. Jedinicu su i nakon 2 godine igrali mnogi s liste frendova, a sad ih je upola manje. Primjera radi, u našem klanu od 12 ljudi, trenutno igra dvoje (uključujući i mene). Zašto je takva situacija?

Osunčani Merkur je zaista prekrasan.

Dvije najčešće kritike diljem interneta su bile: sve je prelako i nedostatak random opreme. Oba su razloga dovodila do toga da se igrači jako brzo izlevelaju do kraja te imaju svu moguću opremu. Naravno, zbog toga su gubili interes za igranjem jer više nije bilo izazova. Iako ja spadam u manju skupinu onih kojima čak i paše što su osobine oružja fiksne, jer smatram da je to umjetno produljivanje gameplaya (npr. igrač koji ima sreću da brzo dobije one statistike koje želi bi isto trebao izgubiti poticaj za igranjem). Trebalo bi naći neki drugi način da se motivira ljude na grind bez milosti. U prvoj igri su to bile one knjige rekorda, skupljanje Grimoire poena te vremenski ograničeni questovi.

Čisto da potvrdimo… Ako dobro pogledate, lijevo se vidi i onaj veliki brod.

Dajte mi da igram!

Bilo kako bilo, Bungie je već i prije samo izlaska ovog DLC-a pokazao da sluša prigovore publike te su u ovećem postu iznijeli plan s opsežnim izmjenama. Prvi veliki patch je bio na sami izlazak Curse of Osirisa (5. prosinca), a drugi, možda i bogatiji ili barem s iščekivanijim izmjenama, tjedan dana kasnije. Nažalost, sudeći po brojnim pritužbama na službenom forumu, mnogi su igrači prvih tjedan dana imali velikih problema sa spajanjem na igru. Ja nisam mogao ući prvih 5 dana, jer je igra konstantno javljala da su serveri nedostupni, kao da je u tijeku neko održavanje, a vidim da 10-ak ljudi igra bez problema. Nije pomagalo ni običan reset ni hard reset ni osvježavanje licenci ni brisanje i ponovno instaliranje igre.

Zgodna sekvenca iz uvoda u igru jasno prikazuje Osirisov znak.

I što je novo?

Ali da vidimo što je novog u igri nakon konačnog uspješnog pokretanja. Na papiru djeluje obećavajuće.

• nov planet s pripadajućom zonom za patrole
• nove misije u kampanji
• novih 5 player levela
• novih 30 power levela
• novi tip public eventa
• heroic strike play lista
• heroic avanture
• serija questova za posebna oružja
• nova egzotična oprema
• nova crucible mapa i naposljetku
• novi raid

Ikora i ja dogovaramo ratni plan.

Ali, zanima me iz prve ruke!

Ali pitanje je kako to izgleda iz prve ruke, odnosno u praksi. Novi planet je zaista ovdje i još k tome se radi o kultnoj lokaciji iz jedinice – Merkur i Lighthouse. Nažalost, planet je izuzetno malen. Samo jedna jedina lokacija za patrolu i jedan public event (doduše, s novom i zanimljivom mehanikom) postanu repetitivni izuzetno brzo. Na sreću, tamo postoji i beskonačna šuma (Infinite Forest) koja bi nasumičnim generiranjem dizajna nivoa i neprijatelja mogla biti i puno zanimljivija od ovog što nudi.

Eh, kad bi barem ovo sve bio open world…

Kampanja nažalost nije tako zanimljiva kao u osnovnoj igri te tih 5-6 misija definitivno ne ispunjava očekivanja, kako duljinom, tako i imerzivnošću, što je velika šteta jer napokon srećemo jednog od kultnih figura u Destiny svijetu – legendarnog warlocka Osirisa. Kao i Failsafe u prvoj verziji igre, Sagira – ghost od Osirisa je zanimljiviji lik od glavnog protagonista. Mora se priznati da tih nekoliko misija uvodi neke zanimljive gameplay elemente i definitivno je vizualno vrlo privlačno, ali sve u svemu nije nešto čega ćemo se sjećati kao najboljih misija iz Destinyjevog repertoara.

Prilazimo beskonačnoj šumi; usput, trokuti su dominatna tematika u ovom DLC-u…

No, na kraju dana, glavna priča nije ono što nas drži u Destinyu, već je to beskonačno ponavljanje raznih patrola, strikovea, cruciblea i raidova. Dobili smo herojske strikeove, herojske avanture na novoj planeti i niz posebnih misija za nova oružja koje rezultiraju zgodnim ghost shellom u obliku spomenute Sagire. Iako je došao i novi raid, koji je vrlo zanimljiv i donosi sasvim nove mehanike i novog bossa, mnogi su nezadovoljni jer je kratak i jer je smješten na isto mjesto kao i prvi – divovski Leviathan.

… kao što vidite i sami.

Loot, loot, daj mi loot

Bungie je u kasnijoj zakrpi dodao i dva nova elementa kako bi zadovoljili potrebe diverzifikacije i potaknuo želju za grindom, odnosno skupljanjem nove, bolje i ljepše opreme. Sada je i oklop dobio ornamente koji dodatno modificiraju izgled postojećih setova. Osim što ih se može kupiti kod pripadajućih NPC-ova u tornju, mogu pasti i kao loot za vrijeme igranja. Možda najzanimljivija je Masterwork vrsta oružja koja donosi toliko željenu mogućnost mijenjanja postojećih oružja i samim time potiče i nagrađuje grind. Bungie je već rekao da ćemo vjerojatno dobiti i Masterwork oklope.

Primjer Masterwork oružja.

Na kraju dolazimo i do onog što je obilježilo 2017. Naravno, u pitanju su famozni loot boxevi. Iako je zbog toga najteže stradao novi Battlefront, ni Destiny ne zaostaje puno. Količina prigovora na Redditu i Bungie forumu je enormna, čak su pokrenute i razne peticije. Smatram da sami loot boxevi zaslužuju posebnu kolumnu, a isto tako i nezadovoljstvo i peticije koje se pokreću oko svega svačega drugu, tako da se tu neću dugo zadržavati na tome, ali moram reći da moje viđenje loot boxeva u Destinyu nije ni približno toliko negativno kao kod većine. Ako loot box nudi jedino kozmetičke, odnosno vanity dodatke, to je apsolutno u redu. Najbitnije je da nemamo ograničavanje gameplaya ili neki P2W (pay to win) segment. Sve ostalo je na nama da odlučimo, da li nam zaista toliko treba poseban oklop da platimo za njega određenu svotu novaca. Tu dolazimo do onog drugog dijela problema, a to je kockanje. Znači, čak i ako se plati za taj kozmetički dodatak, nikad nismo sigurni hoćemo li dobiti baš njega jer kupujemo engram i šansu da dobijemo nešto, a ne konkretan predmet.

Curse of Osiris ima zaista lijepo dizajnirane nove dodatke.

Omaške i nedostatak vremena

Puno veći problem su Bungieve omaške prilikom dizajniranja novog DLC i ograničavanja pristupa igrača bez njega. U početku nije bilo moguće dobiti platinu jer je jedan trofej bio nemoguć za odrađivanje. Zatim, Crucible Challenge se nije mogao odraditi bez nove Curse of Osiris playliste. Heroic strikeovi, element koji je bio jedan od osnovnih elemenata prvog Destinyja, ovdje je dostupan jedino uz novi DLC. Na sreću, Bungie dosta brzo prihvaća greške te radi na ispravcima i omogućavanju pristupa, ali mnogima ostaje gorak okus u ustima.

Osiris, kućo stara! Mogao si ti i bolje…

Sve u svemu, sam po sebi, ovo nije loš DLC. Kampanja je narativno osrednja, ali vizualno vrlo svježa i privlačna. Merkur je odlična nova lokacija, ali zaista premala. Raid je zanimljiv, ali također kratak. Infinite Forest bi mogao biti odličan novi element da je malo dorađeniji i raznolikiji. Masterwork oružja i ornamenti su dobrodošla novost, a pozdravljam i novu seriju questova koja daje razlog za opetovano igranje. Ali, mislim da je mogao biti puno bolji da se Bungie posljednja dva mjeseca nije toliko fokusirao na ispravljanje stvari i ova dva ogromna patcha koja su došla u prosincu. Ovako ispada da dobivamo reakcije na prigovore umjesto pravi novi sadržaj. U svakom slučaju, dobra je stvar da Bungie sluša i reagira. Mnogo toga je već izmijenjeno, a još više toga uskoro dolazi. 

{loadposition recenzija}