Recenzija | Devil May Cry 5

Jedanaest godina. Toliko dugo smo čekali na povratak DMC-a. Nikakav remaster, reboot ili remake. Ništa to nije bilo važno. Igrači su više od desetljeća tražili povratak legendarnog serijala, a sada su nam Hideaki Itsuno i Capcom pružili nezaboravnu avanturu koja je prava stylish poslastica i proslava svega vezanog uz Devil May Cry koja nam vraća Dantea i Neroa u sam vrh hack’n’slash žanra.

Pull my Devil Trigger

Počnimo od najvažnije stvari. Gameplay u DMC5 je savršen. Devil May Cry 4, koliko god bio nedovršen, recikliran i dosadan u level dizajnu, ispod svega je krio jedan od najboljih borbenih sustava kojeg su Itsuno i ekipa počeli graditi još u doba PS2 s Devil May Cryem 3. DMC4 imao je izuzetno kompleksan sustav koji bi, kada ovladate svim mehanikama, pružio sate i sate zabave, a sada su developeri otišli korak dalje i dodatno usavršili formulu.

DMC5 ima tri igriva lika s bitno drugačijim mehanikama. Igra se nastavlja direktno na DMC4, kako po pitanju priče, tako i gameplaya pa tako uz hrpetinu novih poteza imate i direktno prenesene akcije likova koje su gotovo identične starima tako da će vam već stečeno znanje biti od itekakve važnosti. Nero ovoga puta nosi priču, a njegov moveset je uz klasični Red Queen i Blue Rose proširen s novim Devil Breaker sustavom. Devil Breakeri zamjenjuju njegovu Buster ruku (nećemo o spojlerima), a sam sustav je, kako se i očekuje od Itsuna i ekipe, dosta dubok i pruža hrpetinu mogućnosti.

Svaka ruka ima poseban napad, kao i overcharge potez koji može u potpunosti uništiti ruku. Kako ime i kaže, Devil Breakeri su jako osjetljivi pa tako morate paziti da vas neprijatelj ne udari u trenutku kada izvodite breaker napad, a isto tako ruku u svakom trenutku možete samostalno uništiti za dodatni napad ili za bijeg iz određenih situacija u boss borbama. Nero može nositi određen broj Devil Breakera koje možete kupiti kod Nico, a dodatne ruke se mogu pronaći i u samim levelima kao pick-up predmeti. Sam sustav radi jako dobro, no svejedno je čudna odluka da se Breakeri mogu koristiti isključivo redom kako su poredani u loadoutu ili kako se pokupe u samim levelima. Smatram da bi puno bolje rješenje bilo da igrači mogu samostalno šaltati između breakera za lude kombinacije, no očito je ideja s ovim pristupom bila da se igrače natjera da što više troše i eksperimetiraju s Breakerima. Nero uz sve ima i poseban snatch wire koji zamjenjuje buster arm za privlačenje neprijatelja, a kraj igre ima još jedan bonus o kojem vam ne mogu previše govoriti i ostavljam da sami iskusite taj trenutak.

Devil May Cry 5 je, baš kao i Capcomov odličan RE2 Remake, igra koju kao da su radili najveći fanovi starih igara. Jednostavno ima sve. Jump cancel, tautnovi, lock-on, photo mode, theater mode, bonus kostimi, bonus težine, secret misije, bezbroj comboa, bloody palace, nenormalan replay value… San snova za DMC fanove. I da, Dantea u najboljem izdanju ikada koji je trenutni vrh žanra.

Vergil ima Yamato, a Dante Yamahu?

Dante se isto tako nastavlja na sve što su DMC3 i DMC4 napravili pa tako imamo povratak četiri borbena stila koji se mogu usred akcije promijeniti za neograničene kombinacije. Royalguard, gunslinger, sword master i trickster su toliko dobro razrađeni da će vam biti pravi užitak istražiti što sve Dante može napraviti u borbi. Igra jednostavno obara s nogu i posramljuje konkurente koliko su toga developeri ubacili u Danteov move set, a sve ima smisla i ne djeluje kao gimmick. Kampanja ima 100% motivated tempo, i svako malo ćete otključavati nešto novo za što će vam trebati sati i sati guštanja kako biste otkrili sve što nova oružja mogu napraviti.

Najbolja stvar je što Danteova oružja i sama imaju dodatne opcije koje su luđaci iz Capcoma ubacili, a i sam Dante imaju jednu posebnu mehaniku koju neću otkriti zbog spojlera. Odličan primjer su Danteove Balrog rukavice koje uz boxing mode imaju i napade nogama koje možete usred comboa prebacivati, a dodatne forme za brojna oružja se isto tako mogu aktivirati u sword master stilu. Dante uz klasičan loadout ima i posebna luda oružja poput Dr. Faust šešira za napade koje troše red orbove, a za posebno: „Da, ovo je DMC kojeg smo čekali“, ludilo imamo i Cavaleire oružje koje je demonski motor kojeg Dante doslovno koristi kao melee oružje i može voziti usred borbe.

Treći igrivi lik je misteriozni V o kojem vam neću previše pričati, no valja pohvaliti Capcom što je odlučio isprobati ovakvu mehaniku za tako brzu hack’n’slash igru s likom koji na papiru ne zvuči kao dobar potez. Ipak, V nudi nešto novo i dobar je način kako bi osvježio kampanju svojim drugačijim pristupom. Naime, V ne može direktno ubijati neprijatelje već može samo zadati finishing blow pa se tako koristi vlastitim demonima kojima upravlja. V je dosta ograničen po pitanju poteza koje može izvesti što ne bi bio problem u drugim igrama iz žanra, no kad ga direktno uspoređujete sa svime što sam naveo u ponudi Neroa i Dantea jasno je zašto V nije na istoj razini.

Alpha & Omega

O priči vam ne želim previše govoriti, no valja napomenuti kako je ovo igra direktno rađena za sve fanove i prepuna sitnih referenci na sve igre koje će prepoznati fanovi pa bi svakako preporučio da odigrate i stare igre kako bi vam kraj petice bio još bolji. A kakav je to tek kraj. Igra je krcata odličnim boss borbama, no ono što su developeri pripremili za finale gazi sve ispred sebe.

Iako trojka još uvijek ima najbolju priču u serijalu, petica je odmah iza. Najviše radi odlične glume, a i sama igra je dosta dobro napisana i lokalizirana za jedan DMC. Glumci su odlično odradili posao, sve je to uz face capture odlično prebačeno u Capcomov Reach The Moon pokretač koji je trenutno jedan od najjačih enginea na tržištu. RE Engine nas je već oduševio u RE2 remakeu, a Capcom ga je na odličan način iskoristio i u petici koja je bitno drugačija igra od RE2 i rezultati su izvrsni. Igra ima možda i najbolji face tech na tržištu, a krcata je najnovijim techom pa tako igra izgleda fenomenalno čak i na base consolama, a posebno dobro na PS4 Pro i Xbox One X, te naravno na PC-u za ultimativni prikaz.

Sve se ovo vrti na 60 FPS-a, a i same animacije su u potpunosti renderirane realtime te ih možete gledati u theater modeu, pa čak i mjenjati outfite za brojne likove kako u animacijama tako i u samom gameplayu. Kako sam više puta rekao, igra je krcata sadržajem – od hrpetina težina, skillova za otključavanje, void modea za testiranje svih skillova, posebne opcije za remap kontrola i udaljivanje kamere, ima i poseban gallery mode za dodatne slike, artove, glazbu, announcera za stilove i još puno toga. Posebnu pohvalu zaslužuje i glazba čiji službeni soundtrack pokriva čak pet diskova, kao i dynamic sustav koji još više „hajpa“ borbe kako postižete sve bolje stylish rankove i prirodno stvara još napetije borbe.

Jackpot

Capcom je opet uvjerljivo pokazao da jednostavno zna raditi igre. Baš kako je bio i slučaj s RE2 remakeom, DMC5 jednostavno briljira kao igra. Gameplay je u glavnom fokusu i jednostavno vuče na igranje. Sama kampanja je dosta dobro složena te iako će nekima možda biti naporne zadnje misije budući da se se odvijaju na dosta sličnim lokacijama, stvar nije ni približna kao u DMC4 koji je već sada itekako poznat po načinu kako je reciklirao misije.

Igra čak nudi i multiplayer u svojem Cameo sustavu koji vam omogućuje da se spojite s drugim u misijama koje imaju link oznaku budući da neki leveli imaju mogućnost odabir likova, a isto tako se neke misije preklapaju s drugim likovima pa npr. možete vidjeti drugog igrača kako upravlja drugim likom u vašoj misiji. Očito je da sustav nekad ne radi kako treba pa tako nekad jasno vidite da igračem upravlja AI po samom načinu kretanja, a prijatelj mi je napomenuo da ga je igra čak i spojila s njegovim drugim PSN accountom koji bi trebao predstavljati drugog igrača.

Capcom je nakon DMC4 Special Editiona opet pokušao ugurati mikrotransakcije koje jednostavno nemaju smisla. Očito je da ciljaju na igrače koji nemaju toliko iskustva u DMC igrama, no čak ni njima neće biti problem u sakupljanju red orbova tako da čitav sustav samo nepotrebno narušava odličnu igru. Sami red orbovi se dosta brzo sakupljaju kako prelazite igru kroz sve težine tako da vam neće biti problem otključati sve što igra nudi. Zanimljivo je to da je igra čak i olakšana za nove igrače pa tako možete trošiti red orbove za oživljavanje, a tu je i gold orb opcija koja se dobiva za svaki daily login i kao za nagradu kada vas netko u „multiplayeru“ označi stylish titulom.

Devil May Cry 5 je pravi pogodak za sve fanove DMC-a i općenito za sve fanove žanra. Hideaki Itsuno je opet pokazao kako se radi prava DMC igra. Savršen gameplay će vas stalno vući na još jedan replay i hvatanje S rangova te pružiti sate i sate zabave. Devil May Cry 5 je na najbolji mogući način predivan povratak u doba PS2 s igrom koja u potpunosti ima takvu dušu te je ujedno predstavljena u najboljem mogućem state of the art techu nove generacije. Ovo jednostavno morate odigrati.